Potres je iznenadan događaj koji ne možemo kontrolirati. Mnoge od nas potres je zaplašio, poljuljao je naš osjećaj sigurnosti, a posebno djecu, koja ionako imaju slabije razvijen osjećaj unutarnje kontrole − samoregulacije. U sljedećih nekoliko članaka donosimo savjete kako sebi i učenicima olakšati ovo razdoblje.
Povratak u školu, nakon zimskih praznika, za učenike koji su bili na području pogođenom potresom može biti dodatno stresan jer se kao posljedica potresa i narušene sigurnosti, mogu pojaviti emocionalni problemi, problemi u ponašanju koji su prvenstveno povezani s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP-om), problemima sa spavanjem i anksioznošću. Da bi ponovno stekli osjećaj sigurnosti potrebno je vrijeme, strpljenje i povjerenje u važne odrasle osobe u njihovom životu. Zbog toga je uz podršku njihove obitelji, važna i podrška učitelja/ica i profesora/ica koji učenicima mogu školsko okruženje učiniti sigurnim i dobronamjernim mjestom.
U sljedećih nekoliko članaka donosimo savjete kako sebi i učenicima olakšati ovo razdoblje.
- Važno je povećati svijest među učenicima i pobuditi empatiju prema novim učenicima u školi koji su napustili svoje prebivalište zbog potresa.
- Objasnite učenicima da u razred dolaze novi učenici iz mjesta koja su bila zahvaćena potresom i da zajedničkim i individualnim snagama treba pomoći da se brže uklope u novu sredinu. Oni su iz svojih mjesta morali otići zato što im je bila ugrožena sigurnost u njihovom domu i okruženju, morali su se naglo i neplanirano odvojiti od svoje obitelji, prijatelja, kućnih ljubimaca, svoje kuće/stana i još mnogočega što ih veže za njihovo mjesto prebivališta. Također, treba im objasniti da su ostali bez mnogo stvari koje su svakodnevno koristili, neke su morali ostaviti, neke su izgubili ili su uništene u potresu.
- Potaknite s djecom iz razreda razgovor o tome kako bi mogli na najbolji način prihvatiti pridošlu djecu s područja koje je bio ugroženo potresom, kako da se ponašaju prema njima da bi se oni osjećali prihvaćenima i sigurnima u novom okruženju.
- Podsjetite ih da je važno pružiti pomoć onome tko je u nevolji i da bismo svi mi voljeli da nama netko pomogne zadesi li nas ista situacija. Neka zamisle da su u njihovim cipelama i kako bi željeli da se druge osobe prema njima odnose, neka zapišu kako su se osjećali u njihovim ulogama, što im je najviše nedostajalo i što im je najviše pomoglo.
- Osmislite i uspostavite strukturu koja pruža osjećaj reda, rada i sigurnosti.
- Uspostavite strukturu plana učenja i osmislite unutar nje i vrijeme za: informacije, podršku, vježbe opuštanja i kreativnosti za učenike.
- Pružite učenicima dobno prilagođene informacije o tome što je potres i kako on nastaje, kako biste im pomogli da razumiju situaciju.
- Zajedno razradite i izvježbajte sigurnosni plan za načine ponašanja uslijed ponovnog potresa i plan evakuacije.
- Podsjećajte učenike da ste otvoreni za razgovore o onome što se dogodilo i budite otvoreni za iznenadna pitanja i reakcije. Budite iskreni, sažeti, naoružajte se strpljenjem i ohrabrujte ih za pitanja.
- Imajte na umu da svaki učenik prorađuje događaj svojim tempom, zbog čega ponekad nije dobro požurivati ili namjerno nametati temu potresa.
- Pružite podršku učenicima i obratite pažnju na vlastitu anksioznost.
- Teško i gotovo nemoguće je smireno govoriti i umirivati učenike ako nas preplavljuju vlastite reakcije. Stoga, ako im svojim primjerom pokazujete kako uspješno upravljati stresnim situacijama, i oni će učiti da je njihov stres nešto s čime se mogu nositi.
- Dobra smo podrška učenicima između ostalog i onda kada smo dobronamjerni i nježni prema sebi.
- Pokušajte biti što smireniji, kada govorite o potresu, nastojte neverbalnim porukama (gestama, tonom glasa) prenijeti dojam uravnoteženosti i staloženosti.
- Učenicima možete prenijeti i pokazati kako se osjećate kroz svoje iskustvo, no nemojte ih preopteretiti sa svojom težinom i brigama. Na taj im način pokazujete da je O.K. pokazati kako se osjećaju te ih ohrabrujete da i oni podijele s vama i s ostalim učenicima svoja iskustva.
- S obzirom na to da različito reagiramo na traumatske događaje, imajmo u vidu da će neki učenici imati naglašenu potrebu za bliskošću dok će drugi provoditi više vremena sami.
- Moguće je i da učenici pod utjecajem traumatskih situacija imaju slabiju koncentraciju te će ih trebati češće podsjećati na školske obaveze, no u tome treba biti umjeren.
- Napravite „kutiju zabrinutosti“ i smjestite je na vidljivo mjesto u razredu, u nju će učenici ubaciti papiriće na kojima su napisane njihove brige. Odvojite vrijeme kada ćete ih pročitati, zajedno rješavati i tražiti odgovore.
- Djeca koja su doživjela traumu potresa mogu osjećati anksoznost i zbog toga imaju promjene u ponašanju, neuobičajeno su agresivna ili nemirna, mogu se tužiti na glavobolju, bolove u želucu, bolove u mišićima za koje nema pravog medicinskog razloga − razgovarajte s njihovim roditeljima i, ako dijete ne ide na razgovore kod psihologa, predložiti im da ga uključe u individualnu ili grupnu terapiju.
Učitelji/ce i profesor/ice svojim razumijevanjem i podrškom mogu pomoći svojim učenicima da se nose s iskustvom i emocijama nakon proživljenog potresa i pomoći im da se suoče s povišenom razinom stresa te im vratiti osjećaj sigurnosti. Mogu utjecati da djeca iz razreda uspješno prihvate, razumiju i pomognu novim učenicima koji su napustili svoja mjesta prebivališta zbog potresa.
U sljedećemo članku donosimo prijedloge za vježbe i igre čiji je cilj bolje nošenje s osjećajem anksioznosti.
Na našoj Facebook stranici i Facebook grupama podijelite svoja iskustva i pročitajte iskustva svojih kolega u ovim izazovnim vremenima. Lakše je kad se iskustva dijele!
Autorica: Koraljka Rudančić
Rođena je u Zagrebu 1978. godine. Psihodramska je psihoterapeutkinja s Europskim certifikatom iz psihoterapije (ECP), terapeutkinja je Senzorno Inegrativne Ayres terapije i trenerica Neurolingvističkog programiranja. Djeluje i radi od 2007. godine u Centru za savjetovanje i edukaciju „Balans“ gdje u kontinuitetu vodi iskustvene terapijske psihodramske grupe i individualnu psihoterapiju i savjetovanje za odrasle. Provodi individualnu i grupnu terapiju za djecu, adolescente i savjetovanje za roditelje i članove obitelji. Voditeljica je tematskih edukativnih radionica i treninga za stručnjake koji rade u zdravstvu i/ili obrazovanju.
