U PPT prezentaciji KRASAN JE SAMOBOR prikazana je svrha, cilj i zadatci te pregled tematskih cjelina u vanjskoj i unutarnjoj korelaciji nastavnih predmeta Hrvatskog jezika, Glazbene kulture, Povijesti i Informatike kao i ostvarivanje implementacije Građanskog odgoja i obrazovanja.

Samobor je udaljen svega 20-ak kilometara od Zagreba. Njegova povijest započinje Zlatnom bulom Bele IV. koji mu je 14. listopada 1242. g. dao status slobodnoga kraljevskoga grada. U Samoboru vas na svakom koraku prati neka zanimljivost ili kulturno-povijesna znamenitost. Izdvojit ću samo neke.

Livadićev dvorac (danas Samoborski muzej) s bogatom zbirkom bio je u 19. st. okupljalište iliraca. U njemu je 1833. g. Ferdo Livadić skladao Gajevu budnicu „Još Hrvatska ni propala“. Ispisani su i ljubavni stihovi o „samoborskom Romeu i Juliji“ tj. pjesniku ilircu Stanku Vrazu i Juliji Cantilly (Ljubici). Od 1990. godine održava se Festival ljubavne poezije „Vrazova Ljubica“ pored crkve sv. Anastazije. U Prolazu pjesnika na zidu uz Ljubičin grob u čast ljubavi postavljene su kamene ploče s uklesanim stihovima naših uvaženih pjesnika. S druge strane zida je lijepo uređen Park domovinske zahvalnosti sa sjajnim obeliskom, hrvatskim grbom i spomenikom poginulim braniteljima u Domovinskom ratu iz Samobora i Svete Nedelje čiji je autor arh. Branko Silađin.

Na Trgu kralja Tomislava br. 14 označena je spomen-pločom kuća u kojoj je boravio i djelovao Antun Gustav Matoš od 1908. do 1910. g. Na kućnom broju 13 nalazi se obiteljska kuća Vrazove Ljubice. Preko puta, na broju 5 zgrada je Gradske vijećnice na čijem su pročelju u razini prvog kata smješteni reljefi gradonačelnika Ferde Livadića i Ljudevita Šmidhena.

Možete se i prisjetiti lektirnih stranica iz „Dnevnika malog Perice“ Vjekoslava Majera ili komičnih scena iz najgledanijeg hrvatskog filma „Tko pjeva zlo ne misli“ redatelja Kreše Golika koje su snimljene u Samoboru. Na završetku ove zanimljive terenske nastave svakako se počastite čuvenim samoborskim kremšnitama. One su još po nečem jedinstvene - opjevane su u stihovima „Sanoborske kremšnite Sanobor su proslavile“ pjesnika Jože Prudeusa.