ČITANJE JE JAKO JAKO VAŽNO
Da, upravo tako! Čitanje je jako važno za svako dijete, za njegovu spoznajnu i psihološku dobrobit. Brojni su benefiti čitanja, a ovim tekstom želimo istaknuti tek mali dio onoga zbog čega se iznova i stalno ponavlja: „Čitanje je važno!“
Dobrobiti čitanja za svako dijete
Čitanje priča pomaže djetetu da upoznaje svijet, razvija jezik i govor.
U pričama koje čita dijete susreće različite književne likove, mjesta i situacije, ponekad se s njima poistovjećuje, a ponekad svaki opisani događaj može postati čitateljev vrijedan doživljaj. Uz čitanje djetetovo se iskustvo proširuje, postaje bogatije od onoga što svakodnevno može vidjeti i doživjeti.
Čitanjem se postupno proširuje djetetov osobni rječnik. Dijete susreće nove riječi, a već usvojene riječi upoznaje u drukčijim rečenicama i značenjima. Kada o tim riječima razgovaramo i poslije ih upotrebljavamo, pomažemo mu da ih razumije i uključi u vlastiti govor. Bogatiji rječnik olakšava razumijevanje pročitanoga, izražavanje misli i osjećaja te učenje različitih nastavnih sadržaja.
Čitanje potiče dijete da povezuje događaje, prepoznaje njihove uzroke i posljedice, predviđa što bi se moglo dogoditi i izražava svoje mišljenje o pročitanome. Dijete razmišlja o postupcima likova, izražava što misli i osjeća prema određenom liku. Dijete govori o onome što je pročitalo i vlastitim govorom oblikuje svoje misli u rečenice. Kasnije mu to može pomoći u pisanju.
Važno je da dijete u čitanju prepozna i izvore zadovoljstva. Svakodnevnim čitanjem povećava se broj pročitanih priča i slikovnica, a svaka pročitana priča i slikovnica jedno je novo postignuće za svako dijete.
Mnoge priče i slikovnice pisane su stilom koji je primjeren dječjoj dobi. Duhovite su i simpatične pa je susret s pričom i slikovnicom prilika i za smijeh.
Važno je da dijete čitanje upozna i kao izvor zadovoljstva: kao priliku za smijeh, maštanje, otkrivanje i bliskost s osobom koja s njim čita.
Razvijanje navike svakodnevnog čitanja u obitelji
Navika se najlakše razvija dosljednim ponavljanje određene aktivnosti. Kada čitanje dobije svoje mjesto u svakodnevnom životu djeteta, kada dijete zna da će svaki dan čitati i svaki dan uporno i dosljedno čita malo po malo, postepeno razvija naviku čitanja.
Vrijeme čitanja u danu ne mora biti stogo određeno. To može biti vrijeme popodnevnog odmora ili miran dio večeri prije spavanja. Kišno i hladno poslijepodne također je lijepa prilika da se zajedno smjestimo uz knjigu.
Predlažemo da knjige budu djetetu dostupne i da dijete sudjeluje u njihovu izboru. Možemo mu ponuditi dvije ili tri priče i dopustiti da odabere. Ako želi ponovno čitati poznatu priču, svakako ga treba u tome podržati. Pri ponovnom čitanju može uočiti pojedinosti koje prije nije primijetilo.
Zajedničko čitanje povezuje osobu koja čita i dijete koje sluša. Dijelimo vrijeme, pažnju, smijeh i doživljaje. Zato je korisno odložiti mobitel, ugasiti televizor i posvetiti se jedno drugomu.
Kod kuće možemo naizmjence čitati kraće odlomke, podijeliti uloge u razgovoru likova ili zastati i pokušati pogoditi nastavak. Dijete može odabrati najzabavniju rečenicu, prepričati omiljeni događaj ili nacrtati prizor koji je zamislilo. Ne trebamo svaki put organizirati dodatnu aktivnost. Katkad je dovoljno pročitati priču i zajedno uživati u njoj.
Čitanje kao vrijeme odmora i opuštanja u školi
U školskom danu možemo predvidjeti kratko, redovito vrijeme za čitanje priča. Nakon zahtjevnije aktivnosti ili pri povratku djece s odmora, učenicima se može ponuditi da ili-ili deset minuta čitaju neku priču. Učitelj čita, a djeca se udobno smjeste i slušaju.
Ako je svrha toga vremena odmor i uživanje u priči, ne mora nakon svakog čitanja slijediti zadatak, zapisivanje ili provjera. Možemo ostaviti nekoliko trenutaka tišine, dopustiti djeci da spontano iznesu dojam ili ih pozvati da, ako žele, kažu koja im je slika iz priče ostala u mislima.
U razredu možemo urediti kutak za čitanje, ponuditi vrijeme za samostalno razgledavanje i čitanje knjiga ili povremeno organizirati čitanje u paru. Pritom treba voditi računa o čitalačkim mogućnostima učenika. Djetetu kojemu je samostalno čitanje još velik napor slušanje učiteljeva čitanja može omogućiti da se lakše prepusti sadržaju priče.
Kada, koliko i kako čitati
Preporučujemo da čitanje bude svakodnevno i da za njega pokušamo izdvojiti dvadesetak minuta. U to vrijeme možemo uključiti slušanje, djetetovo čitanje i kratak razgovor. Često je to dovoljno za jednu kratku priču, ali trajanje ovisi o duljini i zahtjevnosti teksta te o djetetovoj čitalačkoj vještini.
Dvadeset minuta praktičan je cilj, a ne stroga granica koju svako dijete mora dosegnuti u jednom čitanju. Djetetu koje tek počinje čitati ili se brzo umara mogu više odgovarati dva ili tri kraća razdoblja. Birajmo vrijeme kada je dovoljno odmorno i spremno sudjelovati.
Ako dijete teže održava pažnju, priču možemo podijeliti na smislene cjeline. Nakon pojedinog dijela kratko razgovaramo: što se dogodilo, tko je sudjelovao i što je možda ostalo nejasno. Ne treba prekidati nakon svake rečenice jer prečesti prekidi mogu otežati praćenje priče.
Dok dijete čita, budimo strpljivi i ostavimo mu vremena. Pomozimo kada zapne i objasnimo nepoznatu riječ. Cilj je da razumije ono što čita i postupno postaje sigurnije i samostalnije.
Čitanje djeci na glas
Dijete može razumjeti i doživjeti priču koju još ne može samostalno pročitati. Kada mu čitamo naglas, omogućujemo mu susret s bogatijim jezikom i zahtjevnijim pričama, bez napora koji mu još predstavlja odgonetanje pojedinih riječi.
Slušajući odrasloga, dijete čuje kako se glasom prenose osjećaji, gdje zastajemo i kako povezujemo riječi u smislene cjeline. Dobiva primjer tečnog i izražajnog čitanja.
Zajedničko čitanje ostaje i prilika za razgovor i bliskost. Možemo se nasmijati istoj zgodi, zastati uz neobičnu misao ili razgovarati o pitanju koje je priča otvorila. Zato ne bih prestala čitati djetetu čim nauči čitati samo. Samostalno čitanje i slušanje odrasloga mogu se nadopunjavati i isprepletati u prekrasnu čaroliju doživljenog o svemu što smo čitali i o svemu dok smo čitali.