15. travanj 2020.

Kako ocjenjivanje na daljinu utječe na učenike i učitelje?

avatar
Autor: Sanja Daić

U petome smo tjednu nastave na daljinu. Prema naputcima Ministarstva znanosti i obrazovanja, nakon uskrsnih praznika učitelji i nastavnici započinju s vrednovanjem učenika.  Mnogo je tu izazova i za obrazovne djelatnike, no i za učenike i njihove roditelje.

 

Kako kažu iz Ministarstva, vrednovanje učenika je nužno, no ipak, u ovakvim je okolnostima cilj smanjiti pritisak koji donosi ocjenjivanje. Uz ostvarivanje ishoda učenja putem bitnih sadržaja, naglasak će biti na dobrobiti učenika i poticanju učenja. Upravo je to izrazito važno – da prioritet bude mentalno zdravlje djece i njihovo usvajanje obrazovnih sadržaja, a vrednovanje ipak staviti na drugo mjesto.

Kako će izgledati ocjenjivanje?

 

Iz Ministarstva navode kako će se učenike vrednovati formativno, odnosno opisno (bilješke koje ulaze u e-dnevnik) i sumativno (brojčano).

Pritom svaki učenik do kraja nastavne godine može dobiti najmanje dvije brojčane ocjene: iz aktivnosti i jednoga složenijeg zadatka. Zaključna ocjena treba biti odraz rada učenika tijekom cijele nastavne godine, a procjenjuje se razina ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda, kompetencija, znanja, vještina, sposobnosti, samostalnosti i odgovornosti prema radu.

Što je drukčije?

 

Čini se da se naglasak premješta s ispitivanja činjeničnoga znanja na razvoj drukčijih kompetencija. Mnogi stručnjaci upozoravaju da je nužno smanjiti količinu sadržaja koju djeca trebaju usvojiti. Moje je mišljenje da iz ove krize možemo nešto i naučiti. Potrebna nam je promjena načina vrednovanja – da se fokusiramo na bitno i da se odmaknemo od ispitivanja činjeničnoga znanja.

Vrijeme se promijenilo i da bismo danas „dohvatili“ činjenično znanje, najčešće je dovoljno utipkati frazu u internetski pretraživač i kliknuti. I upravo to trenutačno otežava vjerodostojnost odgovora pri provjeri činjeničnih znanja i povod je mijenjanju načina vrednovanja. No toga treba ostati svjestan i ubuduće. Bitno je poticati usvajanje kostura činjeničnoga znanja, uz razvoj kritičkoga razmišljanja, kreativnosti, vještina rješavanja problema i sl. 

Čime se treba voditi?

 

Treba imati na umu da smo u kriznoj situaciji, koja nadilazi naše uobičajene obrasce reagiranja i rješavanja problema.

 

Djeci to izaziva anksioznost, strah, ljutnju, osjećaj bespomoćnosti... Osim toga, život na kakav smo navikli uvelike se promijenio i to je unijelo osjećaj neizvjesnosti u vezi s tim što nam budućnost donosi. Imali smo zacrtane planove, rokove i rasporede, koji su sada stavljeni na čekanje. Osobito je stresno razdoblje pred maturantima i osmašima, koji u ovome trenutku ne znaju kako će izgledati provedba mature, odnosno upisi u srednje škole i na fakultete.

 

Ljudi svoje ponašanje reguliraju uvjerenjem da imaju nadzor nad situacijom i kompetencije da bi se s njome nosili. U ovakvim nejasnim situacijama, kad ne znamo kako regulirati svoje ponašanje i imamo osjećaj da nema izlaza, možemo pasti u stanje bespomoćnosti, koje je povezano sa simptomima depresivnosti.

Samim time, motivacija i uvjerenje u vlastite kompetencije bit će slabiji, kao i pažnja i koncentracija za učenje i rad. Imajte razumijevanja prema učenicima u pogledu zahtjevnosti i količine zadataka.

Teškoće s održavanjem motivacije

 

Motivacija i samoregulacija izrazito su važne za uspjeh i zadovoljstvo u nastavi na daljinu. Za dio školskih predmeta učenici će možda biti intrinzično motivirani (interesom za temu, zanimljivošću sadržaja), no za ostatak gradiva motivirani smo ekstrinzično (željom da ostvarimo pozitivne posljedice ili izbjegnemo negativne).

U školskome okruženju to su ocjene, pohvala, dokazivanje pred vršnjacima i sl. Doživljaj pohvale i kritike u ovakvome neizravnom kontaktu puno je blaži, a na daljinu su te izvanjske posljedice i motivatori prilično neopipljivi. S obzirom na to, može se javiti pad motivacije kod djece, a dodamo li tome neizvjesnu budućnost, regulacija učenja doista je otežana.

Pokušajte djeci pomoći u održavanju motivacije dajući im mogućnost da biraju načine rada i razlamajući veće projekte i zadatke na korake, umjesto zadavanja jednoga opsežnog zadatka koji ih može obeshrabriti da uopće počnu s rješavanjem. 

 

Mentalno zdravlje djece važnije je od ocjena

 

Prema nekim istraživanjima (Vulić-Prtorić i Lončarević, 2016), opaža se dvosmjerni odnos povezanosti školskoga uspjeha i simptoma depresivnosti – depresivnost negativno djeluje na školsko postignuće, a slabiji školski uspjeh doprinosi pojavi simptoma depresivnosti. U obzir treba uzeti i teškoće s pažnjom i koncentracijom, koje mogu otežati školsku izvedbu i posredno dovesti do simptoma depresivnosti. Prema autorima, školski neuspjeh također može dovesti do frustracije, pada samopoštovanja i potaknuti agresivna ponašanja.

Problem današnjega obrazovanja je pridavanje prevelike važnosti ocjenama. To potiče visoku razinu kompetitivnosti među učenicima i oni već u ranoj dobi spoznaju da treba biti savršen da bi bio dovoljno dobar.

 

Naime, za upis u određene srednje škole prosjek 5,0 jedino je jamstvo, a nekad čak ni to nije dovoljno. To proizvodi golem pritisak i stvara im anksioznost te dovodi do razvoja neurotskoga perfekcionizma. Postavlja se pitanje – je li realno očekivati da smo svi dobri u svemu?! Djeca ocjeni pripisuju mnogo više nego što ona jest – kakvu ocjenu imam, toliko vrijedim, pa ako nisam dobio/la 5, mora biti da sam glup/a. Tu strada samopouzdanje i općenito volja za učenjem, kad je ono izričito eksterno motivirano.

Naposljetku, mnogo je primjera uspješnih ljudi koji dokazuju kako školski uspjeh ne jamči nužno i uspjeh i zadovoljstvo u životu, odnosno nije nužan preduvjet. Treba pustiti djeci da uz poticanje znatiželje i interesa za učenje zbog samoga učenja, a ne zbog ocjena, pronalaze svoje talente.

Očekivanja roditelja i nastavnika od djece trebaju biti prilagođena njihovim interesima i sposobnostima.

Kako pomoći učenicima?!

 

Kvalitativnom analizom (Vulić-Prtorić i Lončarević, 2016) ispitano je mišljenje učenika i nastavnika o tome koji postupci mogu doprinijeti boljemu mentalnom zdravlju učenika. Neki od prijedloga koje učenici navode su jasne informacije o tome što treba naučiti i kako će se provjeravati znanje, uz ispitivanje bitnoga sadržaja, a ne detalja. Učenici i nastavnici slažu se da je bitno smanjiti vremenski pritisak, uz to učenici dodaju da je važno smanjiti natjecateljstvo, dok nastavnici dodaju kako je bitno staviti naglasak na vještine, a ne na ocjene te isticati jake strane djeteta.

 

Za poticanje motivacije za učenje učenici, među ostalim, navode kako im pomaže ako se gradivo obogati zanimljivostima te ako ga doživljavaju primjenjivim ili ga mogu obraditi putem pokusa, vizualizacija i iskustvenoga učenja. U održavanju motivacije pomaže im i ako je gradivo aktualno te ako je naglasak stavljen na osnovno, uz manje detalja.

 

 

Vezani Članci

Pogledajte tematski slične članke

Emocije s kojima se učitelji susreću i kako se nositi s njima

Mnoge učiteljice i učitelji  prolaze širok spektar raznih emocionalnih stanja – preplavljenosti, bespomoćnosti, uplašenosti, brige...Vještine upravljanja stresom i neugodnim emocijama sada su ključne, ne samo kako biste ostali mirniji, nego i kako biste to prenijeli svojim učenicima. Koji su sve izvori stresa i kako se s njima suočiti, čitajte u redovima koji slijede.

Vezani Sadržaj

Pogledajte našu ponudu sadržaja