ČITANJE U DRUGOM RAZREDU
Kako pomoći djeci da u drugom razredu čitaju sve sigurnije?
Djeca drugog razreda poznaju sva slova, ali pri čitanju još zastajkuju, vraćaju se na početak riječi. Ponekad na kraju rečenice više ne znaju što su pročitali? Čitanje djeci drugog razreda još uvijek može biti zahtjevno.
Dok se dijete trudi povezati slova i pročitati riječ, nije mu lako u isto vrijeme pratiti što se događa u priči. Potrebno je ponekad kratku priču pročitati više puta. Prvi svakom novom čitanju dijete će tekst pročitati uz manje zastajkivanja i s manje grešaka. Pročitat će ga točnije i tečnije.
U drugom razredu ne želimo da dijete pobjeđuje u natjecanjima brzine čitanja. Želimo da dijete čita priču svojim tempom, da priču razumije i da postupno osvještava vrijednost, važnost i korist koju ima od čitanja kao i trenutke čitalačke uživancije.
Kad je nešto teško, lakše je u društvu. Tako je i sa čitanjem.
Sjednemo uz dijete i najprije mu pročitamo kratak odlomak dok ono prati tekst. Čitamo prirodno i izražajno, tako da može čuti gdje zastajemo, pravimo kratke pauze, kako glasom oblikujemo pitanje ili iznenađenje.
Nakon prvog čitanja, isti odlomak čitamo zajedno. Strpljivo i polako. Možemo se i izmjenjivati tijekom čitanja – jednu rečenicu pročitam ja, a drugu ti. To djeci zna biti jako zabavno i dinamično.
Zajedničko čitanje moguće je i u školi s učiteljicom i prijateljima u paru ili manjoj skupini.
Djeca se izmjenjuju u čitanju, čitaju po ulogama, čitaju jedan drugome, učiteljica čita svima koji su je okružili…
Ista priča može se i poželjno je da se pročita više puta.
Odraslima se katkad čini da bi dijete svaki put trebalo pročitati nešto novo. No poznata priča može biti odlična prilika za vježbu. Pri ponovnom čitanju dijete već poznaje dio riječi i zna što se događa pa može više pažnje posvetiti tome kako čita.
Ponudimo djeci mali poticaj: „Hajdemo sad čitati kao da smo jako tužni. Ili da smo jako veseli… Iza svake rečenice hajdemo se nasmijati…“ ili „Kako bi ovu rečenicu pročitao pospani medvjed? A kako vesela vjeverica?…“
Ne treba uvijek ponavljati cijelu priču. Dovoljan može biti omiljeni odlomak ili nekoliko rečenica.
Neka čitanje ostane kratko i ugodno.
Za čitanje i vježbe čitanja odabiremo onaj dio dana kad dijete nije iscrpljeno i pospano. Zajedničko čitanje može trajati dvadesetak minuta, ali kroz to vrijeme dijete ne mora cijelo vrijeme čitati samo. Izmjenjujemo se i kratko razgovaramo.
Postoji jedna zanimljiva igra s kockom na koju na dvije strane upišemo riječ JA, na dvije strane kocke napišemo riječ TI, a na ostale dvije strane kocke napišemo riječ MI.
Riječ JA znači da čita dijete.
Riječ Ti znači da čita roditelj, učitelj ili drugo dijete.
Riječ MI znači da čitamo zajedno.
Ako mu je neki dio teksta pretežak, pomažemo jedni drugima ili taj dio teksta čitamo zajedno.
Igre za poticanje čitanja trebaju biti poticajne i ugodne.
Takve trebaju biti i priče primjerene djeci u drugom razredu. Dobra priča poziva na čitanje
Pazimo i na izgled stranice. Pregledan tekst, dovoljno velika slova i razmaci olakšavaju snalaženje. Za samostalno čitanje biramo tekst koji dijete može čitati uz malo pomoći.
Kad zatvorimo knjigu, ostavimo malo vremena za dojmove i razgovor potaknut poticajnim, toplim i podražavajućim pitanjima i izjavama.
Jer iza sve sigurnijeg čitanja želimo dijete koje razumije pročitano i pomisli tijekom čitanja: „Baš me zanima što se dalje dogodilo!”