21. veljača 2020.

Jagoda Truhelka – sandučić pun istinskog domoljublja

avatar
Autor: Sunčica Križan-Kadi

 Najjače mi se utisnula u svijest točka da se u hrvatskim zemljama ne smije naseliti ni jedan ne-Hrvat. Nije mi onda u mom rodoljubnom zanosu padalo na um da smo i ja i moja braća djeca stranih doseljenika.

(Jagoda Truhelka, Iz prošlih dana, autobiografski zapisi, o predavanju omiljenog joj profesora Hoića sa zagrebačke preparandije)

Jagoda Truhelka, cijeli je život sebe doživljavala kao slobodnu i neovisnu ženu, posvećena pedagoškom radu za koji je smatrala da može nadomjestiti osobnu sreću. Jedna od najboljih među hrvatskim učiteljicama, može i treba biti uzor svim današnjim učiteljima, a aktualnost njezina pisma poticaj današnjim učenicima.

 

U vrijeme kada se suočavamo s migracijama koje prijete promjenom ustaljenog načina života stare Europe, bilo da gledamo migracije ljudi koji dolaze na europsko tlo ili migracije naših mladih koji napuštaju ognjišta otaca, susrećemo se s likom i djelom žene prožete istinskim domoljubljem prema domovini Hrvatskoj. Korijeni njezini po ocu su češki, a po majci njemački i mađarski. Iako je više od stoljeća prošlo od njezina školovanja na zagrebačkoj preparandiji, citat s početka teksta i danas nam djeluje kao živo upozorenje da se na ovim prostorima puno toga i nije promijenilo.

Osječki Šenoa

 

Otac Antun Vjekoslav Truhelka, „odvjetak učiteljske dinastije“, kako ga sama naziva jer su mu i otac, i djed, i pradjed bili učitelji u selu Zbraslave u Češkoj, premješten je 1859. godine u Osijek u donjogradsku osnovnu školu kao ravnajući učitelj. Još u Pragu upoznao se s Hrvatskom, i to preko svojih kolega učitelja iz te daleke južne zemlje: Ivanom Filipovićem, Stjepanom Basaričekom i drugima. Majka Marija iz sela Ladimirevaca Švabica je doseljena iz Mađarske. U svom najpoznatijem djelu, trilogiji Zlatni danci objavljenoj 1918. godine, za koju Truhelka kaže da je „za nas Hrvate najbolnija koju smo doživjeli“ zbog ulaska u prvu jugoslavensku državu, podiže pravi pisani spomenik svojem djetinjstvu. Pripovijedajući s istinskom ljubavlju i žarom o rodnom Osijeku kroz autobiografski lik djevojčice Anice, upijamo atmosferu njezina odrastanja, dječjih igara s braćom Ćirom i Dragošem, kojima i ne mijenja imena u pričama, o obiteljskom domu, brižnosti majke, strpljenju i skrbi oca učitelja i prosvjetitelja. Upravo zbog emotivnosti kojom pristupa prikazu rodnoga grada prozvali su je „osječkim Šenoom“.

Snažan potres u obitelji Truhelka dogodio se nakon što se nesretnim slučajem otac utopio u Dravi i ostavio obitelj u velikoj tuzi i žalosti. Preseljenje u Zagreb 1878. činio se kao jedini izlaz. Školujući se u višoj djevojačkoj školi, veliki uzor i poticaj na književni rad bila joj je učiteljica Marija Jambrišak.

 

Nakon tri godine preparandije među prstima zašušti joj diploma o položenom ispitu zrelosti i osposobljenju za učiteljicu u osnovnim školama te je u jesen 1882. poslana u Osijek za namjesnu učiteljicu na gornjogradskoj djevojačkoj školi, a sa samo 21 godinom na Sve svete 1885. imenovana je za predstojnicu novoustrojene Više djevojačke škole u Gospiću. O svom putu u divlju Liku kamo odlazi u pratnji majke piše:

„Put preko Kapele vodio nas je kroz gustu jelovu šumu, svu ogrezlu u debelom snijegu. Stabla, do neba visoka u stisnutim nizovima, sva pokrivena bijelim prevjesom kao mlade u pahuljavim vjenčanicama, prolijetala su s jedne i s druge strane ceste kao naročito postavljena pratnja smjelim putnicima.“

Ipak, najveći utjecaj na njezin pedagoški i književni rad imala su tri grada u kojima je dulje boravila: Zagreb, Banja Luka i Sarajevo. Premještaj u Zagreb 1892. bilo  je za Truhelku „doba najsjajnijih manifestacija hrvatskoga duhovnog života sve od vremena prvog našeg velikog preporoda kad je Hrvat prvi put u svoj punini osjetio sebe, tako reći sebe otkrio“. Na poticaj Marije Jambrišak pod pseudonimom Sandučić, što je prevedenica njezina češkog prezimena, piše svoje prve književne i pedagoške radove i objavljuje u časopisima Pobratimu i Vijencu. Dvadeset i pet godina boravka u Bosni iznjedrit će dva njezina romana. Psihološki roman Plein air objavljuje u nastavcima u sarajevskoj Nadi, kao i  povijesni roman Vojača koji je uz to „doživio svoje krštenje u lijepom prikazu iz pera J. E. Tomića, objavljenom u Narodnim novinama“.

S Marijom Jambrišak pokreće obiteljski časopis za književnost i pouku Domaće ognjište 1900./1901. koji postaje rasadnikom ženskog pisma. Nakon 40 godina pedagoške službe zatražila je umirovljenje, trajno se nastanila u Zagrebu te se posvetila književnom radu, osobito za djecu. Umire 1957. godine u 94. godini.

Kako Jagodu približiti učenicima

 

Naglašeno hrvatstvo i religioznost u njenim djelima bili su loša preporuka u razdoblju dviju Jugoslavija za njezino uvrštavanje u lektiru. Međutim, njezine žene, neovisne i snažne, intelektualno nadmoćne i hrabre, i danas mogu biti smjerokaz mladim generacijama s obzirom na to da nije okončana borba za žensku emancipaciju.

U tom smislu predlažem obradu ulomka iz romana Plein air objavljenog u nastavcima u časopisu Nada 1897. g.

Ulomak romana donosimo u prilogu.

Nakon pročitanog ulomka te protumačenih nepoznatih riječi, učenici rade u četirima skupinama. Skupine oblikovati tako da u svakoj budu i učenice i učenici.

Nastavni listići s aktivnostima prve i druge skupine zadataka učenicima se daju samo s popunjenim lijevim stupcem. Svi učenici rade na listićima kako bi se što bolje upoznali s tekstom, a time i pripremili za raspravu. Izlaganja o zadatcima organiziramo tako da svaka od četiriju skupina izlaže o jednom obilježju lika, a ostale je skupine nadopunjuju.

Nakon analize likova po dvije skupine dobivaju nastavni listić treće, odnosno četvrte skupine te oblikuju pitanja. Ta će im pitanja biti poticaj za raspravu.

Postavljanje teze za raspravu: Ima li budućnosti za Zdenku i Vlatka?

Učenici koji su oblikovali pitanja koja bi Vlatko morao postaviti Zdenki čine afirmacijsku skupinu, a učenici koji su oblikovali pitanja koja bi Zdenka morala postaviti Vlatku čine negacijsku skupinu. Bez obzira na osobne stavove učenici moraju braniti, tj. argumentirano zastupati svoje stajalište. Ograničiti izlaganja na minutu, odgovore suprotne skupine također na minutu kako bi se postigla dinamika rasprave. Učitelj je moderator.

Prije same rasprave važno je utvrditi pravila:

  • tuđe mišljenje i stavovi moraju se poštovati
  • govor tijekom izlaganja mora biti razgovijetan i jasan
  • treba se koristiti bilješkama koje su učenici napravili radeći na zadatcima u skupinama
  • ne prekidati sudionike rasprave i ne upadati u riječ.

Nakon završene rasprave moguće je organizirati novu na satu razrednog odjela ili sljedećem satu Hrvatskoga jezika s nekom od sljedećih tema:

Znači li neiskrenost na početku veze njezinu propast?

Trebaju li žene u svemu biti ravnopravne s muškarcima?

Ishodi Hrvatskog jezika i međupredmetne teme

 

Tijekom rada na tekstu i provođenjem rasprave obuhvatili smo područja sljedećih ishoda predmeta Hrvatski jezik i odgojno-obrazovna očekivanja međupredmetnih tema:

 

OŠ HJ B.8.1. Učenik obrazlaže odnos proživljenoga iskustva i iskustva stečenoga čitanjem književnih tekstova

Ishod na razini teme: uočava da je u književnome tekstu riječ o svijetu i čovjeku

OŠ HJ B.8.2. Učenik interpretira književni tekst na temelju vlastitoga čitateljskog iskustva i znanja o književnosti

Ishod na razini teme: raspravlja o likovima na temelju izgleda, osobina, govora, razmišljanja, emocionalnih i psihičkih reakcija i društvenog statusa

OŠ HJ A.8.1. Učenik govori i razgovara u skladu sa svrhom govorenja i sudjeluje u planiranoj raspravi

Ishod na razini teme: raspravlja u planiranoj i pripremljenoj raspravi

Očekivanja međupredmetnih tema:

Goo A.3.1. Promišlja o razvoju ljudskih prava. (Promiče razvoj i napredak ljudskih prava.)

Goo A.3.3. Promiče ljudska prava. (Protivi se predrasudama, stereotipima i govoru mržnje.)

Goo A.3.5. Promiče ravnopravnost spolova. (Obrazlaže povijesnu i društvenu uvjetovanost u odnosu na položaj i participaciju žena i muškaraca. Objašnjava stereotipe o muškarcima i ženama u svakodnevici i medijima.)

Vezani Članci

Pogledajte tematski slične članke

Dragojla Jarnević – čudnovate zgode moga života

Odabirom samoće i samostalnosti Dragojla Jarnević odabrala je trnovitiji put. Potvrđuje to i priča Strašna ženitba Dragojle Jarnević objavljena ponovno u  knjizi naše suvremene književnice i profesorice Julijane Matanović. Kao da je upravo ta riječ - ženidba obilježila jedan život, život žene bez muškarca u vremenima kada je žena bila prepoznata i cijenjena samo ako je bila dobra majka i supruga.

Vezani Sadržaj

Pogledajte našu ponudu sadržaja