Škola u Vanersborgu, Švedska

Škola u Vanersborgu, Švedska

11. listopad 2017.

Iskustva iz Švedske u sklopu Erasmusa+

Autor: Maja Trinajstić

Razgovor s učiteljicom razredne nastave Gabrielom Kukanjom koja je u sklopu Erasmusa+ K1 posjetila švedsku školu u široj okolici Goetheborga. Saznajte kako je biti učitelj u Švedskoj, koja su tri najvažnija pravila u razredu te kako izgleda tipičan školski dan.

Nakon serije priloga u tisku o švedskom obrazovnom sustavu, zanimaju nas vaša iskustva. Kako ste se proljetos našli u Švedskoj na razmjeni učenika?

Radim u školi koja već godinama sudjeluje u Erasmus programima i tako sam ove godine u svibnju u sklopu Erasmus + K1 projekta posjetila Švedsku gdje sam kao učiteljica razredne nastave mogla pratiti njihov rad u takozvanoj formi job shadowinga.

Kakva je bila školu koju ste posjetili i gdje se nalazi?

Škola koju sam posjetila nalazi se u Vanersborgu (90 km udaljenom od Goetheborga) i pripada grupi Fridaskolan škola koje su zapravo privatne škole financirane od strane lokalne samouprave i zajednice. Sve Fridaskolan škole pohađaju djeca od 6. do 16. godine i njihovo osnovno obrazovanje traje devet godina, a u sklopu Frida kompleksa nalaze se i Fridagimnazija i Didaktički praktikum koji pruža pomoć nastavnicima u organizaciji i pripremi predavanja.

Doba ručka u školi
Doba ručka u školi
Opišite nam ukratko što ste doznali o švedskom školskom sustavu iz prve ruke.

Školovanje je besplatno, što podrazumijeva prijevoz učenika, školsku prehranu i razne druge sadržaje kao što su, primjerice, prijenosna računala koja dobivaju svi učenici petih razreda te ih koriste do kraja školovanja. Unatoč digitalnoj opremljenosti škola, njihova specifičnost zapravo leži u posebnom težištu koje se stavlja na rad rukama. Od trećeg razreda učenici pohađaju nastavu šivanja i pletenja, obrade drveta i metala. Učionice u kojima se odvijaju navedeni sati opremljene su strojevima za šivanje, tokarenje, rezanje, raznim alatima i radnim stolovima... u pravom smislu riječi male radionice.

Druga specifičnost koja se odmah uočava je činjenica da su sve prostorije u školi uključujući i zbornicu otvorene i za učenike i nastavnike. U školskoj blagovaonici u isto vrijeme i za istim stolom objeduju i djeca i nastavnici. U vrijeme pauze za ručak, od 12 do 13 sati, djeca mogu porazgovarati s nastavnicima o nekom problemu ili se jednostavno družiti kao sa sebi ravnima.

Koliko je učenika u razredu i kakva je atmosfera?

Broj učenika u nižim razredima je oko 30 i tu uz jednog 'glavnog' učitelja postoje još dva-tri 'učitelja pomagača' koji prema potrebi migriraju iz razreda u razred i asistiraju u određenim aktivnostima.

 

Uočljiva je činjenica da su mali Šveđani, generalno govoreći, uglavnom disciplinirani i posebno strpljivi jedni prema drugima. U stanju su ukazati na grešku jedni drugima, a da pri tom nemaju običaj riješiti zadatak umjesto kolege ili se nametati kolektivu jer su svoj zadatak već napravili.

Opišite nam jedan tipičan školski dan u švedskoj školi.

U nižim razredima dan započinje sjedenjem u krugu i razgovorom. Tako učenici imaju priliku izmijeniti informacije, a učitelji najaviti raspored sati, teme dana i aktivnosti putem kojih će se određene teme obrađivati.

 

Tijekom jutarnjeg okupljanja nastavnici djecu podijele u tri skupine i odrede dinamiku kojom će svaka skupina raditi. Znatno manje vremena se  provodi u pisanju i čitanju, a naglasak je većinom stavljen na izradu plakata, maketa ili nekih drugih aktivnosti u kojima se učenici u zajedničkom radu trebaju koristit škarama, skalpelima, bojama, istodobno trenirajući finu motoriku i socijalne vještine.

Razgovor u krugu nije ni u našim školama strana praksa, ali nam svakako u natrpanom programu nedostaje vremena za ovakav praktični rad.

Što vas se posebno dojmilo?

Jedna od zanimljivih stvari je izostanak zvona kao signala obilježavanja početka i kraja sata. Vrijeme u školi nije centralizirano nego svaki razred sam određuje podjelu vremena u dogovoru učenika s učiteljicom.  Svaki dan od 9:30 do 10:00 bez obzira na vremenske uvjete (kišu, snijeg koji je i u svibnju padao, sunce...) djeca od prvog do četvrtog razreda obavezno izlaze van na školsko igralište, navikavajući se tako na oštru klimu i iskustvo života s prirodom i u prirodi. Učenici prvih razreda u pravilu provode dva dana na kampiranju što podrazumijeva spavanje u šatorima i vrećama te praktičnu nastavu na otvorenom.

Koja je najveća razlika koju ste uočili između našeg i njihovog obrazovnog sustava?

Kako u Fridaskolan školi ne koriste udžbenike, učitelji nemaju uobičajen vidljivi pisani trag dječje aktivnosti, već svaki učenik ima svoj portfolio u koji sprema radove na koje je posebno ponosan i koje želi pokazati svojim roditeljima. Roditelji su obavezni dva puta godišnje doći u školu kako bi u zajedničkom razgovoru s djetetom i učiteljicom dobili uvid u ono što je naučeno, svladano, ostvareno i u formi listića uloženo u učenikov portfolio.

Sastavni dio tog portfolija je i kratki upitnik u formi intervjua koji učitelj vodi s učenikom. Na taj način učitelj dobiva informacije o djetetovim interesima za pojedini predmet. Ono što mi je posebno bilo zanimljivo u tom upitniku je pitanje koje se odnosi na učenikov odnosu prema radu i stavlja ga u odgovoran položaj u odnosu na vlastiti napredak. Naime, ako učenik ne uspije svladati određene sadržaje u predviđenom roku ili napraviti svoj uradak na radionici šivanja, obrade drveta i metala, nema straha od neuspjeha - on će za to dobiti produljeno vrijeme i svoj zadatak ostvariti u idućem semestru ili čak iduće školske godine.

Koje su prednosti takvog sustava, a koji su nedostaci?

Učitelj ne nosi konstantno na svojim leđima pritisak ispunjavanja programa koji se treba ostvariti i ocjene kojom treba vrednovati, pa je i atmosfera u školi opuštenija i ležernija.

Sustav vrednovanja napretka učenika učitelji  bilježe opisno, a ne brojčano. Opisna ocjena bi se u pravilu trebala 'poklopiti' s ocjenom iz nacionalnih testova koji se provode u 3. 6. i 9. razredu

U 3. razredu se provjerava znanje iz švedskog i matematike i vrijeme predviđeno za rješavanje ispita u ovim razredima je fleksibilno, dok je u 6. i 9. razredu ograničeno na 90 minuta po predmetu. Ako učenici u svladavanju matematičkih ili jezičnih sadržaja koriste neki poseban materijal (tablice množenja, Numicon...), tim materijalima mogu se koristiti i prilikom rješavanja nacionalnih ispita.

S druge pak strane, ovakav ležeran princip rada gdje učenici imaju mogućnost dovršiti svoje zadatke u idućem semestru, godini i imaju suradnički odnos s učiteljima zasigurno ide 'na ruku' učenicima, ali s druge strane omogućava 'neradnicima' još više slobode i mogućnosti da narušavaju atmosferu na satu i ometaju je svojim ponašanjem bez posljedica.

Raketa s tri pravila u razredu
Raketa s tri pravila u razredu
I što biste istaknuli na kraju?

Na posebnom mjestu u svakom su razredu kao podsjetnik na međusobnu suradnju i važnost vlastitog angažmana u radu postavljena tri pravila – slikovito nazvana RAKETA.

 

Na prvom mjestu u raketi stoji: razmisli sam, na drugom mjestu je: pitaj prijatelja, a na trećem je: pitaj učitelja.

Možda bi ova raketa, sa svojim rasporedom prioriteta u rješavanju problema, mogla zaživjeti i u našim školama i ojačati vjeru naših učenika u njihovo znanje, u znanje i sposobnost njihovih prijatelja i učiniti ih samostalnijim i samouvjerenijima u radu i životu.

Gabrijela Kukanja u švedskom razredu
Gabrijela Kukanja u švedskom razredu

Vezani Članci

Pogledajte tematski slične članke

Carevo novo ruho

Učenici OŠ Ivana Gorana Kovačića u produženom su boravku s učiteljicom Ivom Zeljko na vrlo maštovit način učili o kazalištu. Nakon što su pogledali kazališnu predstavu Car je gol, krojili su, rezali i lijepili, a kao rezultat njihovog rada nastala je raznobojna vesela odjeća kojom su obukli cara.

Vezani Sadržaj

Pogledajte našu ponudu sadržaja

udzbenik
Nina Rezo, (Daška Domljan)
udzbenik
Sanja Basta, Nataša Svoboda Arnautov, Sanja Škreblin