Lektire su nam uvijek posebni i drukčiji satovi. Svakodnevno se pitam kako današnju generaciju prepunu hiperpažnje motivirati, približiti knjizi, toj riječi koja ih može odvesti u nepoznate svjetove, riječima koje mogu utješiti, nasmijati, zabaviti…
Kada sam svoje učenike toga četvrtka na satu Hrvatskoga jezika, onako uobičajeno, upitala što bi voljeli imati prvi sat, iznenadila sam se glasnim i jedinstvenim odgovorom: „Lektiruuuuu!“.
U prvom trenutku iznenađena ponavljam njihov odgovor sa sto upitnika.
Ali, već u drugom ispunjena zadovoljstvom i sigurnošću da su sva htijenja ostvarena, bespogovorno pristajem.
Lektire su nam uvijek posebni i drukčiji satovi, satovi za koje se prvo ja, a onda i moji učenici posebno pripremamo. Svakodnevno se pitam kako današnju generaciju prepunu hiperpažnje motivirati, približiti knjizi, toj riječi koja ih može odvesti u nepoznate svjetove, riječima koje mogu utješiti, nasmijati, zabaviti…
Možda je najteže kada se radi o poeziji.
Ovoga puta svi su bili zadovoljni. Kako je krenulo?
Početkom mjeseca učenici su dobili upute u obliku 13 zadataka. Nisu se usudili reći, ali su mi njihovi pogledi govorili, sve što misle o broju zadataka. Da ih oraspoložim, pročitala sam im stihove koje sam ja sastavila potaknuta naslovom zbirke poezije: Nevidljiva Iva. Potrudila sam se biti vješta poput Zvonimira Baloga.
Nagradili su me glasnim pljeskom! I dobila sam ih!
Slijedile su usmene upute prije čitanja.
Prvih sedam zadataka povezano je s književnim pojmovima koje učimo na satovima Hrvatskog jezika: riječ, slog, stih, strofa, rima, pjesničke slike. Doznali smo crtice iz života Zvonimira Baloga te prepoznali vrstu književnog djela koje su čitali i na koliko je dijelova podijeljeno. Uočili smo najzanimljivije naslove pjesama te koje životinje pjesnik uzima kao temu pjesama. I u ovom dijelu ostvarili bismo sve aktivnosti koje su predviđene ishodima Hrvatskog jezika.
Nešto je nedostajalo. Nije mi to bilo dovoljno dobro, upečatljivo, dojmljivo niti pamtljivo za dalje, za sutra, za budućnost…
Pri odabiru zadataka željela sam da učenici knjigu što više drže u ruci, listaju i čitaju, traže odgovore, pojedine pjesme, pregledavaju sadržaj i dobro se osjećaju. Da se knjizi vraćaju svakoga dana iznova i otkrivaju nešto novo, nasmiješe se ponovno i to podijele s prijateljima.
Tako su pronašli nekoliko pjesama od jedne strofe od pet stihova. Na satu smo ih čitali, uspoređivala i proveli kratko natjecanje u brzinskom memoriranju kada nam čita prijatelj s kojim sjedim u klupi.
Slijede riječi i riječi, stihovi i stihovi koji su ih nasmijali, na koje su „umirali od smijeha“. Čitajući ih kasnije na satu, nasmijali su i druge učenike. Otkrili smo kako nas humor povezuje i uveseljava, ali i da nemamo svi isti smisao za humor.
Kako se Zvonimir Balog vješto igra riječima, bilo je potrebno i tako nešto pokušati. Morali su osmisliti kratku šaljivu pjesmu u kojoj će se pojavljivati riječi koje u sebi sadrže DOM. I tu su gotove sve ruke bile u zraku. U svoje su pjesme upisali i DOMovinu, DOMaćicu, hoDOM, broDOM, kreDOM, srijeDOM, DOMar, DOMaću, DOMoljubni, DOMagoj, DOMahnuti i mnoge druge. Njihovu zbirku poezije prikazali smo Canva plakatom.
Slijedio je novi zadatak. Pjesmu Zašto morali su prepisati tako da zamijene sve imenice, ali vode računa o rimi, rodu i broju imenica. I tako, i ne znajući da uče, ponovili su opće i vlastite imenice, u kojem rodu mogu biti, jesu li u množini ili jednini, koji im je posljednji slog te što je rima. I tako izmijenjeni stihovi mnoge su nasmijali do suza. Koliko se tu krilo maštovitosti!
U sljedećem zadatku dotakli smo se i NTC sustava učenje te smo pjesmu Predlažem prikazali s pomoću slika, zapravo asocijacija i stvorili komunikacijske slike pjesničke strukture. Usporedili su svoje radove i osvijestili kako je mnogo načina prikazivanja istog sadržaja.
I nakon čitanja, pisanja, crtanja došlo je vrijeme i za pjevanje. Kako je pjevanje povezano s Balogovom poezijom, sigurno se pitate? Pa kao stvoreno za stvaranje malih ritmičkih cjelina u rap verziji. Svaki je učenik odabrao pjesmu po želji i odrepao je svojim načinom. Neki su snimali u sobi, ispred škole, na izletu s roditeljima, uz glazbenu pratnju pa čak i svjetlosne efekte. Sve uratke objedinili smo digitalnim alatom u videouradak koji možete u cijelosti pogledati na https://youtu.be/WTmn9m0tEjw . Nije svima bilo jednostavno, ali su odmori bili vrijeme preslušavanja, ispravljanja i dijeljenja ideja.
Završili smo skupnim kazivanje napamet pojedinih pjesama. Željela sam da završe međusobno povezani, surađujući i dogovarajući se, ispravljajući jedni druge prema usvajanju svih vrednota našeg predivnog hrvatskog jezika. Željela sam da svi iskuse javni nastup, potisnu tremu i nesigurnosti te budu nagrađeni pljeskom kao ja na početku.
Tako usvojeno književno djelo za cjelovito čitanje ostat će učenicima u pamćenju, aktivnosti ishoda u potpunosti su ostvareni na način blizak učenicima, u igri, promišljanju i osnaživanju u prezentaciji naučenoga.
I lektira može biti „cool“!
Vesna Stipić, OŠ Nikole Hribara, Velika Gorica
