Fotografkinja: Maja Lesar

Fotografkinja: Maja Lesar

20. kolovoz 2018.

Čudesna magija priča

Autor: Marta Užarević

Ugodno smo popričali s još jednom članicom stručnog žirija našeg literarnog natječaja Let's Build a Story!, Mirelom Priselac Remi.

 

Remi nam je poznata kao frontwoman benda Elemental, skladateljica, tekstopisac, pjesnikinja, aktivistica te prevoditeljica i profesorica engleskog i španjolskog jezika. Također je i predsjednica Glavnog odbora Hrvatske glazbene unije i članica upravnog odbora HUZIP-a. Glazba i pisana riječ njezine su dvije ljubavi od najranijih dana.

 

Kada se javila ljubav prema engleskom jeziku?

Još od najranijih dana. Sjećam se, kao klinka sam s prijateljicom iz zgrade govorila tzv. jibberish, jezik koji nije imao veze s engleskim, ali je zvučao kao engleski. Nismo poznavale vokabular ni gramatiku, ali smo kroz glazbu i filmove ''skidale'' engleski prema zvuku. Učim engleski od prvog osnovne i unatoč tome što sam u međuvremenu savladala nekoliko drugih jezika, on je moja prva ljubav. Već u šestom razredu znala sam da ću studirati engleski.

 

Nedavno je glazbenik Jay Z za svoju ljubav prema riječima “optužio” svoju učiteljicu engleskog jezika u osnovnoj školi. Imate li i vi nekoga tko vas je posebno poticao u kreativnom izražavanju?

Profesorice jezika i književnosti su apsolutno zaslužne za moj odabir studija! Dale su mi vjetar u leđa kad bi me odabrale za natjecanja ili zamolile da pročitam zadaćnicu pred razredom. To je introvertu poput mene značilo mnogo, dalo mi je osjećaj važnosti i vrijednosti. Profesorice hrvatskog i engleskog uvijek su mi bile saveznici, tijekom osnovne i srednje škole. Možda sam zato, još kao klinka, poželjela biti poput njih.
 

 

Profesorica ste engleskog i španjolskog jezika, jeste li se ikada okušali u nastavi i podučavanju? 

Nisam nikada radila u prosvjeti, još na trećoj godini fakulteta odlučila sam se za prevođenje. To mi je oduvijek bila strast – dekodiranje i adaptacija nekog sadržaja. Osjećala sam se kao tajni agent. Znam, znam, pravi sam nerd :)  Ali mene je to oduvijek iznimno veselilo – baviti se pisanom riječi u bilo kojem obliku. Najdalje što sam otišla s podukom bilo je na satovima metodike na trećoj godini faksa. Nisam se pronašla u predavanju premda je profesorski posao bila moja prva motivacija za upis Filozofskog.

 

Bavite se prevođenjem – od filmova do književnih djela. Kakvi su vam prijevodi najizazovniji? 

Više se ne bavim televizijskim prijevodima. Mnogo sam godina provela titlajući raznorazne filmove i serije za domaće i kablovske mreže, ali sam onda shvatila da je to zaista previše stresno, a nije adekvatno plaćeno. Pa sam se prebacila na književna djela. Većinu knjiga prevodila sam u tandemu sa Sanjom Đurić, a apsolutno najveći izazov mi je bilo prevesti čitavo djelo na engleski. U pitanju je bila knjiga od nekih 400 stranica.

 

U smislu kreativnog izražavanja – što to engleski jezik ima, a hrvatski možda ne?

S obzirom da pišem pjesme i na engleskom, moram reći da, što se rime tiče, engleski ima mnogo više opcija za rimu po zvučnosti. To čini pisanje u stihu, na engleskom, jednostavnije od pisanja na hrvatskom. U hrvatskom imamo dosta dijakritika koje jezik čine poprilično ''oštrim'', dok engleski puno nježnije prelazi preko usana – kao i, na primjer, talijanski ili francuski. Drugi iz germanske skupine jezika nisu tako ''nježni'' kao što je to engleski, on je baš poseban.

 

Što najviše volite pisati i kakvi uvjeti za to vam najbolje odgovaraju?

Najviše volim pisati poeziju. U posljednje vrijeme, istražujem pisanje u slobodnom stihu, bez ograničenja rimom. Mnogo sam godina provela ''robujući'' rimi, pa mi se ovakvo pisanje trenutno čini oslobađajućim. No eksperimentiram i igram se raznim tehnikama. To me čini sretnom. Također, pišem kolumne i intimističku prozu. Za pisanje zaista ne trebaju neki posebni uvjeti – dovoljno je da te ''strefi'' inspiracija. Ona ne bira mjesto i vrijeme – neki put to može biti u zadimljenom kafiću, u buci, a neki put u osami.

 

Osim priča naših osnovnoškolaca, što je na vašoj reading listi ovog ljeta?

Trenutno čitam ''Lisicu'' Dubravke Ugrešić, ''The girl who saved the King of Sweden'' i ''Tako mrtvi vole''. Za sada mi je to dosta, ali uvijek imam nekoliko naslova koji čekaju svoj red ;)

 

Što je po vama potrebno za dobru priču? 

Ni sama nisam sigurna koji je sastojak presudan za dobru priču! Mislim da je u pitanju kombinacija njih nekoliko – postoje priče koje su idejno sjajne, ali način na koji su napisane im više odmaže nego pomaže. S druge strane, postoje one koje se temelje na osrednjoj ili vrlo jednostavnoj ideji, ali su napisane tako lijepo da te od prve rečenice uvuku! Mislim da, kao i sve ostalo, dobra priča mora imati neku čudesnu magiju kojom te začara pa ne želiš da ikada dođe do kraja.

Vezani Članci

Pogledajte tematski slične članke

Dobrodošli u svijet priča

Iskustvo svakoga od nas bogato je barem jednom pričom vrijednom pričanja. Svi volimo čuti dobru priču, dobnih ograničenja nema. Kada dobro razmislimo, svakodnevno smo okruženi pričama raznih profila, bilo da je u pitanju priča o događaju iz novina, informacija koju smo sasvim slučajno čuli na javnom mjestu, poruka koju smo primili preko Messengera ili događaj u razgovoru s bliskom osobom. Smisao pričanja bilo koje priče je jednak – stvoriti emocionalnu vezu s publikom kojoj je priča usmjerena.

Vezani Sadržaj

Pogledajte našu ponudu sadržaja

udzbenik
Kristina Čajo Anđel, Ankica Knezović
udzbenik
Kristina Čajo Anđel, Ankica Knezović
udzbenik
Borka Lekaj Lubina, Gordana Neuhold, Jasna Pavuna, Danka Singer