Čuvari baštine – od zavičajne priče do dvojezične slikovnice
Rad s darovitim učenicima kroz istraživanje, stvaralaštvo i očuvanje kulturne baštine
Kulturna baština nije samo skup materijalnih tragova prošlosti pohranjenih u muzejima, arhivima i knjižnicama. Njezin važan dio čini i nematerijalna baština – priče, predaje, vjerovanja i sjećanja koja su se generacijama prenosila usmenim putem. Upravo je promišljanje o načinima na koje se takva baština može približiti suvremenim učenicima bilo polazište školskog projekta Čuvari baštine.
Projekt su osmislile i vodile Ivana Milišić, učiteljica hrvatskoga jezika i Kolinda Gabrilo, učiteljica engleskoga i talijanskoga jezika, s ciljem stvaranja poticajnoga obrazovnog okruženja za rad s darovitim i motiviranim učenicima sedmih razreda. Projektna ideja prijavljena je na natječaj Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih za sufinanciranje rada s darovitim učenicima u školskoj godini 2025./2026., čime su osigurana financijska sredstva potrebna za njezinu realizaciju.
Temeljni cilj projekta bio je potaknuti učenike na istraživanje, interpretaciju i kreativno predstavljanje hrvatske i talijanske kulturne baštine, uz istodobno razvijanje jezičnih, komunikacijskih, istraživačkih, digitalnih i umjetničkih kompetencija. Posebna vrijednost projekta proizlazi iz njegova interdisciplinarnog karaktera jer su se tijekom provedbe povezivala područja hrvatskoga i talijanskoga jezika, književnosti, povijesti, zavičajne baštine, likovnoga stvaralaštva i digitalnih tehnologija.
Od istraživanja zavičaja do suradnje sa stručnjacima
Prva faza projekta bila je usmjerena na istraživanje lokalne kulturne i usmene baštine. Učenici su upoznavali narodne priče i predaje šibenskoga kraja te istraživali povijesni i društveni kontekst u kojemu su one nastajale. Na taj su način postupno osvještavali činjenicu da narodna predaja nije samo zanimljiva priča iz prošlosti, nego važan izvor kolektivnoga pamćenja, kulturnoga identiteta i pripadnosti zajednici.
Kako bi istraživački proces bio utemeljen na vjerodostojnim izvorima i iskustvenom učenju, ostvarena je suradnja s Muzejom grada Šibenika, Gradskom knjižnicom „Juraj Šižgorić”, muzejskim stručnjacima, akademskom slikaricom, novinarkom te šibenskim turističkim vodičima.
Posjet Muzeju grada Šibenika omogućio je učenicima neposredan susret s lokalnom poviješću i kulturnom baštinom. Uz stručno vodstvo upoznali su se s odabranim sadržajima iz šibenske prošlosti te proširili znanja potrebna za nastavak samostalnoga istraživanja.
Važan segment projekta predstavljalo je i upoznavanje s načinima na koje se lokalna povijest i baština interpretiraju i prenose različitim skupinama posjetitelja. Učenici su stoga samostalno osmislili pitanja, pripremili, proveli i snimili intervju sa šibenskim turističkim vodičem. Ovom su aktivnošću razvijali istraživačke i komunikacijske vještine, učili oblikovati relevantna pitanja te se upoznali s intervjuom kao metodom prikupljanja podataka.
Od narodne predaje do kreativne interpretacije
Posebnu pozornost učenika privukla je narodna predaja o šibenskoj plemkinji koja se, prema predaji, zavjetovala kako bi pomogla spasiti grad od kuge. Priča je postala poticaj za daljnje istraživanje, ali i primjer kako se sadržaj kulturne baštine može reinterpretirati i prenijeti u novi medij.
Predaja je svoje mjesto pronašla i u školskoj predstavi Šibenska priča. Učenici su tako iz uloge istraživača postupno prelazili u ulogu stvaratelja. Prikupljeni sadržaj nisu samo reproducirali, nego su ga interpretirali, prilagođavali i kreativno oblikovali. Takav pristup omogućio je razvoj kreativnosti, suradničkoga učenja, jezičnoga izražavanja i sposobnosti povezivanja različitih područja znanja.
Istraživačka komponenta projekta dodatno je obogaćena stručnim predavanjem o Šibenkama kroz povijest, kojim su učenici dobili priliku promatrati povijest grada iz drukčije perspektive te upoznati priče žena koje su ostavile trag u njegovoj prošlosti.
Od prikupljenih priča do dvojezične slikovnice
Nakon istraživačke faze, prikupljanja podataka i upoznavanja različitih aspekata kulturne baštine uslijedio je najsloženiji, ali ujedno i najkreativniji dio projekta – izrada dvojezične hrvatsko-talijanske slikovnice.
Proces njezina nastanka obuhvatio je nekoliko međusobno povezanih etapa: pronalaženje i odabir narodnih priča i predaja, njihovo čitanje i analizu, prilagodbu sadržaja ciljanoj publici, prepričavanje i jezično oblikovanje tekstova, rad na sadržajima na talijanskom jeziku, osmišljavanje zajedničke koncepcije publikacije te likovno oblikovanje i ilustriranje. U likovnom segmentu učenici su imali priliku surađivati s akademskom slikaricom, čime je projekt dodatno obogaćen stručnim umjetničkim pristupom.
Upravo se u ovoj fazi posebno očitovao potencijal projektnoga rada s darovitim učenicima. Učenici nisu bili pasivni primatelji unaprijed oblikovanih sadržaja, nego su preuzimali ulogu istraživača, autora, stvaratelja i suradnika. Od njih se očekivalo samostalno istraživanje, selekcija i vrednovanje informacija, kritičko promišljanje, donošenje odluka, kreativno rješavanje problema te preuzimanje odgovornosti za pojedine dijelove zajedničkoga proizvoda.
Konačni rezultat bila je slikovnica koja objedinjuje 23 priče iz Hrvatske i Italije. Hrvatski dio nosi naslov Škrinjica naših starih – narodne priče iz cijele Hrvatske, dok je talijanski dio naslovljen Viaggio tra le leggende italiane. Iako donose različite priče iz dviju kulturnih sredina, oba dijela povezana su zajedničkom okvirnom pričom o dječaku Marku i njegovim djedovima.
Takva koncepcija omogućila je povezivanje dvaju jezika, dviju kultura i dviju pripovjednih tradicija unutar jedinstvene cjeline. Učenici su usporednim upoznavanjem hrvatskih i talijanskih predaja mogli prepoznavati kulturne posebnosti, ali i uočavati zajedničke i univerzalne motive prisutne u narodnoj književnosti različitih sredina.
Predstavljanje slikovnice javnosti
Važan dio projektnoga procesa bila je diseminacija rezultata, odnosno predstavljanje nastaloga proizvoda široj javnosti. Završna promocija dvojezične slikovnice održana je u Art podrumu u Šibeniku, u organizaciji Gradske knjižnice „Juraj Šižgorić”.
Posebnu vrijednost događanju dala je činjenica da se promocija održala tijekom Međunarodnoga dječjeg festivala, u razdoblju kada Šibenik postaje mjesto susreta dječjega stvaralaštva, umjetnosti, kulture i kreativnosti. Predstavljanje slikovnice tako se prirodno uklopilo u festivalsko ozračje grada.
Na promociji su mentorice Ivana Milišić i Kolinda Gabrilo zajedno s učenicima predstavile projekt, njegovu početnu ideju, provedene aktivnosti te proces nastanka slikovnice. Naglasak nije bio samo na konačnom proizvodu nego i na cjelokupnom procesu – od istraživanja i prikupljanja narodnih priča, preko njihova jezičnog i kreativnog oblikovanja, do ilustriranja i pripreme publikacije.
Program predstavljanja dodatno je obogaćen glazbenim izvedbama učenika uz instrumentalnu pratnju, čime je završna aktivnost projekta dobila dodatnu umjetničku dimenziju. Susret književnosti, jezika, likovnoga i glazbenoga stvaralaštva još je jednom naglasio interdisciplinarnu prirodu cijeloga projekta.
Projektne aktivnosti i pojedine faze rada kontinuirano su dokumentirane i predstavljene i u digitalnom okruženju, na mrežnoj stranici projekta dostupnoj putem QR-koda. Time je omogućena dodatna vidljivost projekta, ali i trajno dokumentiranje procesa i rezultata rada.
Od učenika do čuvara baštine
Projekt Čuvari baštine pokazao je kako se rad s darovitim učenicima može organizirati kao istraživački, interdisciplinarni, suradnički i stvaralački proces koji nadilazi granice tradicionalne učionice. Darovitost se pritom nije promatrala isključivo kroz usvajanje većega opsega nastavnih sadržaja, nego kroz stvaranje prilika u kojima učenici mogu samostalno istraživati, povezivati informacije, postavljati pitanja, interpretirati, stvarati i predstavljati rezultate vlastitoga rada.
Jedna od ključnih vrijednosti projekta bila je i suradnja škole s lokalnom zajednicom i kulturnim institucijama. Muzej, knjižnica, stručnjaci različitih profila, umjetnici i turistički djelatnici postali su dio proširenoga obrazovnog okruženja u kojemu se učenje odvijalo neposrednim iskustvom, istraživanjem i komunikacijom sa stručnjacima.
Posebnu vrijednost predstavlja činjenica da projekt nije završio samo provedenim aktivnostima, nego konkretnim i trajnim obrazovnim proizvodom. Dvojezična slikovnica materijalni je trag učeničkoga istraživanja, kreativnosti i suradnje, ali istodobno i sredstvo kojim se narodne priče i predaje prenose novim generacijama čitatelja. Njezina višejezičnost dodatno pridonosi razvoju međukulturne kompetencije i pokazuje kako se hrvatska kulturna baština može promatrati i povezivati u širem europskom kulturnom kontekstu.
Financijska potpora Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, ostvarena kroz natječaj namijenjen radu s darovitim učenicima, omogućila je da početna ideja preraste u složen i višeslojan projekt u kojemu su učenici imali priliku učiti na drukčiji način – istražujući, stvarajući i surađujući.
Projekt Čuvari baštine u konačnici je pokazao da očuvanje kulturne baštine ne podrazumijeva samo čuvanje tragova prošlosti. Baština ostaje živa onda kada je nove generacije upoznaju, razumiju, interpretiraju, kreativno oblikuju i prenose dalje. Upravo su kroz taj proces učenici od istraživača prošlosti postupno postali njezini aktivni čuvari i prenositelji budućim generacijama.
Kolinda Gabrilo, učiteljica talijanskog i engleskog jezika
Ivana Milišić, učiteljica hrvatskog jezika
Katolička osnovna škola Šibenik