Pisati znači komunicirati s drugim ljudima, ostaviti trag u vremenu u kojem se živi i koje se dijeli s ljudima sličnima manje ili više sebi. Još je Aristotel u svojemu kanonskom djelu O pjesničkom umijeću ustvrdio da umijeću pripovijedanja, definiranom kao dramsko oponašanje i unošenje zapleta u ljudsko djelovanje, dugujemo doživljaj da ovaj svijet dijelimo s drugima. Dijeliti s drugima! Nije li to divno?
Tko su mogući budući pisci? Oni bi rado pisali za druge, ali ne osjećaju se dovoljno spremnima za tako ozbiljan pothvat. Iako im nešto govori da imaju potencijal za pisanje, koči ih saznanje da im puno toga nedostaje kako bi ga razvili. Treba im mala pomoć, treba im vjetar u leđa i netko tko bi ih ohrabrio i usmjerio, podijelio s njima znanje koje nemaju, a bez kojega nema dobroga pisanja. Ti ljudi traže i dobivaju pomoć u radionicama kreativnoga pisanja, literarnim radionicama, radionicama pisanja priče, književnim radionicama.
Pročitajte cjeloviti tekst Pišući, ovaj svijet dijelimo s drugima, u privitku članka.
