22. kolovoz 2016.

Kako potaknuti učenike na čitanje lektirnoga djela

Autor: Diana Greblički-Miculinić

Uvodni sat u lektiru Duga Dinka Šimunovića u 7. razredu osnovne škole

U nastavi lektire, koja se uglavnom obrađuje u dva nastavna sata krajem tekućega mjeseca, predviđen je i uvodni sat u lektiru koji se planira na početku mjeseca. Taj sat ne služi samo tome kako bismo učenike podsjetili na aktualan lektirni naslov i kako bismo im dali pitanja za lektiru, već, u prvom redu, da ih spoznajno i emocionalno pripremimo za recepciju književnoga djela i postavimo književno djelo u širi kontekst u kojem je jedino moguće sagledati ga u njegovoj punini. Stoga bi taj sat trebao biti pomno osmišljen.

U uvodnome satu namjera nam je poticati znatiželju i zanimanje učenika za književni tekst, povezati djelo s osobnim i književnim iskustvima učenika i aktualizirati književno djelo. Time ćemo razvijati fantazijske i emocionalne sposobnosti učenika te njihovo čitateljsko iskustvo. Pri tome je važno ne komentirati učeničke odgovore, nego otvarati prostor za mnogo različitih mogućnosti što učenike oslobađa straha da će nešto krivo reći. Time oni postaju slobodniji i aktivniji na satu, a to je upravo ono čemu težimo.

U ovome tekstu prikazat ću kako sam osmislila uvodni sat u pripovijetku Duga Dinka Šimunovića vođena smjernicama koje sam navela.

Poticanje znatiželje i zanimanja za književni tekst

Poticanje znatiželje i zanimanja za književni tekst ostvarila sam strategijom predviđanja u čijem su središtu očekivanja čitatelja – što čitatelj može otkriti na temelju naslova, motiva, imena likova, mjesta radnje, vremena radnje, naslovnice i slično.

Odlučila sam se za strategiju predviđanja temeljenu na motivima iz pripovijetke i čitanju početnoga dijela pripovijetke.

Napisala sam na ploču riječi (motive iz pripovijetke) ljeto, rijeka, polje, djevojčice, djevojčica, dječaci, igra, roditelji, soba, prozor, zabrana, prašnjava ulica, duga, močvara, vinograd, mali grad. Rekla sam da su to motivi iz jednoga književnog djela. Postavila sam im pitanje misle li, na temelju svojega dosadašnjeg čitateljskog iskustva i teoretskog znanja o književnosti, da su to motivi iz lirskoga ili epskoga književnog  djela. Oni učenici koji su se izjasnili za liriku, argumentirali su svoj odabir motivima koji se odnose na krajolik i zaključili da se radi o pjesmi koja opisuje ljeto. Učenici, koji su se opredijelili za epiku (bili su u većini), suprotstavili su se prvoj skupiti upozoravajući na motive koji šire pejzažnu tematiku i upozoravaju da se radi o priči – u prvome redu uputili su na likove i više mjesta radnje te na zabranu koju su otkrili kao motiv oko kojega bi se priča mogla razvijati.

Saslušala sam njihove argumente i rekla da se radi o pripovijetci u kojoj je pejzaž toliko važan da direktno utječe na život i sudbinu likova. To ih je zaintrigiralo jer su do sada pejzaž doživljavali uglavnom kao pozadinu priče ili ilustraciju emocionalnih stanja likova.

Nakon toga postavila sam pitanje što očekuju od pripovijetke s istaknutim motivima i zadala zadatak da napišu vrlo sažet sadržaj priče u kojoj će upotrijebiti neke od navedenih motiva.

Izdvojit ću najzanimljivije odgovore.

  • U priči se radi o ljetnim praznicima. Djevojčice i dječaci igraju se na prašnjavoj ulici, a onda se odlaze kupati na rijeku iako su im to roditelji zabranili. Jedna djevojčica, koja ne zna plivati pa im zato zavidi, ne ide s njima i  tuži ih roditeljima. Roditelji dolaze po djecu na rijeku i zatvaraju ih za kaznu u sobu.
  • U malom gradu je dosadno. Ljeto je. Djeca se kupaju u rijeci, a onda odlaze, onako mokra, kući. Trče kroz polja pa po prašnjavoj ulici, tako da se jako zaprljaju. Kada dođu kući, roditelji na njih viču i zabranjuju im da sljedećega dana idu na kupanje. Tako su sva djeca iz maloga grada drugoga dana u kazni.
  • Sva djeca se kupaju u rijeci jer je jako vruće. Jedna djevojčica ne može na kupanje jer je bolesna. Sjedi u sobi. Usamljena je i gleda kroz prozor. Mašta o tome da je vani s ostalima. Onda se na nebu pojavi duga. Djevojčica otvara prozor, sjeda na dugu i spušta se po njoj kao po toboganu. 

Zanimljivo je primijetiti da nitko od učenika nije djevojčice isključio iz igre. U njihovim odgovorima one, jednako kao i dječaci, krše pravila i zabrane te snose jednake kazne.

Nakon čitanja sadržaja priča otkrila sam učenicima da su motivi na kojima su oni gradili svoje priče motivi  iz pripovijetke Duga Dinka Šimunovića koju imaju za lektiru.

Nakon toga pročitala sam učenicima početni dio pripovijetke u kojem se opisuju Čardaci i pripovijeda se o tome kako su ljetna popodneva provodili odrasli, kako dječaci, a kako djevojčice sa završnom slikom Srne koja stoji uz prozor i promatra prirodu. Pitala sam učenike što misle o tome kako će se priča dalje razvijati i kakav će biti njezin kraj.

Navest ću odgovore koje smatram najzanimljivijima.

  • Djevojčica Srna prekršit će zabranu i pobjeći će iz sobe dok joj roditelji spavaju. Kupat će se s dječacima u rijeci. Kada dođe kući, dobit će batina od tate.
  • Srna će pobjeći na rijeku, ali je dječaci neće htjeti u igru zato što je djevojčica. Potjerat će ju kući. Ona će plakati. Neće ići kući, već u vinograd. Tamo će biti do mraka. Roditelji će se zabrinuti za nju i tražiti ju. Naći će ju, ali je neće kazniti jer su sretni što su ju našli živu i zdravu.
  • Srna se iskrada iz kuće i pridružuje dječacima. Oni je prihvaćaju u igri, no Srna se spotakne i padne pa glavom lupi o kamen kraj rijeke. Tada jedan dječak kaže da je nisu trebali  primiti u društvo jer je djevojčica i ne razumije se u muške igre.

U ovome dijelu, kada su učenici na temelju pročitanoga odlomka već upućeni u to da se u pripovijetci radi o različitom odnosu prema odgoju dječaka i djevojčica, svoja razmišljanja usmjeruju u tom pravcu i smišljaju zaplete koji uključuju takav stav. Time smo se približili temeljnom problemu pripovijetke, a to je rodna neravnopravnost.

Povezivanje djela s osobnim i čitateljskim iskustvom učenika

Povezivanje djela s osobnim iskustvom učenika neophodno je naročito kada se radi o djelima iz starijih razdoblja književnosti kao što je Duga. Ono omogućuje učenikovu usredotočenost na tekst, potiče interes za temu, omogućuje bolje i lakše kretanje kroz tekst te osnažuje osjećaj učenika da on ima neke spoznaje o životu i da je njegovo iskustvo važno.

Učenike sam pitala jesu li se ikada osjećali zakinutima zato što su djevojčica ili dječak.

Uglavnom nemaju negativnih iskustava, no našlo se i onih koji su doživjeli neki oblik rodne diskriminacije.

Iznosim neke odgovore.

  • Tata mi je rekao da trčim kao curica.
  • Kad sam bio mali, pao sam s bicikla i ozlijedio koljeno. Plakao sam jer me jako boljelo i jer mi je curila krv. Tata mi je rekao da samo curice plaču.
  • Moram pospremati nered koji napravi moj brat. Njega mama ne tjera da pospremi iza sebe. (Većina djevojčica koja ima braću doživljava slične situacije i to ih jako ljuti.)
  • Ja perem suđe poslije ručka, a moj brat samo iznese smeće što je manji posao od pranja suđa.
  • Htjela sam se upisati na nogomet, ali su me mama i tata odgovarali jer je to sport za dečke. Bila sam uporna pa su mi ipak dozvolili da treniram.
  • Ja bih htjela biti vozačica velikih kamiona kakvi se vide u američkim filmovima. Mama i tata vele da si to izbijem iz glave. Ne znam, možda i hoću. Ipak je to jako naporan posao. Ne znam kako bi moj muž (smijeh) to podnosio.

Razgovor se na ovoj temi rasplamsao. Učenici su počeli pričati o odnosima u obitelji koji su često napeti zbog zadanih uloga iz kojih pojedini članovi (u pravilu ženski) žele izići.

Postavila sam učenicima pitanje sjećaju li se nekog književnog djela u kojem je prikazana rodna neravnopravnost. Pitanje želi potaknuti učenike na osvještavanje njihova čitateljskoga iskustva i davanje važnosti onomu što su pročitali i što je ostavilo u njima trag. 

Jedan je učenik naveo primjer supruge gospodina Lucasa (Sue Townsend, Tajni dnevnik Adriana Molea) koja je betonirala dvorište, što je muški posao, pa je to bio izvor humora u djelu. Jedna se učenica sjetila strašnog položaja djevojčica i žena prikazanog u romanu Djevojčica iz Afganistana Deborah Ellis, a druga je navela nasilničko ponašanje pilara Mike prema svojoj obitelji u pripovijetci Iz velegradskog podzemlja Vjenceslava Novaka.

Jedan se učenik prisjetio pjesme Vesne Parun Bila sam dječak u čijoj je podlozi želja da se iziđe iz okvira svoga roda koji nameće ograničenja.

Aktualizacija pripovijetke

Slijedila je aktualizacija pripovijetke Duga Dinka Šimunovića ostvarena čitanjem novinskoga teksta Neviđena diskriminacija u zagrebačkoj lego-igraonici: Djevojčici zabranili ulaz jer je igraonica za dječake?! (internetski portal dnevno. hr, 27. 10. 2015.) u kojem se govori kako je djevojčici zabranjen ulaz u igraonicu u kojoj su igračke lego-kocke Star Wors i upućuje ju se u igraonicu Lego Friends koja je namijenjena djevojčicama.

Učenici su dobili zadatak da usmeno komentiraju članak i iznesu svoje mišljenje o opravdanosti ili neopravdanosti zabrane. Nitko od učenika, koji su se javili, nije u tome vidio ništa sporno niti osudio taj postupak. Stavovi djevojčica i dječaka nisu se razlikovali.

Navest ću neke komentare i mišljenja.

  • Ta cura je muškobanjasta. (Sara B.)
  • Tamo se igraju muški i to je igrica predodređena za muške osobe. (Mario M.)
  • Pištolji, mačevi i plaštevi nisu igračke za curice. Sigurno ju je tata natjerao da ide u tu igraonicu jer ni jedna normalna curica tamo ne bi išla. (Patrik T.)
  • Djevojčica nema što tražiti u muškoj igraonici.Tamo nema drugih djevojčica pa bi bila usamljena. (Lea S.)
  • Dečki bi je itako istjerali sa svoga terena. Ne bi se znala igrati tamo na pravi način. Druge djevojčice bi je nakon toga izbjegavale. (Lovro M.)
  • Ta djevojčica je čudna. Možda ju je tata prisilio da se ide tamo igrati. (Korina P.)

Moram priznati da su me razmišljanja mojih učenika i učenica iznenadila jer sam očekivala suprotnu reakciju, naročito od djevojčica koje su bile prilično radikalne u svojoj osudi djevojčičine želje da se igra u „muškoj“ igraonici.

Na temelju teksta i razmišljanja učenika došli smo do zaključka da i danas postoje stereotipi vezani za igru. Rekla sam im da se taj  stereotip problematiziran i u Dugi.

U završnome dijelu sata zadala sam učenicima da u paru napišu ključne riječi koje vežu uz pripovijetku Duga na temelju svojih spoznaja dobivenih čitanjem početnoga dijela pripovijetke i dosadašnjeg razgovora o djelu. Kada su pročitali svoje ključne riječi, među kojima su najčešće bile djevojčice, dječaci, ljeto, zabrana, pripovijetka, Srna, rijeka, igra, roditelji, duga, Sava, rodna neravnopravnost i nepravedan odgoj, rekla sam im da se odluče za dva od kojih će se jedan odnositi na književno-teorijski pojam, a drugi će biti vezan uz tematsko-idejni sloj djela. Učenici su izdvojili pojmove pripovijetka i rodna neravnopravnost.

Na kraju sata podijelila sam listiće sa zadatcima za lektiru s napomenom da me tijekom mjeseca pitaju za objašnjenje zadataka koji im nisu jasni.

Ovakvim načinom rada bila sam vrlo zadovoljna ja, a i moji učenici. Svi su se, pa i oni od kojih jedva katkad izvučem riječ, uključili u nekom dijelu u aktivan razgovor i doprinijeli uspješnosti sata.

Autorica članka:

Jasminka Tihi-Stepanić, OŠ Eugena Kvaternika, Velika Gorica

Vezani Članci

Pogledajte tematski slične članke
Zanima nas

Pismo za Majčin dan

11. svibnja posvećen je pisanju pisama i isticanju uloge pisma u svakodnevnom životu. Iako pomalo zaboravljena aktivnost, pisanje pisama vraća nas posebnom obliku komunikacije s nama dragim osobama kojima su najčešće namijenjena pisma koja pišemo upravo na taj dan.

 

Gustav Krklec

Uvodni stihovi dio su pjesme Jesen u Zagrebu Gustava Krkleca, jednoga od najistaknutijih hrvatskih književnika 20. stoljeća. Na svijet je tiho došetao  23. lipnja 1899. godine u Udbinji pokraj Karlovca, a djetinjstvo je proveo u Maruševcu u Hrvatskome zagorju.

Vezani Sadržaj

Pogledajte našu ponudu sadržaja

udzbenik
Vesna Marjanović, Andrea Škribulja, Renata Gredelj, Marina Gabelica
udzbenik
Dragica Dujmović-Markusi, Tereza Pavić-Pezer, Sandra Rosseti-Bazdan
udzbenik
Anđelka Rihtarić, Marina Marijačić, Gordana Ljubas, Diana Greblički-Miculinić, Tihana Fraculj, Marina Štefanac
udzbenik
Anđelka Rihtarić, Marina Marijačić