ČITANJE U PRVOM RAZREDU
Djeca u prvi razred dolaze s različitim iskustvima. Neka su odrasla uz svakodnevno čitanje naglas, razgovore o slikovnicama i posjete knjižnici. Druga tek u školi dobivaju priliku za češćim susretima s knjigom. Važno je svakom djetetu omogućiti ugodne trenutke uz čitanje i pokazati mu da je čitanje vrijedna, važna, zanimljiva i opuštajuća aktivnost.
Polazak u školu početak je učenja slova i prvih čitanja. Djeca prvoškolci svakim naučenim slovom bliži su velikoj čitateljskoj pustolovini koja će ih cjeloživotno pratiti.
Sva naučena slova postupno postaju riječi. Riječi slažemo u rečenice, a rečenice otvaraju put prema pričama. Taj put nije za svako dijete isti. Nije ni jednostavan ni lagan. Nekima povezivanja slova u riječi ide brzo, a nekima treba više vremena, ponavljanja i podrške.
Dijete koje tek uči čitati prepoznaje slova i povezuje ih u riječi. Dok polako čitanjem otkriva prve riječi i rečenice, ponekad nešto pročita bez razmišljanja što pročitano znači. Zbog toga je potrebno neku rečenicu ili dio teksta pročitati više puta. Redovitim i svakodnevnim čitanjem dijete postaje sve sigurnije i sve brže čita. U svakodnevnim čitanjima dijete postupno razvija i sposobnost razumijevanja pročitanoga.
Uspjeh u čitanju kratke riječi ili jednostavne rečenice važan je korak u izgradnji povjerenja u vlastite sposobnosti.
Kad dijete nauči samostalno čitati i dalje je potrebno čitati djetetu. Nije dobro ako odrasli prestanu čitati djetetu kad ono samo nauči čitati. Dijete voli i dalje slušati kad mu odrasli čitaju. Čitanje odraslog omogućuje djetetu da razvija i dalje sposobnost slušanja i razumijevanja onoga što čuje. Slušanjem dijete susreće nove riječi, prati događaje u priči, upoznaje likove i njihove postupke.
Posebno je vrijedno čitanje uz razgovor. Prije čitanja možemo promatrati ilustracije uz priču ili naslovnicu slikovnice koju će dijete čitati. Nakon promatranja dijete može prema slici zamišljati i pogađati o čemu priča govori. Tijekom čitanja priče možemo zastati, zajedno istražiti ilustraciju ili poslušati njihove pretpostavke. Prave prilike za razgovor čekaju nas nakon čitanja priče. Razgovor može biti potaknut pitanjima:
- Kako se osjećaš nakon čitanja ove priče?
- Podsjeća li te neki lik iz priče s nekim iz tvoje blizine?
- Koji ti je dio priče bio najzanimljiviji i zašto?
- Imaš li prijedlog za drugačiji završetak priče?
- Što misliš, kako je priča drugačije mogla završiti?
Čitanje je uvijek prilika za susret, razmišljanje i razmjenu doživljaja.
Kako će se dijete odnositi prema čitanju ovisi i o odraslima u njegovoj neposrednoj blizini. Kad odrasli pokazuju zanimanje za knjige, slušaju dječje dojmove i nude pomoć kada je potrebna, stvaraju poticajno čitateljsko okruženje.
Zato u prvom razredu, na početku školovanja treba biti što više, po mogućnosti, svakodnevnih čitanja koje će stvoriti ugodna iskustva čitanja i slušanja priča.
Svaka pročitana priča mali je napredak.
Svaka priča može biti novi razlog da dijete poželi čitati.