Franjo Hanaman | Profil Klett

Rad učenice Laure Badanjak, OŠ Antun Mihanović, Nova Kapela, mentorica Ivona Samardžić

26. lipanj 2020.

Franjo Hanaman

Autor: Uredništvo STEM područja

Pitate li se i vi tko je osoba po kojoj je vaša ulica dobila ime?

 

U zapadnome dijelu grada Zagreba Hanamanova je ulica, a u njoj je vrtić u koji idu mnoga djeca iz toga kvarta, Voltina.

Često sam se pitala tko je taj čovjek koji je zaslužio da ima svoju ulicu u našemu gradu, čime nas je zadužio, kakav je bio, čime se bavio, razmišljala je učiteljica Lidija Žišković, a potom istražila temu.

Hrvatski kemičar i metalurg

 

Franjo Hanaman hrvatski je kemičar i metalurg iz Drenovaca kraj Županje, rođen 30. lipnja 1878., a umro je u Zagrebu 23. siječnja 1941. Diplomirao je 1899. u Beču, gdje je od 1903. do 1912. s Aleksandrom Justom razradio postupak proizvodnje volframove žarne niti i njezine primjene u električnoj žarulji koja danas rasvjetljuje najviše domova diljem svijeta. Prvu masovno prihvatljivu električnu žarulju patentirali su prije 117 godina, u travnju 1903. pod skraćenicom „D.R.P.No. 154262“ (puni naziv – Postupak izrade žarnih tijela od volframa i molibdena za električne žarulje) u Beču.

 

Hanamanov profesionalni put:

  • 1911. – 1915. vodio je Institut za ispitivanje materijala u Beču
  • doktorirao je 1913. u Berlinu
  • u Zagrebu je 1919. – 1922. bio generalni direktor Jugoslavenske industrije motora
  • na Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu izabran je 1920. za privatnoga docenta
  • za redovitoga profesora anorganske kemijske tehnologije izabran je 1922., kada je osnovao prvi inženjerski zavod, Zavod za anorgansku kemijsku tehnologiju i metalurgiju. Predavao je kolegije Metalurgija, Anorganska kemijska tehnologija i Kemijsko tehnološko računanje
  • obnašao je dužnost dekana Kemijskoinženjerskog odjela (1922. – 1924.)
  • izabran je za rektora Tehničke visoke škole (1924.)
  • od 1934. do 1939. bio je glavni urednik Arhiva za hemiju i farmaciju (danas Croatica Chemica Acta).
Revolucija među žaruljama

 

Što znate o žaruljama? Zašto su one izvor svjetlosti u našim tamnim noćima?

Odgovore ćete pronaći u Hrvatskoj enciklopediji (https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=67644).

 

Mnoga pitanja „sijevaju“ iz naših glava nakon čitanja ovih nekoliko rečenica.

Pitamo se kakva svojstva mora imati tvar koja svijetli u mraku, što omogućuje pojavu svijetljenja?

Metali su dobri vodiči električne energije.

 

  • Što se događa s atomima metala tijekom prolaska električne energije?

 

Žarulja s volframovim nitima

 

Električna žarulja jednostavan je uređaj za pretvaranje električne energije u svjetlost, različitih je oblika i dimenzija te sadržava tzv. žarnu nit unutar staklenoga kućišta sa zrakopraznim prostorom. Protjecanjem električne struje metalna žarna nit zagrije se do visokoga usijanja i zrači energiju u obliku vidljive svjetlosti i toplinskoga zračenja. Žarna se nit mora nalaziti u zrakopraznom prostoru kako ne bi došlo do njezina izgaranja.

Volframova žarulja modernizirala je proizvodnju rasvjetnih tijela jer je vrlo brzo potisnula plinsku rasvjetu i žarulje s grafitnom niti. Žarulje s nitima dobivenima ovim postupkom trošile su samo oko 1,5 W po jednoj Hefnerovoj svijeći, za razliku od žarulja s ugljenom niti, koje su trošile 3-4 W. Glavni nedostatak žarulja s volframovim nitima dobivenih tim postupkom bila je krhkost niti volframa. Postupak do proizvodnje upotrebljivih žarulja trajao je nekoliko godina, a završen je u Americi 1910. kad je dobivena nit zadovoljavajuće čvrstoće i elastičnosti. Već je iste te godine žarulja s volframovom niti preuzela prvo prodajno mjesto. Godine 1910. patentna prava otkupio je američki General Electric za 250.000 dolara, od čega je autorima pripala trećina.

Zahvaljujući visokomu talištu, volframova se nit, za razliku od dotadašnjih niti za žarulje, mogla zagrijati na višu temperaturu i tako postići veću svjetlosnu učinkovitost.

Taj je izum bio od velike važnosti jer je time konačno utemeljena ekonomična rasvjeta s pomoću električne energije.

 

 

Danas se smanjuje upotreba električnih žarulja jer troše više energije, kraće traju i daju slabiju svjetlost od LED žarulja (Light-Emitting Diode). Proizvodnja i prodaja običnih žarulja sa žarnom niti radi uštede energije u nekim je zemljama i zabranjena.

 

Za izvore svjetla u učionici možete imati četiri tipa različitih svjetiljki:

  • svjetiljka sa žaruljom sa žarnom niti (manjim  se  dijelom  električna  energija  emitira  u  vidljivu  svjetlost,  a  većim  (85  do  95 %) u toplinu te infracrveno i ultraljubičasto zračenje)

 

  • halogena svjetiljka (žarulja se puni plinovitim halogenom koji omogućuje volframu isparenom iz žarne niti da se vraća na nit i ne zadržava na stijenci, što omogućuje veću trajnost žarulje. Visoka temperatura  isijavanja  daje  sjajno  bijelo  svjetlo,  a  svjetlosna  iskoristivost  je  do  25  lm/W. Oko 10 % električne energije pretvara se u svjetlost. Vijek trajanja žarulje je do 4000 h.)

 

  • svjetiljka sa štednom žaruljom (štedne su žarulje savinute niskotlačne  fluorescentne  cijevi u kojima se svjetlost generira principom fotoluminiscencije. Temperatura boje svjetla je kao i kod fluorescentnih cijevi.  Proizvode se u snagama 3 – 70 W. Svjetlosna iskoristivost je velika (70 – 100 lm/W), kao i vijek trajanja (do 15 000 h). Stoga je njihova uporaba raširena. Gotovo 80 % manja potrošnja energije nego kod standardnih žarulja.)

 

  • LED svjetiljka, 7 – 10 W (LED  dioda  je  glavni  elektronički  element  LED  žarulja.  Služi  pretvaranju  električnoga  signala  u optički. LED žarulje imaju do 85 % veću učinkovitost od žarulja sa žarnom niti te ne emitiraju toliko topline. Isto tako, ne sadržavaju opasne materijale, poput žive u fluorescentnoj rasvjeti. U pravilu im je životni vijek do 50 puta dulji od obične žarulje).

(Završni rad Petra Bošnjaka: Učinkovitost različitih izvora svjetlosti, Osijek 2016. FERIT)

 

 

Ostvareni ishodi za uzrast osnovne škole u prilogu članka.

 

 LITERATURA:

Vezani Članci

Pogledajte tematski slične članke

Slavoljub Penkala – život ispunjen otkrićima

Pisanje ispita nikada ne prođe bez stresa, a pogotovo kada ga moramo pisati kemijskom olovkom. Greške se događaju i najboljima, ali kako ih ispraviti? Učiteljica Lidija Žišković otkriva nam velikana - inovatora, izumitelja Eduarda Slavoljuba Penkalu, rođenog 20.travnja 1871., a uz odličan članak predlaže i odlične ideje za nastavu Kemije, pa makar i na daljinu!

Zlata Bartl - teta Vegeta

„Ne bih mijenjala svoj život jer sam uvijek bila sretna kad sam nešto stvarala. Bila sam nemirna duha, voljela sam puno učiti, čitati, proučavati neke stvari koje nisu bile u mome fahu, pa i po cijenu nespavanja“, rekla je Zlata Bartl, izumiteljica Vegete, što je danas dobra poruka mladim ljudima. Zanimljiv članak pripremila je profesorica Lidija Žišković iz OŠ M. J. Zagorke iz Zagreba.

Vezani Sadržaj

Pogledajte našu ponudu sadržaja