Sažetak
Istraživanje usmjereno na otkrivanje podrijetla, načina i praksi prenošenja vještine izrade roge te značenja koje ona nosi, provedeno u suradnji s Institutom za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu i OŠ Šime Budinića u Zadru, predstavlja izvrstan primjer integracije kulturne baštine u obrazovni proces. Tijekom održanih radionica, učenici su prepoznali i osvijestili vrijednosti i raznolikosti ručnog rada iz narodne baštine, razmotrili osnove izrade roge te izradili vlastite uzorke koristeći se kartonom, tkaninom, ljepilom, škarama, iglom i koncem. Na ovaj način razvijali su finu motoriku i kreativnost povezujući se s tradicijom kroz praktične aktivnosti. Izložbe učeničkih rukotvorina, u središnjoj zgradi Gradske knjižnice Zadar ističu prednosti angažmana učitelja u prenošenju vještina izrade ručnog rada na mlađe generacije i očuvanju tradicije.
Uvod
Ručni rad, iako često nedovoljno valoriziran u suvremenom obrazovanju, ima potencijal postati bitan segment u cjelokupnom razvoju učenika. Dječje radionice izrade roge – tradicijskog ukrasnog predmeta na margini etnoloških istraživanja – realizirane u suradnji s Institutom za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu i OŠ Šime Budinića u Zadru, predstavljaju primjer kako se tradicijske rukotvorine mogu integrirati u kurikul razredne nastave, ovaj put kroz projekt Mladi čuvari nematerijalne baštine. Zahvaljujući ovoj suradnji, učiteljice spomenute zadarske škole omogućile su učenicima da usmjere pozornost na vrijednost kulturne baštine, integrirajući je u suvremeni obrazovni kontekst. Ovakav pristup potiče razvoj kreativnosti i pruža priliku da se kroz praktične aktivnosti poveže prošlost i sadašnjost, čime se obogaćuje i jača povezanost s kulturnom baštinom. Usto, izradom roga sastavljenih od korištenih materijala (kartona i tkanine), učenici su osvijestili važnost očuvanja okoliša i prepoznali kako je recikliranje dio dugogodišnje tradicije, a ne novitet suvremenog doba. Osim što u većini slučajeva stavlja naglasak na održivost kroz prizmu recikliranja, ručni rad predstavlja i učinkovit poligon za razvoj fine motorike, strpljenja, preciznosti i osjećaja za detalje, uz poseban doživljaj stvaranja vlastitim rukama. Učitelji pritom nose važnu ulogu u povezivanju tradicijskih znanja sa suvremenim obrazovnim pristupima, naglašavajući interaktivno, angažirano i personalizirano iskustvo učenja.
Glavni dio
Početkom travnja 2025. godine, u središnjoj zgradi Gradske knjižnice Zadar mogle su se razgledati nesvakidašnje izložbe rukotvorina učenika OŠ Šime Budinića iz Zadra. Učenici prvog razreda postavili su izložbu s naslovom Prvi koraci u izradi roge, a učenici drugog razreda izložbu s naslovom Roga u nastajanju. Dotične izložbe ostvarene su u sklopu projekta i velike izložbe Roga, zvijezda, šiška... rukotvorina na margini etnoloških istraživanja u organizaciji Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, autora dr. sc. Joška Ćalete i dr. sc. Dore Dunatov.
Velika izložba roga nastalih u rukama vještih majstorica iz cijele Hrvatske bila je oslonac dječjim radovima, a trajala je od 31. ožujka do 12. travnja. U tom su razdoblju održane dvije dječje radionice izrade roga i jedna radionica za odrasle, uz predstavljanje posvećeno izradi, značenju i rasprostranjenosti roga, čija praksa izrade izlazi iz nacionalnih okvira i obuhvaća razne države Europe, Sjeverne i Južne Amerike. Na radionici za odrasle sudjelovale su demonstratorice iz Rodaljica kod Benkovca, Bitelića kod Sinja, Kutereva (Lika) i Bodovaljaca kod Nove Gradiške (Slavonija). Dječje radionice odvijale su se u suradnji s učenicima prvog i drugog razreda te njihovim učiteljicama iz Osnovne škole Šime Budinića u Zadru – Jadrankom Dunatov i Ljeposavom Gulan. Cilj radionica bio je revitalizirati tradiciju izrade roge kroz najmlađe naraštaje, upravo one koji su je nekoć i izrađivali.
Rukotvorina u fokusu ove izložbe je ukrasni zvjezdoliki sferični predmet izrađen od kartona i tkanine, u Hrvatskoj poznat pod različitim nazivima: roga, zvijezda, šiška, kocka, buzdovan, jež itd. U Zadarskoj je županiji najuvrježeniji naziv roga, pa ga slijedom toga u ovom tekstu tako i nazivamo. Danas ga u Hrvatskoj izrađuju tek rijetke čuvarice ove tradicije, a široj javnosti nije poznat jer je sve donedavno ostao na margini etnoloških istraživanja. Čak ni formalne institucije nisu prepoznale njegovu vrijednost, a jedini zasad pronađeni muzejni primjerak čuva u se Etnološkom odjelu Narodnog muzeja u Zadru. Promatrajući dječje radionice izrade roge u tom svjetlu, dodatno se naglašava njihova vrijednost i značaj u očuvanju i demarginalizaciji ove nedovoljno istražene kulturne baštine.
Što je ručni rad i što se sve može napraviti u ručnom radu? Što je roga? Koje nazive još krije taj poseban ukras? Tko je, kako i od čega stvara? Čemu služi? Pitanja su to, na koja su učenici tražili i pronalazili odgovore na radionicama izrade roge. Mudro promišljajući, malene glavice dokučile su da je ručni rad proces u kojem nešto radimo vlastitim rukama te da je za ručni rad najvažnije imati spretne ruke i bujnu maštu. Uz to, potrebno je imati i pribor za rad – iglice, konce, škarice, ali i materijale kao što su kartoni, papiri i tkanina.
Olujom ideja nabrajalo se što se sve može napraviti ručnim radom – šalovi, kape, rukavice, deke, stolnjaci, tabletići, zavjese, jastučnice, ogrlice, narukvice, prstenje, naušnice pa čak i igračke. Posebno oduševljenje, koje je izmamilo i pljesak, bile su fotografije zadarskih nošnji i spoznaja da su i zadarske pučke narodne nošnje rezultat ručnog rada i spretnih ruku vrijednih ljudi. Štoviše, kao demonstratorica u radionicama roge za prvi razred, održanoj u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar, pridružila nam se upravo krojačica spomenutih nošnji – Zdenka Mrčela. Demonstratori i pomagači u radionici izrade roge za druge razrede, uz učiteljice su bili i zainteresirani roditelji.
Izradom roga, koristeći se starim kartonskim kutijama i starom tkaninom, učenici su se upoznali s načinom života u prošlosti, kada se ništa nije bacalo, već se sve ponovno koristilo i pretvaralo u nove, korisne predmete. Iako u to vrijeme karton nije bio dostupan u tolikoj mjeri kao danas, ljudi su bili štedljivi i domišljati – koristili su ono što su imali i na načine na koje su mogli. Kroz izradu roga, učenici su osvijestili važnost očuvanja okoliša i prepoznali da su recikliranje tekstila i papira dio bogate tradicije. Slijedila je praktična aktivnost u kojoj su učenici izrađivali vlastite uzorke roga. Uz demonstratorice izrade roge, učenici su promatrali osnove tehnike izrade tog predmeta i otkrivali kako pravilno sastaviti početne dijelove. Analizirali su i identificirali da je za izraditi rogu potreban tvrđi papir ili karton, zatim krpice, tj. komadi stare odjeće, škare, iglica i konac. Utvrdili su kako je postupak izrade roge prilično složen i kako izrada roge uključuje rezanje šezdeset kartona u oblik romboida, koji se potom šivajući oblažu brižno skrojenim i izrezanim krpicama.
Uslijedila je i praktična aktivnost u kojoj su učenici izrađivali vlastite uzorke latica roge. Uz voditeljice i podršku angažiranih roditelja prionulo se oblaganju kartona filcem, odnosno stvaranju prve latice jednog cvijeta od ukupno dvanaest cvjetova jedne roge. Najprije su pažljivo lijepili i oblagali karton, odijevajući romboide u šareni filc raznih boja. Nakon prvih uradaka, slijedio je pravi izazov – s iglicom i koncem u ruci, oblagali su tkaninom jednu po jednu laticu roge, sve dok nije nastao cvijet od pet latica. Preostalih jedanaest cvjetova, s krpenim tučkom u sredini, nastavilo se spajati šivanjem u jednu zvjezdoliku ljepoticu.
Zaključak
Radionice izrade roge predstavljaju primjer integracije kulturne baštine u obrazovni proces. Učenici su izradom vlastitih uzoraka ove marginalizirane tradicijske rukotvorine usvojili nove vještine iz svijeta ručnog rada, razvijali finu motoriku te prepoznali da su recikliranje tekstila i papira dio bogate tradicije. Izložbom su predstavljeni radovi učenika, a istaknuta je i važnost očuvanja tradicije izrade rukotvorina, tim više što je riječ o svojevrsnoj revitalizaciji izrade zaboravljenog i marginalnog tradicijskog ukrasnog predmeta koji je nekoć nastajao upravo u rukama djece i mladeži. Učitelji ovakvim pristupom potiču ručni rad kao važnu metodu učenja o očuvanju nematerijalne baštine.