Skip to content
Biologija

Međunarodni dan električnoga otpada – 14. listopada 2026.

Međunarodni dan električnoga otpada – 14. listopada 2026.

Što se krije u starom mobitelu?

Koliko prirodnih bogatstava stane u jedan džep?

Naizgled običan, odbačeni mobitel otvara niz pitanja: odakle dolaze sirovine za njegovu izradu, zašto se koriste baš određeni materijali, što se s njima događa nakon uporabe i kako možemo spriječiti da vrijedan uređaj prerano postane otpad? Ta su pitanja polazište međupredmetne istraživačke aktivnosti koja povezuje Prirodu u 6. razredu i Kemiju u 7. i 8. razredu te učenike vodi od otkrivanja činjenica do odgovornoga djelovanja.


Mali uređaji, velik okolišni trag

Međunarodni dan elektroničkoga otpada obilježava se 14. listopada, a tema 2026. posebno upozorava na jeftine i brzo zamjenjive elektroničke uređaje: slušalice, punjače, svjetlosne ukrase i slične predmete koji nerijetko završe u kućnom otpadu. Prema istraživanju koje je WEEE Forum objavio upravo 14. listopada 2026., čak 87 % ispitanih odraslih osoba iz 12 europskih zemalja posjeduje barem jedan takav mali uređaj. Niska cijena ne znači i neznatan utjecaj na okoliš.

Razmjere izazova pokazuje i izvješće Global E-waste Monitor 2024: u svijetu je 2022. nastalo 62 milijuna tona elektroničkog otpada, a samo je 22,3 % te mase bilo dokumentirano pravilno prikupljeno i reciklirano. Riječ je o podatcima za 2022. godinu, a ne o procjeni za 2026. Iza brojki stoje potrošene sirovine, energija, emisije, ali i vrijedni materijali koji se mogu ponovno upotrijebiti ili oporabiti.


Jedan mobitel – tri istraživačka pogleda

Osmišljena aktivnost temelji se na jednostavnoj zamisli: svi učenici polaze od istog predmeta, ali mu svaki razred pristupa kroz sadržaje svojega nastavnog predmeta. Prije početka učenicima se pokazuje neoštećen, isključen stari mobitel ili njegova fotografija te postavlja izazovno pitanje: Koji je dio ovoga uređaja nekada bio dio prirode?


6. razred, Priroda: Od prirodnoga bogatstva do zaslona

Uženici 6. razreda istraživali su prirodne resurse potrebne za proizvodnju mobitela. U skupinama su dobivali kartice bakra, litija, silicija te sirovina za proizvodnju plastike i stakla. Na zemljovidu su potražili područja njihova dobivanja, istraživali način iskorištavanja i raspravljali o promjenama koje rudarenje i prerada izazivaju u prirodi. Umjesto učenja izdvojenih činjenica, izrađivali su „putovnicu sirovine”: odakle dolazi, čemu služi i što se može učiniti kako bi se trošila odgovornije.

Učenički uradak; zemljovid „Putovanje mobitela oko svijeta” s karticama prirodnih resursa i njihovim mogućim okolišnim posljedicama

7. razred, Kemija: Materijali pod povećalom

Sedmi su razredi na satu Kemije istraživali zašto materijali nisu međusobno zamjenjivi. Na zasebnim, sigurnim uzorcima bakra, aluminija, željeza, stakla i plastike uspoređivali su izgled, savitljivost, magnetska svojstva i električnu vodljivost. Uz školski mjerni instrument, magnet i istraživačku tablicu obrazložili su zašto se metali često koriste kao vodiči, a određeni drugi materijali za izolaciju ili zaštitu (1. dodatak). Povezivali su svojstva tvari s njihovom primjenom u tehnici, bez rastavljanja stvarnih elektroničkih uređaja.

Učenički uradak; usporedna tablica „Materijal – svojstvo – primjena” i izložbeni stol s uzorcima i zaključcima.

8. razred, Kemija: Što se događa s metalima i baterijama?

Osmi su razredi nastavili istraživanje promatranjem kemijskih promjena. Uspoređivali su tri jednaka željezna čavla: u suhoj posudi, u vodi i u slanoj vodi. Tijekom nekoliko dana bilježili su promjene i zaključili kako uvjeti utječu na pojavu hrđe. Pokus je model korozije metala, a ne pokus na dijelovima mobitela. Znanje su potom povezivali s ulogom kemijskih reakcija u baterijama i pitanjem zašto iskorištene baterije te uređaje koji ih sadrže treba predavati odvojeno.


Od tri učionice do jedne zajedničke poruke

Završna aktivnost okupila je tri razreda u zajedničkoj izložbi „Mobitel koji otkriva svoje tajne”. Šestaši su prikazivali podrijetlo sirovina, sedmaši svojstva materijala, a osmaši kemijske promjene i načine odgovornoga zbrinjavanja. U središtu izložbe nalazio se veliki nacrt mobitela na koji su učenici postavljali oznake odabranih elemenata, poput Cu, Al, Si, Li i Co, uz napomenu da sastav ovisi o vrsti uređaja i baterije.

Posjetitelji ne ostaju samo promatrači: dobivaju zadatak odabrati što učiniti s uređajem koji im više ne treba. Popraviti ga? Nastaviti koristiti? Darovati ispravan uređaj uz prethodno uklanjanje osobnih podataka? Ili ga, ako nije uporabljiv, predati u propisani sustav prikupljanja elektroničkog otpada? Rasprava učenike vodi prema važnoj spoznaji: najbolji otpad često je onaj koji nije ni nastao.


Kako znamo da je aktivnost potaknula promjenu?

Primjer dobre prakse nije samo zanimljiv pokus, nego i promišljanje o učenju. Na početku se postavlja pitanje „Što bih danas učinio sa starim mobitelom?”, a nakon izložbe učenici ponovno odgovaraju i obrazlažu svoj izbor. Učitelj može usporediti početne i završne odgovore, vrednovati istraživačke tablice, bilješke i suradnju u skupinama te prikupiti kratke učeničke osvrte: „Što me najviše iznenadilo?” i „Koju ću naviku pokušati promijeniti?”

Očekuje se da učenici jasnije razlikuju prirodne resurse od gotovih proizvoda, povezuju svojstva materijala s njihovom primjenom, prepoznaju kemijske promjene i mogu obrazložiti zašto je važno uređaje dulje koristiti, popravljati, ponovno upotrebljavati i pravilno odvojeno prikupljati. Stvarni učinci aktivnosti utvrđuju se tek nakon provedbe, na temelju njihovih radova i odgovora.


Sigurnost i odgovornost dio su učenja

Učenici ne otvaraju mobitele ni baterije, ne vade dijelove iz uređaja, ne provode pokuse s elektrolitima iz baterija i ne spaljuju elektroničke sastavnice. Pokusi sa svojstvima materijala izvode se na školskim uzorcima pod nadzorom učitelja. Ako škola organizira prikupljanje elektroničkog otpada, ono se provodi uz dogovor s ovlaštenim sakupljačem i u skladu s pravilima odvojenog prikupljanja. U Hrvatskoj se električni i elektronički otpad može predati, među ostalim, u reciklažnim dvorištima i odgovarajućim prodajnim mjestima prema propisanim uvjetima.


Zašto upravo ovakav način poučavanja?

Odabir staroga mobitela povezuje školu i svakodnevni život. Istom se predmetu pristupa prirodoslovno, kemijski i okolišno: učenici istražuju, uspoređuju, opažaju, zaključuju, argumentiraju i donose odluke. Različiti uzrasti pritom nisu odvojeni u tri nepovezane radionice, nego zajedno grade jednu priču o odgovornom korištenju tehnologije i očuvanju prirodnih bogatstava.

Stari mobitel možda više ne prima pozive, ali može poslati važnu poruku: naše odluke o kupnji, uporabi i odbacivanju uređaja imaju posljedice mnogo dalje od školskog razreda i kućne ladice.


Sažetak provedbe za druge učitelje

Razred i sadržajIstraživačka aktivnostDokaz učenja
6. – Priroda; prirodni resursiPutovnice sirovina i zemljovid podrijetlaObjašnjava podrijetlo i važnost odgovorne uporabe sirovina
7. – Kemija; svojstva materijalaIspitivanje školskih uzoraka i usporedna tablicaPovezuje svojstvo materijala s njegovom namjenom
8. – Kemija; kemijske promjeneUsporedba korozije željeza u različitim uvjetimaObjašnjava kemijsku promjenu i sigurno postupanje s otpadom

Predloženo trajanje: po jedan nastavni sat za svaku razrednu skupinu, praćenje pokusa korozije tijekom nekoliko dana te zajednička izložba i osvrt. Aktivnosti se mogu prilagoditi opremi i rasporedu škole.

Članak pripremila:

  • Dijana Penava, prof. biologije i kemije

Natrag na članke