Svjetski dan prve pomoći održava se svake godine druge subote u rujnu i prilika je za promicanje znanja i vještina prve pomoći široj javnosti. Vještine koje stječemo znanjem o prvoj pomoći omogućuju ljudima da spase život i pomažu u oporavku od iznenadne bolesti ili ozljede.
Budući da odgojno-obrazovni djelatnici, odnosno učitelji i profesori vrlo često nisu dovoljno educirani za pružanje prve pomoći učenicima u hitnim situacijama, odnosno kada im se dogodi nezgoda u školi, radionice na kojima mogu steći teoretska i praktična znanja vezana uz pružanje prve pomoći nužne su i izrazito korisne jer u školama nemamo zaposleno medicinsko osoblje koje bi moglo pravodobno i pravilno intervenirati i pomoći djeci, a vrlo često i spasiti im život.
Upravo je takva radionica, na kojoj je liječnik educirao učitelje o pružanju prve pomoći te o oživljavanju, održana u našoj OŠ Retkovec u Zagrebu. Učitelji su najprije mogli čuti teoretske činjenice važne za pravodobno i pravilno pružanje prve pomoći učenicima, a nakon toga su imali priliku praktično sudjelovati u simuliranim situacijama oživljavanja i pružanja prve pomoći. To je bilo nadasve korisno jer se svakodnevno radeći s djecom vrlo često nađemo u situacijama u kojima ona doživljavaju nezgode, pri čemu i zadobivaju različite ozljede te smo mi tada jedine osobe koje im mogu pružiti prvu pomoć do dolaska medicinskih djelatnika.
Nerijetko je upravo pravodobno reagiranje neposredno nakon nezgode od iznimne, pa čak i presudne važnosti za spašavanje ljudskoga života. Izrazito je važno pravilno reagirati i pružiti prvu pomoć odmah nakon što se nezgoda dogodi jer je u takvim trenucima važna svaka minuta i nije dovoljno samo pozvati hitnu pomoć i čekati njezin dolazak jer tako možemo izgubiti dragocjeno vrijeme.
Stoga trebamo biti u dovoljnoj mjeri educirani kako bismo djeci pravilno pružili prvu pomoć, i to na vrijeme. Radionice poput ove trebalo bi što češće organizirati te bi ih učitelji trebali redovito pohađati i praktično vježbati pružanje prve pomoći u simuliranim situacijama kako bi bili potpuno spremni i obučeni za primjenu stečenih znanja u realnim situacijama, odnosno u slučajevima nezgoda koje se u školama, nažalost, često događaju. Osim toga, opasnosti vrebaju i na izletima i putovanjima na koja djeca odlaze tijekom školovanja te smo upravo mi, njihovi učitelji i pratitelji jedini koji im možemo pružiti prvu pomoć u slučaju uganuća, prijeloma, nagnječenja, opekotina i sličnih lakših, ali i težih ozljeda koje mogu nastati kao posljedica prometnih nezgoda, gušenja, utapanja i sl. U svim tim situacijama u školi i na putovanjima kao odgojno-obrazovni djelatnici trebamo biti spremni za pravodobno pružanje prve pomoći prije dolaska stručnog medicinskog osoblja, za što je ključna kontinuirana edukacija.
