Priprema studenta glazbene kulture i umjetnosti za nastavni proces | Profil Klett

23. ožujak 2017.

Priprema studenta glazbene kulture i umjetnosti za nastavni proces

Autor: Ružica Ambruš-Kiš

Pedagoški modul za teorijske glazbene predmete na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu

Nikolina Matoš, prof. metodike i pedagoške prakse

Predmeti pedagoškoga modula na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu osmišljeni su u svrhu obrazovanja budućih nastavnika glazbe, kako u glazbenim, tako i u općeobrazovnim školama. Ovdje opisujemo samo dio toga modula koji se odnosi na metodiku i praksu teorijskih glazbenih predmeta. Kolegije zajednički pohađaju studenti nekoliko odsjeka: teorije glazbe, kompozicije, dirigiranja, muzikologije i glazbene pedagogije. Veliki je izazov za nastavnika ovim studentima pružiti opća znanja koja se direktno nadovezuju na didaktiku i psihologiju odgoja i obrazovanja te pružiti specifična znanja, usko vezana za njihovu buduću struku. Uz predavanja iz metodike, za obrazovanje budućih nastavnika ključna je pedagoška praksa u okviru koje studenti imaju priliku hospitirati nastavu u školi (deset sati), savjetovati se s učiteljima-mentorima te samostalno pripremiti i održati nastavu (osam sati u dvije godine).

Sa studentima se prvotno vježba planiranje nastave i to u dva oblika – makroplaniranje kojim se obuhvaća cijela godina i mikroplaniranje s pomoću kojega se priprema jedna nastavna jedinica. Cilj je prve vježbe detaljno proučavanje aktualnoga kurikuluma određenoga predmeta (studenti ga biraju po želji) te okvirna organizacija sadržaja za jednu godinu učenja (razred). Studenti se tada po prvi put susreću s planiranjem takvoga tipa, u kojem trebaju voditi računa o broju sati s kojim je određeni predmet zastupljen, raspodjeli tih sati tijekom nastavne godine, promišljanju o mogućim ponavljanjima, provjerama znanja, glazbenim kvizovima i igrama te, dakako, smislenoj organizaciji sadržaja tijekom godine (kako tempo rada ne bi bio prebrz ili prepolagan).

Cilj druge vježbe detaljno je planiranje jednoga nastavnog sata s precizno definiranim odgojno-obrazovnim ishodima, zadatcima s pomoću kojih će se ostvariti ti ishodi, opisanom artikulacijom sata i predviđenom vremenskom organizacijom („minutažom“). Studenti pripremu obogaćuju različitim prilozima, od notnih ulomaka, do atraktivnih fotografija i slika, shema i grafikona, uručaka za učenike te powerpoint prezentacija.

Što se tiče sâmoga izvođenja nastave, studente je potrebno pripremiti za sljedeće izazove:

  • provedbu glazbenih aktivnosti,
  • odabir i analizu glazbenih primjera,
  • vođenje aktivnoga slušanja i
  • interdisciplinarni pristup.

Uz pedagoško-psihološke kompetencije koje se studentima gledaju pružiti tijekom studija, za provedbu glazbenih aktivnosti važne su i one glazbeno-stručne. Kako bi se s učenicima odgovarajuće obradila nova pjesma, potrebno je lijepo pjevati i spretno se služiti klavirom, a važno je i prethodno upoznavanje i analiziranje pjesme (sadržaja, jezika/narječja, glazbene strukture) kako bi se ona učenicima predstavila na motivirajući način i eventualno povezala s drugim aktivnostima (npr. aktivnim muziciranjem). S drugim se aktivnostima, kao što su na primjer ples, pokret i likovno izražavanje, može povezati i slušanje glazbe i jedan je od glavnih izazova za studente donošenje odluke o tome hoće li glazba u nastavnome procesu imati glavnu ulogu (aktivno slušanje) ili sporednu ulogu (manje aktivno slušanje). Ovdje termin manje aktivno namjerno zamjenjuje nešto učestaliji termin pasivno slušanje, jer smatramo da potpuno pasivno slušanje ne postoji – glazba itekako utječe na učenike i prilikom obavljanja drugih radnji (npr. učenje uz glazbu), što im u nastavi glazbe treba i osvijestiti.

Kod provedbe aktivnoga slušanja, studente za početak treba pripremiti na samostalan odabir glazbenih primjera koji će biti primjereni dobi učenika, predmetu i namjeni slušanja. U ovom nam slučaju ide u prilog što kolegije pohađaju studenti različitih odsjeka, kako bi se mogla odaslati poruka da se glazba treba slušati uvijek i svugdje – ne samo u nastavi glazbene kulture/umjetnosti te eventualno povijesti glazbe i glazbenih oblika, nego i ostalih teorijskih predmeta (solfeggia, harmonije, kontrapunkta). Studenti će tijekom predavanja upoznati veliki broj glazbenih primjera koji se mogu primjenjivati kako u općeobrazovnoj, tako i u glazbenoj školi i u tom je slučaju potrebno znati pripremiti teren za slušanje glazbe i imati jasnu sliku o tome kada će se i u kojoj mjeri koristiti stručna glazbena terminologija (tonaliteti, glazbeni oblici, intervalska i akordna struktura itd.). Pritom se učenici glazbenih škola ne trebaju precjenjivati, a učenici općeobrazovnih škola podcjenjivati.

Aktivno se slušanje može odvijati na različite načine: uz praćenje glazbenog oblika, teksta, instrumentacije ili pak uz prisutnost vizualne komponente, posebno kod glazbeno-scenskih vrsta. Usto, slušanje može biti jednokratno ili višekratno te ilustracijsko ili cjelovito. Studenti se posebno pripremaju na odabir i primjenu navedenih načina slušanja, s obzirom na ishode koje u razredu žele postići. Ilustracijsko slušanje (slušanje kraćih ulomaka) bit će pogodno za upoznavanje glazbala, pjevačkih glasova i općenito izvođačkih sastava, zato što se ovdje nećemo usredotočiti na sâmo djelo, nego na obilježja (glazbala/glasa/sastava) koje želimo predstaviti. Osim toga, ilustracijsko je slušanje zgodno sredstvo motiviranja učenika kako bi se glazba potom poslušala u cijelosti (pobuđuje znatiželju). Cjelovito slušanje nužno je kod zajedničkog otkrivanja glazbenog oblika i ovdje je bitno pripremiti studente na vođenje takvoga slušanja, što u početku nije lagan zadatak i obično se uspješno svlada tek nakon nekoliko sati nastavne prakse. Poseban je izazov za studente predstavljanje programne glazbe i spretno povezivanje sâme glazbene strukture s izvanglazbenim sadržajima, to jest s programom koji je ponudio skladatelj.

Naposljetku, u okviru pedagoškoga modula potrebno se dodatno posvetiti mogućnostima interdisciplinarnoga pristupa koji od strane studenata često nije doživljen tijekom njihova školovanja. Glazba se na različite načine treba povezivati s drugim predmetima u školi (korelacija, tematska i projektna nastava) i s drugim umjetnostima. To se može ostvariti u okviru redovne nastave, a ponajviše tijekom izvannastavnih aktivnosti umjetničkoga područja kurikuluma (npr. pripremanje i izvedba mjuzikla na razini škole). Interdisciplinarnost se može realizirati i u glazbenoj školi na način da se fenomenu glazbe pristupi holistički, povezujući različite glazbenoteorijske discipline, što iziskuje zajedničko planiranje nastave i potom suradničko (timsko) poučavanje.

Priprema studenta glazbene kulture i umjetnosti za nastavni proces iz motrišta učitelja mentora, Vesna Lončar, učiteljica mentor

U KOJOJ MJERI RAD SA STUDENTIMA UTJEČE NA PRIPREMU I IZVEDBU NASTAVNOG PROCESA?

Studenti Umjetničke akademije u Osijeku, Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera, smjer Glazbena pedagogija, uključuju se u pripremu i izvedbu nastavnog procesa glazbene kulture tijekom školske godine u vidu pedagoške prakse, sukladno zahtjevima studija.

U kratkom vremenskom razdoblju student treba provesti vrijeme hospitiranja, praćenja sati mentora (osam sati), izvršiti pripreme za samostalno – individualno izvođenje nastave (dva sata) te pripremiti jedan ogledni – javni sat na kojem su prisutni mentor, profesor metodike te ostali studenti.

Obveze su učitelja mentora: planiranje, pripremanje i vrednovanje rada studenata, suradnja s profesorom metodike, suradnja s ostalim mentorima u vježbaonici, sudjelovanje u analizi održanih nastavnih sati studenata te permanentno stručno i pedagoško usavršavanje.

Uz sve navedene aktivnosti, potrebno je odabrati kvalitetne i sadržajne nastavne jedinice kako bi se studentima u vrlo kratkom vremenskom razdoblju mogle predočiti raznovrsne metode i oblici rada (obrada, vježba, usustavljivanje…). Pri tome se mora postići aktivnost sučeljenih strana, opuštenost i zadovoljstvo poslanom i primljenom informacijom.

U ovome se dijelu kao ključna nameće uloga nastavnika mentora u funkciji moderatora, kako bi se u malom godišnjem broju sati glazbene kulture (35 sati godišnje) uspješno realizirala pedagoška praksa.

 

KAKO UČENICI REAGIRAJU NA STUDENTE TE KOLIKO SU STUDENTI SPREMNI I MOTIVIRANI ZA RAD U RAZREDU?

Ozračje razreda i aktivnost učenika pri dolasku studenta ovisi o njegovom načinu verbalne i neverbalne komunikacije s razredom.

Kreativna, opuštena mlada osoba potiče djecu, budi kod njih interes, pa je i nastavni sat prožet zanimljivošću, a rezultat je uspješan sat. No, nije uvijek tako, odnosno nisu svi studenti jednako vješti u pripremi sata. Ako je student spreman prihvatiti dobronamjernu primjedbu i uputu, krajnji rezultat je vidljiv, no ako student isto doživljava kao nametnuto, stvaraju se zidovi koji narušavaju poticajno razredno ozračje.

Tijekom kratkoga vremena u potrebi da se obavi zadatak, studenti često ne doživljavaju učenika kao onoga koga treba motivirati i zainteresirati, već im je bitno da odrade zadano.

Rad tih mladih ljudi u razredu iziskuje znanje koje se u ovoj etapi tek izgrađuje, pa je jednima potrebno pomagati više, a drugima manje.

U KOJOJ SE MJERI RAZLIKUJE MENTORSKI RAD SA STUDENTIMA OD ONOGA SA PRIPRAVNICIMA?

U svojoj dvadesetogodišnjoj praksi provodila sam i jedan i drugi oblik mentorske poduke. Studentsku mentorsku poduku obavljala sam od 2008. godine, a mentor sam pripravnicima do sada bila četiri puta. Razlika je vrlo velika, tj. rad s pripravnicima je puno jednostavniji. Za razliku od studenata koji su samo u kratkom vremenskom razdoblju gosti u nastavi, boravak pripravnika u školi je duži, svakodnevan tijekom godine dana, prolaze sve etape nastave, vode nastavu i sudjeluju u više javnih sati u čijoj su pripremi angažirani zajedno s mentorom. Pripravnik takvim radom stječe samopouzdanje i sigurnost u komunikaciji s učenicima. Ujedno, ravnopravnim statusom u kolektivu prikuplja iskustvo u dnevnoj radnoj sredini, koje je vrlo važno u daljnjem samostalnom radu.

JE LI TAKAV DODATNI ANGAŽMAN UČITELJA ZA NASTAVU ODGOVARAJUĆE UOČEN I NAGRAĐEN?

Biti učitelj, posao je koji se radi ljubavlju i srcem. Iskustvo, kompetencije i dugogodišnje spoznaje prenose se mlađim naraštajima. To je ujedno i oblik nesebičnog davanja za dobrobit mladog čovjeka i školskog sustava u cjelini gdje nije presudan novac, iako je važan. Važnije od njega je priznanje i zahvalnost za takav rad, uspjeh onoga kome si učinio dobro.

Ako se znamo tome veseliti i biti zadovoljni, uspjeh je postignut, a to je učiteljima najveća nagrada.

Vesna Lončar, profesor mentor glazbene kulture u Osnovnoj školi Antuna Mihanovića u Osijeku