22. travanj 2020.

Happy birthday, Ronnie!

Autor: Marta Užarević

Koliko god su ovi dani teški i nepredvidivi i koliko god se ponekad činilo da je svjetlo na kraju tunela zapravo samo bijela mrlja na našem objektivu, we can't let them get the best of us. U svemu trebamo i moramo pronaći nešto lijepo i njegovati naš joie de vivre. A razloga za radost u Uredništvu engleskoga jezika ima napretek!

 

S veseljem i ponosom objavljujemo da naši Blocksi ove godine slave dvadesetu obljetnicu postojanja! A da radost bude još veća, dijelimo još jednu divnu vijest – novi su New Building Blocks za drugi i treći razred odobreni za frontalno korištenje u sljedećoj nastavnoj godini.

Dugovječnost serije New Building Blocks dokaz je njezine kvalitete, ali i ljubavi i znanja koje su u nju tijekom dva desetljeća ulagale autorice, urednice, ilustrator, prelamači te svi drugi divni suradnici koji su na bilo koji način sudjelovali u njezinoj izradi – i na tome im od srca hvala.

 

Nastavljamo rasti, učiti, mijenjati se i pratiti vaše potrebe te se nadamo da ćemo još dugo dijeliti sretne učioničke trenutke s vama i vašim učenicima. Hvala vam što ste prepoznali njihovu kvalitetu, što ste vjerovali u nas i što ste nas pratili na raznim postajama ovoga dugog metodičkog i kreativnog putovanja – ne bismo uspjeli bez vas.

 

U nastavku donosimo intervju s našim autoricama Ankicom Knezović, Kristinom Čajo Anđel, Daškom Domljan i Dankom Singer.

Ovih dana slavimo 20 godina od kada je serija Building Blocks, odnosno New Builiding Blocks, ugledala svjetlo dana, no kako je ta priča zapravo krenula?

 

Danka: Sjećam se nulte epizode. Daška i ja sjedimo prestrašene u tadašnjem uredništvu s kojim smo surađivale na raznim projektima i na tom sastanku ponosno smo predložile seriju gramatika za osnovnu školu. Uredništvo je naš projekt odbilo i na moje iznenađenje, Daška je tada suvereno predložila da napišemo udžbenike za young learners. Uredništvo je na moj još veći šok pristalo. Same nismo mogle napisati te udžbenike, Daška je pozvala Ankicu, a Ankica Kristinu. An the rest is history.

 

Daška: Mi smo imale jedinstveno iskustvo ranog učenja iz tadašnje Varšavske, Profil je bio relativno mlada, ali odvažna i drukčija izdavačka kuća i zajedno smo krenuli u avanturu, u nepoznato. Tada sam bila mentorica za rano učenje engleskog u Varšavskoj, prije toga sam tri godine vodila vrtić na engleskom. Ankica i Kristina bile su moje najbolje i najtalentiranije „učenice“. Prvi sastanci tima bili su u mojoj kuhinji, moj sin je tada imao nepunih deset godina i nekako nam je odjednom pogled pao na njegova plišanog zečića i odmah smo uglas rekle, glavni junak je zec Ronnie.

 

Ankica: Stvarno me hvata nostalgija za tim vremenima u Daškinoj kuhinji u kojoj je uvijek vladao kreativni zanos, a ponekad i kaos :) . Daška me uhvatila na početku poslijediplomskog studija na Filozofskom fakultetu, pa sam nevoljko pristala jer nisam bila sigurna kako ću uskladiti sve izazove koju su bili na pomolu. Međutim, Daška mi je kao i obično rekla da ne kompliciram, a ja sam donijela jednu od najboljih odluka u životu i još dandanas me jednako veseli suradnja s „BB girls“.

 

Kristina: Daškina kuhinja jedno je od kultnih okupljališta BB tima u kojoj smo skuhale neke od naših najdražih priča i ispekle neke od najvećih hitova koji hrane već mnoge generacije bloksića. Na druženje u tako boemskom okruženju nije me trebalo nagovarati. Rad je bio zabava, druženje, oluja ideja, a tako je i danas.

Na svojemu ste putu zajedno s Ronniejem, učiteljima, učenicima i cijelim suradničkim timom zasigurno imale pregršt posebnih trenutaka, ali i izazova. Što biste izdvojile?

 

Daška: Počeci su bili svakakvi, išle smo po školama, držale radionice kolegama koji su zazirali od prvašića. Mislili su da to ne mogu. Tako me je nazvao jedan kolega, malo stariji, koji je radio u jednoj školi izvan Zagreba. Ponudio mi je da će mi platiti taksi do tamo, samo da mu pokažem kako da uđe u razred pun sedmogodišnjaka.

 

Uz Blockse sam doista upoznala Hrvatsku, od Šarengrada do Savudrije. Jedne sam godine održala više od 100 radionica, imala sam osjećaj da živim u Profilovu kombiju, imala sam uvijek spremnu dekicu, jastučić, termosicu… ali uvijek mi je bilo drago upoznati kolegice i kolege, vidjeti kako u razredu naši likovi dobivaju treću dimenziju i dobiti svaki put neku novu ideju. Ove je godine valjda prvi put da nismo na HUPE-u i nedostajat će mi kave s našim profama.

 

Ankica: Kako se organizacija posla znatno promijenila u digitalno doba, teško da ću ponovno sudjelovati u poslu ilustratora, grafičkih dizajnera, glazbenika, urednika i svih ostalih vrijednih suradnika u ovom projektu, od kojih sam zaista puno naučila. Ovo je iskustvo definitivno bila moja škola za život :). Čak sam jednom prilikom trebala otpjevati jednu našu pjesmicu u tonskom studiju, ali ta je snimka nasreću bila samo skica za skladatelja…

 

Daška: Jao da, Ankica je pjevala, a ja sam pomogla kolegicama autoricama biologije i čitala tekstove kao spikerica, o spolnom životu vrtnih puževa. U to pionirsko doba oslanjali smo se uvelike na prijatelje, poznanike, obitelj. Vječno smo tražili tko bi nešto otpjevao, tko snimio, tko bi pročitao…

 

Kristina: Neka druga vremena – bez tehničkih pomagala, prezentacija, samo autori, učitelji, slikovne kartice, printani handouti. I sendviči za sve. Neprocjenjivo.

 

Danka: Za mene su tri trenutka uvijek posebna: otvaranje novih Zlatićevih ilustracija, koji iz naših neodređenih ili prezahtjevnih ideja napravi duhovitu ilustraciju. Drugi je trenutak kad iziđe novo, promijenjeno izdanje – prvo listanje mi je super, osobito kad vidim da je sav trud imao smisla. Treći je trenutak kad mi na radionici ili skupu priđe kolegica i ispriča kako joj je neka aktivnost uspjela u razredu.

Ronnie je ostao malen, ali raste uz djecu koja uz njega rastu. Prva generacija učenika koja je uz Ronnieja progovorila engleski danas su mladi odrasli ljudi od 26, 27 godina. Kako je Ronnie u međuvremenu narastao? I što je to zbog čega je i dalje omiljen?

 

Kristina: Ronnieja godine nisu promijenile. I dalje je veseo, razigran, brbljav, ponekad nestašan, druželjubiv, uvijek gladan i spreman za igru. Baš poput djeteta! Učenici Ronnijea doživljavaju kao nekoga s kime se u svojemu svijetu mašte mogu poistovjetiti, nekoga s kime se igraju, šale, uče i odrastaju. Ronnie s godinama postaje dobar prijatelj, netko koga se učenici rado sjećaju i kada napuste školske klupe. Naravno, i Ronnie se prilagođava izazovima vremena. Tako je walkman zamijenio laptopom, a oživio je uz IZZI digitalne sadržaje te tako učenicima postao još draži i zanimljiviji.

 

Daška: Važno je reći da kad se Ronnie pojavio, to je za mnoge bio šok, dotad se engleski u školama učio većinom na tradicionalni način, a s Blocksima i Ronniejem došlo je do revolucije. Trebalo je mnogo toga svladati, a razred je postao dinamično i glasno okruženje gdje je učenje radost.

 

Ankica: Kroz ruke mi je prošlo mnogo udžbenika za rano učenje, ali nisam naišla ni na jedan koji je lansirao tako upečatljiv lik s kojim će se djeca uvijek poistovjetiti, mogli bismo reći da je Ronnie zaživio vlastiti život i zato će on uvijek jednako uveseljavati nastavnike i učenike.

 

Danka: Za mene tu nema dvojbe. Ronnie je Ronnie, one and only. Zvijezda, svojim autoricama usprkos.

 

Kako nam se Ronnie snalazi u ovim izazovnim i stresnim danima?

 

Kristina: Ronnie je fighter, prilagodljiv je… Vidim na Facebooku da rastura. Kao i svi mi, jedva čeka povratak u školu.

 

Danka: Ronnie voli avanture svake vrste. Ideja da iziđe iz razreda i uđe u domove zasigurno mu je jako zanimljiva. Ronnie voli sve zanimljivo, zabavno, interaktivno i inkluzivno. Mislim da mu je IZZI super... gotovo kao carrot.

Gdje se Ronnie vidi u budućnosti i što nam priprema?

 

Ankica: Ronnie je nemiran duh, uvijek ima pitanja, a ponekad nas iznenadi i sitnim nepodopštinama, ali ne možemo otkriti baš sve tajne. Za početak, svakako zavirite što vam novo sprema u NBB3.