Nedjelja 22. ožujka, rano ujutro, ostat će trajno upisana u kolektivnu memoriju stanovnika Zagreba.
Potres nezabilježen posljednjih 140 godina izbacio nas je iz kreveta i kuća. Nakratko smo zaboravili na izolaciju, borbu protiv nevidljivog neprijatelja i sva ograničenja koja je većina okusila prvi put. Pobjegli smo na otvoreno i tiho čekali. I onda su, baš otprilike kad nas je i drugi put streslo, složno zazvonili mobiteli. Porukama i pozivima svi su željeli doznati kako su im članovi obitelji i prijatelji te što je sve stradalo.
U tom prvom valu i dalje intimnog proživljavanja nove drame mnogim su se učenicima javili i njihovi razrednici. Samo da pitaju je li sve u redu i da se kratkom porukom međusobno provjere i ohrabre. Takvo što, prije samo tjedan dana, gotovo i nije bilo moguće.
Naime, preko noći organizirana škola na daljinu rezultirala je i time da su učenici i razrednici konačno razmijenili brojeve mobitela te na Viberu ili WhatsAppu kreirali zajedničke, razredne grupe. Naravno, takvih je grupa bilo i prije, ali sporadično. U školskom kolektivu ti su učitelji gotovo osuđivani za rušenje nevidljivih i čvrstih zidova između učitelja i učenika. Zidovi su prošloga tjedna počeli padati, da bi ih jučer potpuno srušio - potres!
U samo tjedan dana učitelji su od monotone, razredne konstante postali osobe koje učenicima šalju niz ohrabrujućih, zabavnih emotikona i dostupni su u svako doba dana. Učenici su im uzvratili iskreno i svakoga dana sve opuštenije. Posljednja figurativna cigla pala je u nedjelju ujutro.
Iskreno zabrinuti, raspitivali su se jedni o drugima poput članova obitelji do koje im je uistinu stalo, a to je ono što zasigurno neće nestati povratkom u školske klupe.
Iako su mnogi strahovali da će digitalizirana škola na daljinu pridonijeti dehumanizaciji, ona je u samo tjedan dana dokazala potpuno suprotno. Stvorila je odnos koji nadilazi klasičnu vezu između učitelja i učenika.
Od svih uspostavljenih odnosa i veza, u nedjelju je na području Zagreba pucala samo internetska. Zato mnogu učenici zagrebačkih škola danas nemaju nastavu, ali se školuju kao nikada dosad.
