Odrastanje nije uvijek jednostavno. Nije lako učiteljima, stvara probleme roditeljima, a zbunjuje i čudi djecu. Na nama je da djeci pomognemo i ublažimo probleme koji nastaju tijekom sazrijevanja i odrastanja.
Što nam je činiti kad primijetimo da je naše dijete promijenilo ponašanje? Svoje stavove iznosi jasnije, ali i prkosnije. Želje formulira brzo, konkretno, a ponekad i nerealno. Pogledi na svijet postaju drugačiji, zreliji, ali često i potpuno različiti od naših. Kako se postaviti u potpuno novim okolnostima?
Roditelji po navici koriste pojedine odgojne postupke, no ako rezultat izostaje treba ih mijenjati. Zato je, za početak, potrebno jasno utvrditi nova pravila ponašanja.
Važno je osmisliti aktivnosti kojima ćemo pratiti poštuje li naše dijete utvrđena pravila. Uvijek polazimo od toga da vjerujemo svom djetetu. Ipak, pokušajmo doznati što se događa u pojedinom trenutku bez pretjerane kontrole i nametanja. U reakciji svakako moramo biti dosljedni. Ako utvrdimo da je dijete prekršilo pravilo trebamo reagirati ispravno, umjereno i postupno.
- Prigovor: „Zašto nisi izveo Flokija u šetnju?“
- Kritiziranje: „Stvarno uvijek moraš biti tako spora!“
- Naređivanje: „Da si to smjesta učinio!“
- Izražavanje pretjerane brige: „Kad samo pomislim, kako ćeš tek u petom razredu!“
- Propovijedanje: „Kad sam ja bila mala nisam se tako ponašala.“
- Prijetnju: „Samo probaj!“
- Uspoređivanje: „Tvoja sestra je u tvojim godinama već išla u dućan.“
- Optuživanje: „Da si to na vrijeme učinio sad bi već bili u kinu.“
- Na dolasku kući u određeno vrijeme (jasno istaknuti da očekujete da se javi ako kasni).
- Na upoznavanju prijatelja vašeg djeteta.
- Na provjeravanju pozivom ili slanjem poruke na njegov mobilni telefon ako ste ostali na poslu neplanirano dugo.
- Na razgovoru o tome kako provodi slobodno vrijeme.
- Na kontroli vremena koje provodi na internetu i društvenim mrežama
