Pitanje koje muči većinu roditelja djece koja će ovu godinu krenuti u prvi razred osnovne škole – kako roditelje koji nisu učiteljske struke, tako i 'profesionalce', odnosno odgojitelje i učitelje – jest kako pripremiti dijete za polazak u školu.
Iako posvuda možemo naći savjete, recepte i prijedloge za prvi susret sa školom, postavlja se pitanje treba li nam zaista sve to. Dijete koje je išlo u vrtić barem dvije godine, a većina budućih prvašića jest, već je u većini slučajeva pripremljeno za školu. Takva djeca ovladala su vještinama socijalizacije (samostalno oblačenje, briga o svojim stvarima, igračkama, igra s vršnjacima...), dakle spremna su za nove izazove u daljnjoj komunikaciji u kolektivu – razredu. Spremni su za dalje, cjeloživotno uvježbavanje tolerancije, međusobnog prihvaćanja i kompromisa.
Znatiželjni su i zainteresirani za sve što je novo i drugačije i jedva čekaju suočiti se sa svojim školskim obvezama. Neki su čak ovladali i početnim matematičkim i jezičnim vještinama zahvaljujući dobroj pripremi u vrtiću i njihovoj prirođenoj znatiželji. Manji broj njih je usavršio finu motoriku do razine da su svladali čak i vezivanje vezica i druge složenije radnje.
Budući da su prvašići već promatrali starije školarce (braću, sestre, prijatelje...) i stekli prve informacije o školi – najčešće su to one „strašne“ priče o zadaćama ili lektiri... – čini se da ih čak ni to ne uspijeva preplašiti do te mjere da se „boje“ škole i da im treba neka posebna priprema za polazak u školu. Njihova starosna dob, iskustvo vrtića i predškolski program koji su prošli jesu, u principu, već dovoljni kao priprema za školu.
Možda bi bolje pitanje bilo kako pripremiti roditelje za polazak djeteta u školu. Jer i roditelji su slušali priče o školi od starijih i iskusnih roditelja školaraca i znaju kako „strašne“ zadaće i lektire mogu biti, kako je današnja škola zahtjevna i teška... i onda se toliko trude „pripremiti“ dijete za polazak u školu da već u toj pripremi obrade cijelo prvo polugodište.
Ako ste se pronašli u opisu ovih roditelja, ne brinite se, niste jedini. Danas je djecu lakše podučiti početnom čitanju i pisanju nego motoričkim vještinama i kontroli emocija.
Budući da je do početka školske godine ostao još tjedan dana, nemojte ga provesti forsirajući svoje dijete da veže vezice, iako zna da će imati tenisice na čičak, ili da reže škaricama... ne pripremajte se za školu nekim posebnim pripremama i naputcima.
Naspavajte se i odmorni krenite u prvi radni tjedan, naoružajte se dodatnim strpljenjem da možete procesuirati gomilu većinom tehničkih i operativnih informacija kojom će vas zasuti vaše dijete i njegove učiteljice...
I nemojte smetnuti s uma činjenicu da je vaše dijete već samim tim što je u dobi između 6 i 7 godina i prošlo je testiranje za školu pripremljeno za nju, sve ostalo će doći s vremenom i sva, manje ili više pripremljena djeca prilagodit će se na školu u pripremnom razdoblju, tj. u prvom polugodištu.
Želim vam opušten prvi ulazak u školske klupe!
A za upoznavanje sa školom pogledajte i prezentacije u prilogu.
