ČITANJE U TREĆEM RAZREDU
Dijete u trećem razredu kroz dvije godine školovanja već je savladalo tehniku čitanja, tečnost čitanja mu je sve bolja i spremno je pročitati duljinom i sadržajem zahtjevnije priče.
Avantura čitanja i poticanja razvoja čitalačke pismenosti nastavlja se i u trećem razredu.
U trećem razredu važno je i dalje razvijati i održavati razinu razvijenosti čitalačkih navika u prva dva razreda osnovne škole. Sposobnost tečnog čitanja i istinskog razumijevanja pročitanih tekstova je ključna vještina koju djeca moraju usvojiti do kraja osnovne škole.
Za roditelje je posebno važno znati da treći razred ne znači završetak učenja čitanja. Neka djeca već čitaju samostalno i sigurno, dok drugoj još treba znatna pomoć u prepoznavanju riječi. Napredak zato valja promatrati kroz točnost, tečnost i razumijevanje zajedno, uz tekst primjeren djetetovim mogućnostima
Vježbanje razumijevanja pročitanog postaje u trećem razredu izuzetno važno.
Dijete treba sve sigurnije pročitati tekst, razumjeti ga, izdvojiti važno i razmišljati o pročitanome. To su ciljevi koji se razvijaju tijekom godine; ne postižu ih sva djeca istodobno.
Dijete postupno lakše prepoznaje poznate riječi, manje zastajkuje i povezuje riječi u smislene cjeline. Pri čitanju naglas sve više uvažava interpunkciju i glasom prenosi smisao rečenice. Tečnost se i dalje uvježbava, osobito pri susretu s nepoznatim riječima i zahtjevnijim tekstovima. Brzina čitanja je samo jedan dio čitalačke vještine. Razumijevanje zahtijeva više od pamćenja pojedinosti
Učenik uči odgovarati na pitanja, ali i sam postavljati pitanja o tekstu. Pronalazi važne podatke, izdvaja glavne misli i prepričava pročitano.
Kako bismo podržali djecu u njihovoj praksi čitanja tijekom trećeg razreda, djeci svakodnevno treba nuditi priče za čitanje koje će im biti zanimljive, koje će biti povezane s njihovim interesima i neposrednim životnim iskustvom i koje će biti prilagođene njihovom jezičnom razvoju.
Za poticanje razumijevanja teksta postoje brojne nastavne aktivnosti i postupci.
Djeci zanimljiv način čitanja u trećem razredu je čitanje u paru u kojem jedan učenik trenira drugoga i obrnuto. Učenici podijele tekst priče na nekoliko dijelova i dogovore se tko čita koji dio teksta. Jedan učenik počne čitati tekst, a drugi prati tekst koji se čita. Prije izmjene uloga tko čita, a tko prati tekst, učenici daju komentare učeniku koji je čitao kako je čitao i pokazuju mu obilježene riječi koje je pročitao pogrešno. Učenici se izmjenjuju u ulogama dok ne pročitaju priču do kraja.
Čitanje u paru trebalo bi trajati do 20 minuta, idealno bi bilo da bude organizirano barem dva puta tjedno. Zajedničko čitanje u paru posebno je korisno u poticanju čitanja djece s poteškoćama u čitanju. Takvo čitanju djetetu koje sporije čita nudi sigurno prijateljsko okruženje u kojem mogu vježbati i učiti od djece koji su vještiji u čitanju.
U čitanju zahtjevnijih tekstova svaka priča ima i riječi s kojima se učenik možda susreće prvi put u životu. Označavanjem nepoznatih riječi i traženje njihovog značenja u kontekstu priče, proširuje se osobni rječnik svakog djeteta. Automatsko prepoznavanje riječi čiji je pisani oblik pohranjen u mozgu čini čitanje lakšim, bržim i tečnijim. Za proširenje vokabulara važno je da se djeca više puta susreću s odabranim pogotovo nepoznatim riječima. Preporučuju se raznolike i motivirajuće vježbe koje nude mogućnosti za uspjeh.
Djeca mogu izdvojiti nepoznate riječi, prepisati ih na kartice. Svako dijete ima popis i kartice riječi koje ne razumije. Nakon čitanja učenici u paru izvlače kartice i jedni drugima objašnjavaju značenje riječi.
Pri svakodnevnom čitanju priča ne treba svaki dan dijete obasuti pitanjima i zadacima i nakon čitanja još puno toga zahtijevati od njega.
Katkad su dovoljni jedno dobro pitanje i kratak razgovor, katkad to može biti kratka igra pogađanja odgovora ili odabira točnog odgovora, ponekad to može biti igra spajanja dijelova rečenica, ponekad određivanje je li neka tvrdnja točna ili nije, a katkad čitanje može završiti samo dijeljenjem dojmova. Zadaci sa zaokruživanjem, povezivanjem i slaganjem redoslijeda mogu smanjiti količinu pisanja, dok nam kratko usmeno obrazloženje pomaže vidjeti kako je dijete razumjelo tekst.