Nešto za početak:

Priznajem: ovisna sam o čitanju, pisanju i putovanjima.

Tvoje ime i prezime:

Jasminka Tihi-Stepanić

Nadimak:

Tihica – tako me zovu moji učenici.

Tata me je zvao Tatina Jacika i Jacika po Blatu Tancika.

Opiši se:

Obična sam u svakom pogledu. Na ulici ćete me primijetiti samo ako se zaletite u mene. Sliku popravljam za kišna vremena kišobranom s velikim šarenim točkama.

Zanimanje:

Svoj kruh od sedam kora zarađujem kao profesorica hrvatskoga jezika.

Misija: opismeniti učenike, mic po mic im približiti svijet pisane riječi, najljepši i najsigurniji od svih svjetova, i stvoriti uvjete da sami zaključe da knjige ne čitaju luzeri koji nemaju 231 prijatelja na društvenim mrežema već prave face.

Hobi:

Putovanja. Kazalište. Vožnja biciklom s razgledavanjem okolnih livada, napuštenih plastenika i plavoga neba ponad nas. Sjedenje na deblu srušenoga oraha u dvorištu zatvorenih očiju i otvorena srca.

Kojom rukom pišeš:

Služim se kažiprstima lijeve i desne ruke. Postižem zavidnu brzinu tipkanja. Penkalo koristim samo kada ispravljam radove svojih učenika i potpisujem se u banci.

Kako tužno!

Omiljena knjiga i pisac:

Ima li težega pitanja od ovog? Svijet je pun knjiga koje nas dotiču, mijenjaju nas iznutra, potiču na razmišljanje, čačkaju po tajnim zakutcima naših duša, ranjavaju nas i nose.

Obožavam otkrivati tzv. male književnosti (kako strašan izraz) pa ću navesti nekoliko autora i naslova manje poznatih u Hrvata.

Jonis Janevs – Jelgava '94

Rikka Pulkinnen – Istina

Tereza Boučkova – Godina pijetla

Goce Smilevski  - Sestra Sigmunda Freuda

Tonu Onnepalu – Pogranični teritorij

Lidija Dimkovski – Skrivena kamera

Giedra Radvilavičtute – Noćas ću ja spavati do zida

Tu ću se zaustaviti iako mi je to bolno.

U Hrvatskoj ima puno kvalitetnih pisaca. Volim Mihaelu Gašpar, Marinu Vujčić, Marinu Šur Puhlovski, Slađanu Bukovac, Damira Karakaša, Edu Popovića i nezaobilaznoga Kristijana Novaka.

 

Kada bi mogla biti lik iz knjige, tko bi to bio?

Bila bih i jesam dječak iz Andersenove priče Carevo novo ruho koji viče Car je gol!

Tvoj uzor i poticaj:

Svi pametni, dobri i hrabri ljudi koji ne pristaju na osrednjost.

Najdraže ostvarenje:

Teško mi je razmišljati u kategorijama najbolja prijateljica, najdraže jelo, najdraži pisac, najdraže ostvarenje, no, ako moram, izdvojit ću svoj prvi roman Imaš fejs? zato što me na velika vrata uveo u svijet književnosti za djecu i mlade.

Omiljeno mjesto na kojemu si bila:

Prošle sam godine otkrila Tallin i Vilnius s Užupskom Republikom i Ulicom poeta, secesiju Rige i eklektičan restoran u njezinu centru. Božanstveno!

Malo mi je otrcano spominjati metropole o kojima svi znaju sve, pa, kada sam se već osvrnula na  „male književnosti“, sada izdvajam i glavne gradove nekih od njih.

Kada sam se spremala na put po zemljama Baltika, govorili su mi: „Kaj buš tam? Tam ničega nema!“

Meni je lijepo i u Šiljakovini gdje je zapušteni vinograd mojega oca, i u Jabuci, seocetu u Dalmatinskoj zagori koje je smješteno uz rijeku Rudu. Ondje se još uvijek odvijaju borbe bikova sa svim pripadajućim folklorom, kao u filmu Sonja i bik.

Što je to što nemaš, a voljela bi imati:

Voljela bih sa svojom kćeri Ivom u subotu prije podne, dok je Zagreb okupan suncem i dok kroz njega struji optimizam proljeća i nejasna slutnja da je sve moguće, a žene nose narcise s tržnice, popiti kavu u Tkalči. Ali ne mogu. Ona živi u New Yorku i pije kavu na mjestima koje vidim samo u seriji Brooklyn.

Tvoj moto:

Samo jedan je život

I ja neću koračati po njemu plašljivo kao po žici.

Raskrilit ću snagu i misli onoliko

Koliko su beskrajni vidici.

Ne znam tko je napisao te stihove, no ja sam ih recitirala na školskoj priredbi kada sam bila u 7. razredu i posvojila sam ih za cijeli život.

Poruka za kraj:

Različiti smo i različite nas stvari potiču. 

Iziđite iz kuća, otvorite sve prozore, dopustite da vam vjetar priča priče i slušajte jedni druge.