Pokazalo se da višejezičnost ima mnoge društvene, psihološke i životne prednosti. Štoviše, istraživači otkrivaju da govorenje više od jednog jezika pozitivno utječe na zdravlje – tako, primjerice, pospješuje oporavak nakon moždanog udara i odgađa početak demencije.
Istraživanja sugeriraju da smo možda predodređeni za to da govorimo više od jednog jezika. Širom svijeta, više od polovice ljudi govori barem dva jezika, a mnoge zemlje imaju više od jednog službenog nacionalnog jezika – Južna Afrika ima ih, primjerice, jedanaest. Od ljudi se sve više očekuje da govore, čitaju i pišu barem jedan od tzv. „super“ jezika, kao što su engleski, kineski, hindski, španjolski ili arapski. Dakle, govoriti jedan jezik znači biti u manjini.
Ako pitamo nekoga na engleskom jeziku koja mu je omiljena hrana, on će se zamisliti u Londonu i odabrati među opcijama koje tamo ima. No, ako ga istu stvar upitamo na francuskom jeziku, on će se prebaciti u Pariz, gdje je hrana, između koje može birati, drugačija. Tako jedno te isto osobno pitanje dobiva drugačiji odgovor, ovisno o jeziku na kojem je postavljeno pitanje te sa svakim jezikom koji govorimo stičemo novu osobnost.
Na jednom testiranju japansko-engleske dvojezičarke trebale su završiti rečenicu na svakom od dva jezika. Rečenice su završile različito ovisno o tome koji je jezik upotrijebljen. Na primjer, „Kad se moje želje sukobljavaju s mojom obitelji...“ na japanskom su dovršile sa „...to je vrijeme velike nesreće“, dok je na engleskom odgovor glasio: „...radim ono što ja želim“.
Kada su engleskim i njemačkim govornicima prikazani videozapisi ljudi koji se kreću, prvi su se usredotočili na akciju i rekli: „Žena hoda“, dok su drugi u svoj odgovor uključili cilj akcije, npr. „Žena se kreće prema svom automobilu“. To je, dijelom, zbog dostupnog gramatičkog alata: za razliku od njemačkog, engleski jezik ima present continuous koji opisuje radnje koje su u tijeku, zbog čega će engleski govornici manje vjerojatno navesti cilj radnje pri opisu scene kretanja.
Zanimljivo je da je, kada su testirani bilingvalni ljudi, rezultat ovisio o lokaciji: ako su testirani u Njemačkoj, bili su usmjereni na cilj, dok su u Engleskoj bili usmjereni na akciju, bez obzira koji je jezik bio korišten u eksperimentu.
Dakle, ono što će osoba misliti ovisi o jeziku na kojem će o tome razmišljati, a mnogi dvojezičari kažu da se osjećaju kao različita osoba kada govore na svojem drugom jeziku. Također, niz studija tijekom proteklog desetljeća pokazao je da dvojezičari nadmašuju jednojezičare ne samo u zdravlju mozga, već i u nizu kognitivnih i društvenih zadataka, od verbalnih i neverbalnih testova do načina na koji mogu „čitati“ druge ljude. Stoga ozbiljno shvatite satove stranog jezika!
