Uoči Dana šarenih čarapa Nina i Tino posjetili su osnovne škole diljem Republike Hrvatske. Svojim plakatima zašarenili su mnoge učionice, hodnike, panoe, zidove i pridružili se učenicima i njihovim učiteljima u podršci osobama sa sindromom Down. 

Učenici 4. a razreda IV. osnovne škole Bjelovar sa svojom su učiteljicom Ivanom Đurkijom, pružili podršku osobama sa sindromom Down te obukli različite čarape.

Danas, 21. ožujka, obilježavamo Svjetski dan sindroma Down. Ovaj nam dan omogućuje da oblačenjem različitih čarapa pružimo podršku osobama sa sindromom Down. U toj su aktivnosti sudjelovali i učenici OŠ Remete sa svojom učiteljicom Marom Kolar. 

Uvijek kreativna i puna ideja, učiteljica Snježana Prusec-Kovačić sa svojim prvim razredom OŠ Vugrovec-Kašina, PŠ Vugrovec, provest će integrirani dan na temu proljeća. U nastavku pročitajte kako će učenici 1. c razreda provesti prvi dan proljeća.

Šume su neprocjenjivo i nezamjenjivo bogatstvo. Profil Klett pokreće projekt Želim stablo kojim potiče sadnju drveća i podiže kvalitetu zraka u učionicama.

Iako se nekima od nas ponekad dogodi da nehotice odjenemo različite čarape, u utorak, prvog dana proljeća to možemo učiniti namjerno. 21. ožujka obilježavamo Dan sindroma Down i šarenim ćemo čarapama poručiti da se brinemo, da razumijemo i poštujemo prava osoba s Down sindromom. Odjenite i vi šarene čarape te se vedro, dobrodušno i s osmijehom na licu pridružite obilježavanju ovoga dana.

Učiteljica Mara Kolar, OŠ Remete, sa svojim učenicima od početka školske godine odvaja papirnati otpad u posebnu kutiju. Kutija zvana Papirko namijenjena je za prikupljanje papirnatog otpada. Što se dogodilo razrednom Papirku i kakva mu je bila sudbina pročitajte u nastavku.

Učiteljica Snježana Prusec-Kovačić sa svojim učenicima iz OŠ Vugrovec-Kašina, PŠ Vugrovec, priprema obilježavanje Dana očeva. Njeni učenici pišu pjesme o svojim očevima i slikaju mala umjetnička djela koja će ispuniti srce svakom tati. Pročitajte pjesme i pogledajte radove u galeriiji slika.

Većina osnovnoškolske djece provede prosječno 70 posto svojeg vremena u učionici sjedeći. Štoviše, i izvan učionice opao je broj učenika koji pješače do škole dok, istodobno, sve veći broj provodi više vremena pred zaslonima. Djeca u dobi od pet do šesnaest godina danas provode prosječno šest i pol sati pred zaslonima u usporedbi s oko tri sata u 1995. godini.

Koliko vam vremena treba da pomnožite 21 puta 13? Jedna minuta, vjerojatno. A koliko za 123 puta 321? Više od minute, sigurno. Međutim japanska su djeca sposobna to riješiti u trenutku, pomoću nekoliko redaka. Svako dijete to može čak i petogodišnje. Oni ne uče brojeve napamet. Umjesto toga, crtaju i igraju se.

Pitate se kako je to moguće.

Moguće je zato što se nastava u toj zemlji usmjerava na kvalitetu poučavanja, a ne na kvantitetu.