Novi pogled na kemiju organskih spojeva započeo je Wöhlerovom „slučajnom“ sintezom ureje 1828. godine. Dotad su je poznavali kao sastojak mokraće sisavaca, produkt zbrinjavanja vrlo otrovnog amonijaka nastalog razgradnjom lanaca aminokiselina koje čine proteine. Od Wöhlerova doba čovjek je sintetizirao mnoge spojeve identične prirodnim spojevima, npr. vitamin C, kao i mnoge organske spojeve kojih nema u živim bićima, a sama urea ostala je do današnjih dana jedna od temeljnih sirovina kemijske industrije.