U početku bijaše riječ. Iz riječi izrasla knjiga. I tako dalje i tako dalje. Nije mi stoga lako gledati kako knjiga polako gubi svoju ulogu u društvu i životu. Popularne su prečice do znanja, a knjiga zahtijeva vrijeme i pozornost. To su vrijeme i pozornost baš ono u čemu danas najviše oskudijevamo.
Često smo u žurbi i trci, uvjereni da nam nešto izmiče i da nešto propuštamo. To čovjeka vodi prema stresu i depresiji, a knjiga je uz šetnju ili tjelovježbu dokazano najbolji lijek protiv tih modernih zala.
Neki sam dan pogledala dokumentarac o životu čovjeka koji je zbog tog straha od propuštanja pobjegao u pustinju. U pustinji se ionako ništa ne događa pa je siguran da ništa ne može propustiti.
Vi ne morate bježati tako daleko. Dovoljno je navratiti do knjižare, knjižnice ili vaše kućne biblioteke. Odvojite svoje vrijeme za knjigu, pogotovo u ovo sumorno jesenje doba. Pokušajte i svoje ukućane odvojiti od sjajnih ekrana i nagovorite ih da se ušuškaju uz kakvo štivo. Naučite se užitku tišine i maštovite riječi.
Budući da sam se već poslužila sadržajem dokumentarnog filma, malo ću opisati i scenu jedne moderne američke komedije. U njoj likovi nikako ne mogu otkriti gdje se na prestižnom sveučilištu događaju kriminalna djela. Tek se na kraju dosjete da se vjerojatno događaju na mjestu gdje nijedan student ne zalazi ili gdje studenti zalaze vrlo rijetko. Pogodit ćete, to mjesto radnje bila je sveučilišna knjižnica.
U užurbanom svijetu u kojem jedemo brzu hranu, uništavamo klimu, umjesto u prirodu odlazimo u trgovačke centre, nemojmo dozvoliti da zaboravimo na radost čitanja i bogatstvo koje nam ono pruža.
