Nastava nakon potresa − primjena vježbi | Profil Klett

24. siječanj 2021.

Nastava nakon potresa − primjena vježbi

avatar
Autor:

Vježbe koje možete provoditi u razredu da biste učenicima pomogle da se lakše nose s osjećajem anksioznosti kao posljedicom traumatske situacije kojoj su bili izloženi radi potresa.

Najavili smo u prošlom članku da nastavljamo s prijedlozima kako učenicima olakšati izazovan period nastave nakon potresa. Koje vježbe možete provoditi u razredu da biste učenicima pomogle da se lakše nose s osjećajem anksioznosti kao posljedicom traumatske situacije kojoj su bili izloženi radi potresa?

 

Učenici koji su doživjeli traumu potresa mogu osjećati anksioznost i biti preplavljeni brigom hoće li se i kada potres ponoviti te što bi se još moglo dogoditi. Mogu kao posljedicu osjećaja anksioznosti imati promjene u ponašanju, biti neobično agresivni ili nemirni, imati ubrzano kucanje srca, žaliti se na bolove u mišićima, glavobolju, bolove u trbuhu, imati vlažnu kožu, napetost tijela, za koje nema pravog medicinskog razloga. Ovi simptomi mogu biti kratkotrajne prirode i mogu nestati relativno brzo. No, kada se tijekom duljeg perioda od četiri tjedna uz te simptome javljaju i problemi sa spavanjem, stalni umor, smanjeni apetit i koncentracija, gubitak volje za aktivnostima u kojima su ranije rado sudjelovali, onda je potrebno potražiti stručnu pomoć.

 

Kako bi se učenicima olakšao period nakon potresa i ublažio osjećaj anksioznosti, unutar planiranog vremena za školski program, svakodnevno se u školi mogu raditi kratkotrajne vježbe disanja, uzemljenja, otpuštanja tjelesne napetosti i kreativnosti. Učenici tijekom tog perioda dobivaju priliku da se umire, saberu svoje misli i reagiraju svjesnije, što može utjecati na poboljšanje pažnje, koncentraciju, pamćenje, regulaciju osjećaja i ponašanja, odnose s drugima, samoprihvaćanje i samopouzdanje.

Vježba za opuštanje mišića
  1. Vježba za opuštanje mišića

 

Počinjemo od stopala. Recite učenicima da stisnu mišiće nekoliko sekundi, a zatim da ih opuste. Polaganim tempom napravite istu vježbu za čitavo tijelo, mišić po mišić. Na taj način će svaki učenik dobiti iskustvo kako je to kada je mišić opušten i kako je to kada se zbog toga i cijelo tijelo opusti.

Vježba disanja

2. Vježba disanja

 

A) Kažemo učenicima da dišu duboko i polako. Da zadrže dah jednu sekundu između udaha i izdaha. Trebaju osjetiti puni li se i donji dio trbuha zrakom, kao i prsa. Ponavljaju udah i izdah 5 puta. Stave ruku na trbuh, kao da napuhuju balon, kada se trbuh (kao balon) napuhuje pa ispuhuje, učenik pravilno diše.

 

B) Ohrabrite učenike da se usmjere na sadašnji trenutak, obrate pozornost na svoje tijelo, pronađu napetost u tijelu, udahnu i otpuste ga na izdisaj. I tako nekoliko puta.

 

C) Neka učenici duboko i polako dišu. Neka udahnu dok broje do 5 i onda izdahnu dok broje do 5. To neka ponove 5 puta. Kada udahnu, neka zamisle svoju najdražu boju ili svoj najdraži miris, a kada izdahnu, neka otpušu svoju najmanje dragu boju ili miris.

Vježba „prizemljenja“

3. Vježba „prizemljenja“

 

Ovu vježbu korisno je primijeniti u stanjima visoke uznemirenosti, straha i panike te drugih neugodnih osjećaja kao što su ljutnja, tuga...

Kažemo učenicima da pogledaju oko sebe, da primijete i imenuju:

 

5 stvari koje mogu vidjeti

4 stvari koje mogu dodirnuti

3 stvari koje mogu čuti

2 stvari koje mogu mirisati

1 stvar koju mogu okusiti.

 

 

4. Vježba ogledala

 

Potaknite učenike da se bave tjelesnim aktivnostima i vježbama kao izlaz za osjećaj ljutnje i frustracije. Svaki učenik zamisli pokret i zvuk koji predstavlja njegov trenutni osjećaj. Nakon što jedan učenik prikaže u krugu svoj pokret i zvuk, svi ga ostali nakon njega ponavljaju u isto vrijeme. Vježba je gotova kada svi prikažu svoje pokrete i zvukove. Umjesto pokreta i zvuka, učenici mogu zamisliti životinju koja predstavljaju njihov osjećaj i uprizoriti je u krugu.  

Vježba „Moje sigurno mjesto“

5. Vježba „Moje sigurno mjesto“

 

Kako bismo razviti osjećaj sigurnosti i zaštićenosti, osjećaj samopouzdanja, pozitivnu sliku i svijest o sebi, možemo napraviti vježbu „Moje sigurno mjesto“.

Ovo je vježba zamišljanja (imaginacije) i vježba opuštanja (relaksacije). Ona nas može smiriti i usmjeriti na nas same.

Zatvorite oči. Opustite leđa, pokušajte osjetiti svoje tijelo, opustite ruke, trbuh, mišiće u nogama. Opustite se sve do stopala.

 

Vođena fantazija „Moje sigurno mjesto“. Zamislite da ste u šumi, u planini, uz rijeku ili na moru. Zamislite okolinu koju volite, u kojem ste već bili ili, pak, nikada niste bili, ali biste htjeli biti. Svatko zamišlja svoju okolinu. Zamislite sebe kako koračate u toj okolini i krećite se po njoj onako kako je vama drago: hodajte, trčite, valjajte se, skačite. Osjećate li tlo pod nogama? Osjećate li vjetar na svojem tijelu, mirise u toj okolini? Čujete li kakve zvukove? Kakvi vas oblici i boje okružuju? Radujte se u svakom detalju, možete ih dodirnuti i opipati, osjetiti pod rukom. Polako se krenite zaustavljati, i budite u svom sigurnom mjestu. To je vaše najdraže mjesto, mjesto na kojem se osjećate sigurno, gdje možete slobodno sanjariti ili razmišljati, promatrati svijet iz prikrajka.

Što sada radite? U kojem ste položaju? Što vidite, što čujete i što osjećate? Pogledajte dobro oko sebe! Za to vaše mjesto možda nitko ne zna. A možda je to mjesto gdje ste se zajedno s nekime nekada igrali? Je li s vama još netko ili ste sami? A sada se polako ustajemo, hodamo i nosimo sa sobom u ruci nešto za uspomenu na naše sigurno mjesto (neki predmet koji ste uzeli s tog mjesta) Polako koračamo i držimo u ruci svoj predmet. Vraćamo se u ovdje i sada tako da brojimo u sebi do deset, osjećamo svoje tijelo, dišemo i polako otvaramo oči.

 

Postavljamo pitanja učenicima: Što držite u ruci? Što ste ponijeli sa sobom? Hoćete li nam reći kako izgleda vaše sigurno mjesto? Dok ste zamišljali pojedine scene, što vam je smetalo? Kako ste se osjećali?

Učenici koji žele mogu opisati svoje sigurno mjesto i objasniti zašto je to njihovo sigurno mjesto, što za njih ono znači. Mogu nacrtati svoje sigurno mjesto i svoj predmet s tog mjesta.

 

Nadamo se da će vama i vašim učenicima ove ideje za vježbe dobro doći. Svakako nas pratite i dalje!

 

Na našoj Facebook stranici i Facebook grupama podijelite svoja iskustva i pročitajte iskustva svojih kolega u ovim izazovnim vremenima. Lakše je kad se iskustva dijele!

 

Autorica: Koraljka Rudančić

Rođena je u Zagrebu 1978. godine. Psihodramska je psihoterapeutkinja s Europskim certifikatom iz psihoterapije (ECP), terapeutkinja je Senzorno Inegrativne Ayres terapije i trenerica Neurolingvističkog programiranja. Djeluje i radi od 2007. godine u Centru za savjetovanje i edukaciju „Balans“ gdje u kontinuitetu vodi iskustvene terapijske psihodramske grupe i individualnu psihoterapiju i savjetovanje za odrasle. Provodi individualnu i grupnu terapiju za djecu, adolescente i savjetovanje za roditelje i članove obitelji. Voditeljica je tematskih edukativnih radionica i treninga za stručnjake koji rade u zdravstvu i/ili obrazovanju.

Vezani Članci

Pogledajte tematski slične članke
Zanima nas

Nastava nakon potresa – kako pripremiti djecu i sebe

Povratak u školu, nakon zimskih praznika, za učenike koji su bili na području pogođenom potresom može biti dodatno stresan jer se kao posljedica potresa i narušene sigurnosti, mogu pojaviti emocionalni problemi, problemi u ponašanju koji su prvenstveno povezani s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP-om), problemima sa spavanjem i anksioznošću. Da bi ponovno stekli osjećaj sigurnosti potrebno je vrijeme, strpljenje i povjerenje u važne odrasle osobe u njihovom životu.

Vezani Sadržaj

Pogledajte našu ponudu sadržaja

udzbenik
Ana Janković, Željkica Mamić, Ružica Ambruš Kiš
udzbenik
Nina Rezo, (Daška Domljan)