Učitelji na prvom mjestu.
Dvije duge godine izostavljenih druženja našim su učenicima potakle želju za novim iskustvima, i to ne uobičajenima, svakodnevnima, u školskim klupama i učionici. Tamo im se predstavlja žena s četiri imena, dva prezimena, prepoznatljivim šeširom, prva žena članica HAZU, unuka hrvatskog bana, književnica, majka, baka - Ivana Brlić Mažuranić.
Učenici 2.c razreda sa svojim su učiteljicama Mirejom Krstulović-Jelić i Ivom Vučak obrađivali lektiru Pismo iz Zelengrada, Nevenke Videk.
Čitanje jamči dobru zabavu, obogaćuje stvaralaštvo, potiče na razmišljanje i smanjuje stres. Čitanjem razvijamo svoje mentalno zdravlje jer poboljšava kvalitetu života.
Postavlja se pitanje kako znati što je dobro i točno u tim izvorima znanja, odnosno kako prepoznati, prevenirati i spriječiti ono negativno što može utjecati na učenike, ali i na nas odrasle. Učitelji znaju da je još davno “veliki” češki pedagog, Jan Komenský potaknuo razvoj odgoja i školstva, uveo u školske sustave načela zornosti, postupnosti, svjesnosti i sustavnosti te se zauzimao za nastavu na materinskom jeziku.
Početkom listopada 1. a razred uključio se u projekt „Leptiri“ na međunarodnoj odgojno – obrazovnoj platformi eTwinning.
Eco-Herit@ge Matters je projekt koji za cilj ima istraživanje i očuvanje ekološke baštine s ciljem njezine reinterpretacije i prepoznavanja njezinih resursa za stvaranje novih radnih mjesta u poduzetništvu s naglaskom na turizam. Projekt je pokrenuo Mirko Andrić, učitelj geografije i ujedno voditelj tima za projekte na našoj školi, još 2019. godine.
Brojni izazovi, s kojima se suočavamo u posljednje vrijeme, ostavili su traga na učenicima i utjecali na njihovu motivaciju za učenje i sudjelovanje u nastavi.
Vesela učenička skupina dobro zna da čitanje smiruje, proširuje znanje, obogaćuje rječnik. U mom 3. A razredu čitanje je svakodnevna aktivnost. Svaki dan, učenici provode vrijeme čitajući.
U djetinjstvu smo se gotovo svi susreli s pričama za djecu koje su nam čitali ili pričali roditelji, bake i djedovi, a onda smo ih počeli i samostalno otkrivati u slikovnicama, knjigama ili crtanim filmovima. Neizostavan dio tih priča čine bajke, priče prepune različitih likova.
Mogu li se osnovna načela primjeniti u „učionici“ koju ima gotovo svako selo, veće naselje, a koje pruža okolica većih gradova? Odgovor je: može.