20. veljača 2019.

Međunarodni dan materinskoga jezika

Autor: Gabrijela Vojvodić

Vladimir Nazor

 

O jeziku

 

O njemu, da! O čarobnome vrelu,

Što davno ključa iz šikare naše

I snagu svoju razmaho je cijelu

Kada ga stijenje i glib zatrpaše!

 

On zvuči i psiče, teče gradu i k selu,

Kroz zlato njiva, zelenilo paše;

Na vatru nalik lije svjetlost vrelu

U sve nam sude, čuture i čaše.

 

Ne znamo da l' smo gradili mi njega,

Il on je nama svoju dušu dao. –

A sada, nov kad mulj i suša prijeti.

 

U ovom lomu i gaženju svega

Još nikad Hrvat nije bolje znao

Da mu je s njime živjet i umrijeti

21. veljače obilježava se Međunarodni dan materinskoga jezika. Odluku o njegovu obilježavanju usvojila je Glavna skupština UNESCO-a 1999. godine na prijedlog države Bangladeš. Tema je ovogodišnjega obilježavanja: Domorodački jezici važni su za razvoj, izgradnju mira i pomirenje. Promocija jezične raznolikosti, ali i višejezičnoga obrazovanja ključni su motivi ove svečane proslave.

 

Materinski je jezik idiom što ga dijete stječe u najranijoj dobi bez svjesnog učenja. Petar Preradović u svojoj je pjesmi Rodu o jeziku ponajbolje opisao njegov značaj: O jeziku, rode, da ti pojem, / O jeziku milom tvom i mojem! / O presladkom glasu onom / U komu te mile majke / Usnivahu sladke bajke, / Koga šaptom i romonom / Duši ti se sviest probudi / Te ti spozna i uvidje / Da ti bolje nije nikdje / Do na tvoje majke grudi!

 

Hrvatski je sabor dvije godine prije toga osnovao Dane hrvatskoga jezika koji se održavaju od 11. do 17. ožujka. Stoga je 2014. godine Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje odlučio utemeljiti cjeloviti Mjesec hrvatskoga jezika, povezujući važne datume naše jezične povijesti. Početak Mjeseca najavljuje upravo današnji Dan materinskoga jezika, a okončava ga 17. ožujka, odnosno dan objave „Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika“ iz 1967. godine.

 

U svojemu govoru, prvom na hrvatskome jeziku u Hrvatskome saboru, Ivan Kukuljević Sakcinski sažeo je važnost materinskoga jezika za identitet naroda: S jezikom materinskim skopčane su sve želje i misli jednog naroda, jezik vodi milione i milione ljudih k jednoj svèrhi… Od stanja našeg jezika i narodnosti zavisi naša budućnost.

 

U skladu s tim riječima, i pjesnik Drago Ivanišević slikovito dočarava što je, a što nije Hrvatska: Ni brda nisu, / ni doline, ni rijeke, ni more, / ni oblaci nisu, / ni kiša, ni snijeg nije moja Hrvatska... / Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda, / Hrvatska je riječ koju naučih od majke.

 

I kada Hrvat ode iz svoje zemlje prvo što mu nedostaje jest jezična povezanost ljudi koji ga okružuju. Dramatičar George Bernard Shaw je izjavio da rijetko kad tako osjećamo milinu materinskog jezika kao kada nam dopre do ušiju pod tuđim nebom.

 

Hrvatski jezik je jezik naše pismenosti i kulture te kao što hrvatski jezikoslovac Petar Šimunović naglašava: Hrvatski jezik najvažniji je spomenik cjelokupne hrvatske kulturne baštine, mi drugoga jezika nemamo, izgubimo li ga, izgubili smo sebe. Kao da nastavljaju misao, riječi su slavista Artura Bagdasarova: Čovjek koji ne poštuje svoj jezik i baštinu ne poštuje ni svoj narod, a tko ne cijeni svoj narod ne cijeni ni svoju mater jer mati daje materinski jezik. Materinski je jezik Hrvata kao jedina mati koju se ne može i ne smije ni prodati, ni kupiti, ni preimenovati.

Međunarodni dan materinskoga jezika idealan je podsjetnik i na vrijednost očuvanja vlastitoga jezika, ali i svih njegovih narječja i dijalekata koje nam je sama povijest iznjedrila. Štokavci će divaniti 'rvacki - Prva rič što sam je čuo / Od matere - / Naučio - / Bila je 'rvatska. / U Slavoniji / Zemlji rođenoj, / Voljenoj, / Divane / Uvik / Od kako pamte, / Samo / 'Rvatski. / I / Divane, / I / Psuju, / I /Pivaju, / I / Plaču, / A momci tepaju, / Maze se cure - / Divane snaše - / Brundaju babe, / Didaci mudruju, / Sve na vom / Jeziku našem, / Starom, / Dragom, / 'Rvatskom. (Vanja Radauš, Prva rič što sam je čuo).

Kajkavci će najraše čuti kaj -  Vre tičeki spiju / A šume mučiju, / Naj moja popevka zvoni / Po dolu i gaju, / Po dragomu kraju, / Od kojeg mi lepšega ni. / Tu brat mi je vsaki, / Tu doma sem taki, / Pogodit bi mogel i speć, / Poznati su puti, / Tu vsigde je čuti, / Ljubljenu domaću mi reč. / I srce mi greje / I z menom se smeje / I v žalosti plače takaj. / Em nikaj ni slajše, / Ne čuje se rajše / Neg dobri i dragi naš kaj! (Dragutin Domjanić, Kaj)

Čakavci se ne opiru riči - Nanjuriš se, snebiš, / uzavriš, zamuntiš, / zgrčiš, zdretiš, smisliš, / svašta vidiš i činiš. / Zagropaš se, daviš / ma te ništo liči, / čovik živo žive / i u svojoj riči. / Ma da se sve zabi, / vik dere i briči, / opiru se jazu / i jubav i riči. / Ništa ni od vika, / čuje se za riči / dilo gre u paru, / ostaješ u priči. (Marin Franičević; Riči)

 

Za obilježavanje ovoga dana u učionici navedeni su još neki primjeri pjesničkih divljenja u slavu našega materinskoga jezika. Pjesme možete pročitati i preuzeti u našem repozitoriju: https://www.profil-klett.hr/repozitorij-materijali/pjesme-posvecene-hrvatskom-jeziku

 

 

Vezani Članci

Pogledajte tematski slične članke

Vezani Sadržaj

Pogledajte našu ponudu sadržaja

udzbenik
Zrinka Romić, Ela Družijanić Hajdarević, Zorica Lugarić, Lidija Sykora Nagy
udzbenik
Vesna Budinski, Katarina Franjčec, Saša Veronek Germadnik, Marijana Zelenika Šimić, Ivana Lukas
udzbenik
Vesna Marjanović, Andrea Škribulja, Renata Gredelj, Marina Gabelica
udzbenik
J. Levak, I. Močibob, J. Sandalić, I. Skopljak Barić, D. Greblički-Miculinić, M. Horvatek Forjan, G. Ljubas , A. Radeljić