Jasminka Tihi-Stepanić, Ulica poeta u Vilniusu - glavnom gradu Litve

12. travanj 2018.

Jasminka Tihi-Stepanić. Književnica za mlade. Ovisnica o čitanju, pisanju i putovanjima. Profesorica hrvatskoga jezika.

avatar
Autor: Klara Šarčević

Jasminka Tihi-Stepanić, Tihica, koja je "obična u svakom pogledu" autorica je nebrojenih priča za djecu i mlade, među kojima ističemo nagrađivane romane Imaš fejs? te Moja neprijateljica Ana.

Za Profil Klett piše članke, kolumne te edukativne materijale. Profesorica je hrvatskoga jezika, stalna suradnica Ljetopisa grada Velike Gorice te veliki pustolov u srcu. Ove godine slavi 35 godina radnog staža u školi.

 

Nešto za početak:

Priznajem: ovisna sam o čitanju, pisanju i putovanjima.

Tvoje ime i prezime:

Jasminka Tihi-Stepanić

 

Nadimak:

Tihica – tako me zovu moji učenici.

Tata me je zvao Tatina Jacika i Jacika po Blatu Tancika.

 

Opiši se:

Obična sam u svakom pogledu. Na ulici ćete me primijetiti samo ako se zaletite u mene. Sliku popravljam za kišna vremena kišobranom s velikim šarenim točkama.

 

Zanimanje:

Svoj kruh od sedam kora zarađujem kao profesorica hrvatskoga jezika.

Misija: opismeniti učenike, mic po mic im približiti svijet pisane riječi, najljepši i najsigurniji od svih svjetova, i stvoriti uvjete da sami zaključe da knjige ne čitaju luzeri koji nemaju 231 prijatelja na društvenim mrežema već prave face.

Hobi:

Putovanja. Kazalište. Vožnja biciklom s razgledavanjem okolnih livada, napuštenih plastenika i plavoga neba ponad nas. Sjedenje na deblu srušenoga oraha u dvorištu zatvorenih očiju i otvorena srca.

 

Kojom rukom pišeš:

Služim se kažiprstima lijeve i desne ruke. Postižem zavidnu brzinu tipkanja. Penkalo koristim samo kada ispravljam radove svojih učenika i potpisujem se u banci.

Kako tužno!

 

Omiljena knjiga i pisac:

Ima li težega pitanja od ovog? Svijet je pun knjiga koje nas dotiču, mijenjaju nas iznutra, potiču na razmišljanje, čačkaju po tajnim zakutcima naših duša, ranjavaju nas i nose.

Obožavam otkrivati tzv. male književnosti (kako strašan izraz) pa ću navesti nekoliko autora i naslova manje poznatih u Hrvata.

Jonis Janevs – Jelgava '94

Rikka Pulkinnen – Istina

Tereza Boučkova – Godina pijetla

Goce Smilevski  - Sestra Sigmunda Freuda

Tonu Onnepalu – Pogranični teritorij

Lidija Dimkovski – Skrivena kamera

Giedra Radvilavičtute – Noćas ću ja spavati do zida

Tu ću se zaustaviti iako mi je to bolno.

U Hrvatskoj ima puno kvalitetnih pisaca. Volim Mihaelu Gašpar, Marinu Vujčić, Marinu Šur Puhlovski, Slađanu Bukovac, Damira Karakaša, Edu Popovića i nezaobilaznoga Kristijana Novaka.

 

Kada bi mogla biti lik iz knjige, tko bi to bio?

Bila bih i jesam dječak iz Andersenove priče Carevo novo ruho koji viče Car je gol!

 

Tvoj uzor i poticaj:

Svi pametni, dobri i hrabri ljudi koji ne pristaju na osrednjost.

 

Najdraže ostvarenje:

Teško mi je razmišljati u kategorijama najbolja prijateljica, najdraže jelo, najdraži pisac, najdraže ostvarenje, no, ako moram, izdvojit ću svoj prvi roman Imaš fejs? zato što me na velika vrata uveo u svijet književnosti za djecu i mlade.

 

Omiljeno mjesto na kojemu si bila:

Prošle sam godine otkrila Tallin i Vilnius s Užupskom Republikom i Ulicom poeta, secesiju Rige i eklektičan restoran u njezinu centru. Božanstveno!

Malo mi je otrcano spominjati metropole o kojima svi znaju sve, pa, kada sam se već osvrnula na  „male književnosti“, sada izdvajam i glavne gradove nekih od njih.

Kada sam se spremala na put po zemljama Baltika, govorili su mi: „Kaj buš tam? Tam ničega nema!“

Meni je lijepo i u Šiljakovini gdje je zapušteni vinograd mojega oca, i u Jabuci, seocetu u Dalmatinskoj zagori koje je smješteno uz rijeku Rudu. Ondje se još uvijek odvijaju borbe bikova sa svim pripadajućim folklorom, kao u filmu Sonja i bik.

 

Što je to što nemaš, a voljela bi imati:

Voljela bih sa svojom kćeri Ivom u subotu prije podne, dok je Zagreb okupan suncem i dok kroz njega struji optimizam proljeća i nejasna slutnja da je sve moguće, a žene nose narcise s tržnice, popiti kavu u Tkalči. Ali ne mogu. Ona živi u New Yorku i pije kavu na mjestima koje vidim samo u seriji Brooklyn.

 

Tvoj moto:

Samo jedan je život

I ja neću koračati po njemu plašljivo kao po žici.

Raskrilit ću snagu i misli onoliko

Koliko su beskrajni vidici.

Ne znam tko je napisao te stihove, no ja sam ih recitirala na školskoj priredbi kada sam bila u 7. razredu i posvojila sam ih za cijeli život.

 

Poruka za kraj:

Različiti smo i različite nas stvari potiču. 

Iziđite iz kuća, otvorite sve prozore, dopustite da vam vjetar priča priče i slušajte jedni druge.

Vezani Članci

Pogledajte tematski slične članke

S Dortom Jagić ukratko

Dorta Jagić

Razgovor s Dortom Jagić, našom nagrađivanom pjesnikinjom koja je dobila i Gorana za mlade pjesnike i Goranov vijenac za cjelokupan opus, te uglednu nagradu The European Poet of Freedom koju joj je grad Gdansk dodijelio za zbirku 'Kauč na trgu'. Nedavno joj je izašla nova knjiga eseja 'Veće od kuće' u kojoj je dobar dio eseja posvećen putovanjima kroz Njemačku.

 

 

Kristian Novak: pisac, profesor i ambasador Jezikolovca

Kristian Novak, foto: Mirko Cvjetko

Kristian Novak, pisac koji „samo pokušava ispričati prokleto dobru priču“, trenutno jedan od najčitanijih i najzanimljivijih autora mlađe generacije, prema čijim su djelima postavljene i dvije kazališne predstave, bio je svojevremeno i koautor Profil Klettova priručnika za učitelje njemačkoga jezika Applaus! 4 te stručni recenzent udžbenika Applaus! 4 i 5.

Vezani Sadržaj

Pogledajte našu ponudu sadržaja