27. studeni 2017.

Koncepti obrazovanja kroz formalno, neformalno i informalno učenje

Autor: Sanja Pešić

Obrazovanje je jedan od najvažnijih stupova zajednice i društva  te stoga ne čudi kako je od ključne važnosti  provesti kvalitetnu kurikularnu reformu u smjeru odgoja i obrazovanja koja će dati sretnog i uspješnog  učenika, svjesnog svojih vrijednosti i mogućnosti, ugraditi znanja i vještine kojima će učenik  raspolagati te stvoriti lepezu vrijednosnih stavova i sudova koje učenik treba posjedovati  kao osoba, građanin Hrvatske i europski građanin - integrirajući tri ključna faktora: biti, znati i znati činiti.

 

Tri temeljne forme obrazovanja u modernom društvu  danas su:

 

  1. formalno obrazovanje,

 

  1. neformalno obrazovanje i

 

  1. informalno obrazovanje.

 

Kada se govori o procesima učenja i postignućima učenika, onda se uglavnom misli na formalni oblik učenja u nekoj obrazovnoj ustanovi prema definiranom Nastavnom planu i programu, utvrđenom vremenskom razdoblju ostvarivanja kroz koji se prate i vrednuju postignuća učenika i rezultati učenja što se potvrđuje i certifikatom (svjedodžbom).

Međutim, u vremenu globalnih promjena i novih životnih potreba, razvoju znastvenih postignuća i suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija, sve više dolaze do izražaja potrebe za implementiranjem suvremenih metoda i oblika učenja koje pronalaze svoje mjesto u neformalnim oblicima učenja.

Uz to, ne smije se zanemariti činjenica kako se veliki dio znanja i kompetencija stječe u izvannastavnim i izvanškolskim okvirima: u izvannastavnim školskim aktivnostima, terenskoj nastavi, projektima školskih društava  i učeničkih zadruga te uključivanjem u lokalne, nacionalne i europske obrazovne projekte. Također, uči se i u situacijama izvan škole, svakodnevno, na nesvjesnoj razini, informalno:  u obitelji, u društvu, tijekom slobodnoga vremena, volontiranjem kao i neposrednim doživljajem i životnim iskustvom.

Izvanškolsko, odnosno neformalno i informalno učenje ima za svrhu zadovoljiti potrebe učenika, ali i ciljeve učenja kao nadopunjujući, nadograđujući i neizostavni oblik učenja. Zadaća svakoga obrazovnog procesa trebala bi biti sljedeća: trajno i primjenjivo znanje, vještine i kompetencije učenika za djelotvoran život i rad u novim društvenim i kulturnim okruženjima te osposobljavanje učenika za život i rad prema novim zahtjevima gospodarstvenog i europskog tržišta rada.

Sva tri različita oblika učenja mogu se odrediti prema sljedećim obilježjima:

Formalno obrazovanje definira se kao institucionalno obrazovanje, a podrazumijeva proces koji se događa unutar jasno definiranog i određenoga formalnog obrazovnog sustava koje je zakonski određeno, a krajnji mu je rezultat stjecanje jasno određenih znanja i sposobnosti. Neformalno je obrazovanje tip obrazovnog procesa koji podrazumijeva  obrazovne aktivnosti  izvan formalnoga sustava kojima se također stječu određena znanja i vještine, ali je sudjelovanje  u takvim aktivnostima dobrovoljno i rijetko se za stečena znanja i vještine  prima neki oblik certifikata. Informalno obrazovanje podrazumijeva razne oblike stjecanja znanja i vještina koje obuhvaćaju samoinicijativne ili spontane oblike obrazovanja, a koje se odvijaju u svakodnevnom životu  tj. na spontanoj i nesvjesnoj razini prijenosa znanja, stavova ili vještina. Sva tri navedena oblika obrazovnih aktivnosti zajedno čine  cjelinu cjeloživotnog učenja, trajnog i primjenjivog znanja i osobnog razvoja (Memorandum o cjeloživotnom učenju, Europska komisija, 2000.).

Više o razinama i modelima neformalnog učenja možete saznati u članku na sljedećoj poveznici.

Vezani Članci

Pogledajte tematski slične članke

Vezani Sadržaj

Pogledajte našu ponudu sadržaja