11. svibanj 2020.

Plodovi učiteljskoga rada – razgovor s učiteljicom i autoricom Adrijanom Leko

Autor: Maja Jelić Kolar

Razgovarali smo s učiteljicom i autoricom Adrijanom Leko. Nasmijana, vedra i uvijek spremna za nove izazove, odgovorila nam je na sva naša pitanja. Razgovor pročitajte u nastavku.

 

Već ste dugo učiteljica koja svakodnevno priprema djeci primamljive sadržaje. Možemo li reći da svojemu poslu ne pristupate samo sa svojim znanjem nego i sa srcem?

Kao učiteljica razredne nastave radim dulje od dvadeset godina. Već nakon nekoliko godina provedenih u ovom poslu shvatila sam da znanje koje posjedujem i iskustvo koje sam stekla nisu dovoljni da bih motivirala učenike te potaknula kod njih želju za učenjem i radost u cijelom tom procesu. Kako bih otkrila njih, trebala sam njima otkriti sebe i to sam učinila. Najbolje je u poslu učitelja to što svojim učenicima možete otvoriti svoje srce, pronaći svoje skrivene talente i podijeliti to s njima. Kada sam tako posložila stvari, shvatila sam da je ovo posao koji me ispunjava.

 

Srčanost koja Vas vodi vidljiva je i u mnogim drugim aktivnostima kojima se bavite. Uz Vaš svakodnevni rad s djecom, autorica ste i digitalnih obrazovnih sadržaja. Pomažu li digitalni sadržaji učenicima da neke prirodne pojave dožive stvarnije od onih prikazanih tiskanim udžbenikom?

Primjećujem da digitalni obrazovni sadržaji koje izrađujem i svakodnevno primjenjujem u nastavi unapređuju proces učenja. Slikovni prikazi, animacije, zvukovi, interaktivni materijali kod mojih učenika povećavaju zainteresiranost za učenje jer im tako i sadržaji koji su im u stvarnosti nedostupni postaju bliski. Ključ uspjeha kod učenika razredne nastave su zornost i stvarnost. Upravo zato osim primjene digitalnih sadržaja vrlo često s učenicima odlazim izvan učionice. Svaki takav nastavni sat pomno planiram i kad god nam vrijeme dopušta, nastavne sadržaje proučavamo u školskome dvorištu i u bližoj i daljoj okolici škole. Često smo u prirodi s bilježnicama i školskim priborom jer smatram da je priroda mjesto gdje možemo najzornije proučavati nastavne sadržaje.

 

Koja je aktivnost u prirodi ostavila dugotrajni trag kod Vaših učenika?

Svaki izlazak iz učionice radi učenja za učenike je posebno iskustvo. Ipak bih od svega dosad učinjenog istaknula suradnju s izdavačkom kućom Profil Klett na projektu „Posadimo stablo“. Kada je stigao prijedlog za suradnju, o tome sam razgovarala s učenicima i ideja im se jako svidjela. Ova je generacija inače bila posebna po tome što su uživali u prirodi i svim vanjskim radovima u bilo koje doba godine. Čak su i o sadnji voćaka znali više od mene. Na sam dan sadnje svi su bili prilično uzbuđeni. Nestrpljivo su promatrali dok je domar kopao rupu za sadnicu, svatko od njih želio je sudjelovati. Podijelili smo poslove: držanje sadnice, stavljanje gnojiva, zatrpavanje sadnice, utabavanje zemlje oko nje… svatko je nešto radio. Te jeseni i zime učenici su često kroz prozore promatrali svoju voćku. Svaku priliku iskoristili su za odlazak do mladoga stabla, ponekad bi ga lagano dodirivali, ponekad razgovarali s njim. Vidjela se velika briga. Mislim da su im srca najviše narasla kad su na voćki ugledali prve cvjetove, a nakon cvjetova i prve plodove.

Kako reagiraju djeca kad vide plodove na stablu jabuke koje su sami posadili?

Njihovo veselje i sreća kad su ugledali cvjetove na mladome stablu osjećali su se svakodnevno. Kad su se cvjetovi pretvorili u plodove, sreći nije bilo kraja. Vrijeme im je bilo najveći neprijatelj. Trebalo je strpljivo čekati da tih nekoliko plodova dozre i svakodnevno sam ih trebala smirivati. Upravo u ovom razdoblju vidjelo se koliko učenici na ovakve projekte reagiraju sa srcem. U njihovoj su dječjoj prirodi nestrpljivost i znatiželja, a da bi zadovoljili te potrebe, morali su izvježbati samokontrolu i vjerovati da će doći vrijeme kada će ubrati plodove svojega rada. Plodove s jabuke su ubrali, a nadam se da će plodove srca koje su stekli sudjelovanjem u ovom projektu brati cijeli život.

 

Mislite li da je srčanost važna karakteristika u odrastanju i kako se ona može njegovati i gajiti u odgoju i obrazovanju svakog djeteta?

Smatram da je srčanost jako važna osobina svakog čovjeka. Možda je svatko od nas nasljeđuje nekim genima od roditelja, ali veliku ulogu u njegovanju i razvijanju srčanosti, posebno kod mlađih učenika, osim roditelja imaju i učiteljica ili učitelj i škola. Oni učitelji koji se sami oduševljavaju i malim i velikim stvarima, koji pokazuju pred učenicima svoju srčanost, koji spremno prihvaćaju izazove svojim će učenicima služiti kao model ponašanja. Poticanjem učenika na sudjelovanje u različitim projektima, stavljanjem učenika pred izazove primjerene njihovu uzrastu i stalnim ohrabrivanjem i poticanjem tijekom sudjelovanja u tom procesu učitelj će razvijati dječju odvažnost. Vrijeme utrošeno na njegovanje ovih osobina stostruko će se vratiti kada jednoga dana shvatimo da su naša dječica postala odrasli ljudi sa srcem i dušom koji spremno prihvaćaju svakodnevne životne izazove.

 

Svakom je učeniku njegova učiteljica ujedno i junakinja. Koju biste poruku poslali svim učenicima koji ovih dana ne odlaze u svoje škole? Može li im upravo srčanost pomoći da ostanu vedri, nasmijani i da svakodnevno s voljom pristupaju učenju?

Svima nam je ovih dana teško. Svi smo se našli u novim situacijama i pred novim izazovima. Osim novog načina rada i susreta s nastavom na daljinu, mnoga su djeca i njihovi roditelji pogođeni potresom ostali bez svojih domova i morali su promijeniti i okolinu i svakodnevne navike. Iako je teško, u svemu ovome ne treba klonuti duhom. Treba se prilagoditi situaciji koliko god možemo, podijeliti osjećaje, međusobno razgovarati i pomagati jedni drugima. Djeci bih poručila da će sve ovo proći i da će shvatiti kako su nakon svega postati bolji, zreliji i odgovorniji. Naše su učionice sada prazne, ali mi ćemo ih opet napuniti svojim smijehom, svojim idejama, galamom i veseljem. U ovakvoj situaciji djeca su već shvatila koliko je bitna njihova uloga u samostalnom učenju i radu i koliko im je jako važna samodisciplina. Ustrajnost, upornost i srčanost koju pronađu u sebi pomoći će im da ostanu vedri i pokažu sebi, roditeljima i učiteljima da su spremni za dobre stvari u životu. Djeci često ponavljam riječi velikih mislilaca pa ću to i ovom prilikom reći: Nemojte učiti zato što morate, učite zato što je u znanju moć, zato što vam znanje nitko ne može oduzeti. Znanje koje steknete donijet će vam dobre stvari u životu za koje vam ne trebaju riječi. Samo djela.

Vezani Članci

Pogledajte tematski slične članke

Vukovar mi priča

Bijeli križ na ušću rijeke Vuke

Prije osamnaest godina kao studentica apsolventica još bez diplome počela sam raditi u školi na samom istoku naše domovine. Put me je, kako onda tako i danas, vodio kroz Vukovar. Prvi dojmovi Vukovara u ono vrijeme bili su neopisivi.

Čudo japanskoga školskog sustava

Koliko vam vremena treba da pomnožite 21 puta 13? Jedna minuta, vjerojatno. A koliko za 123 puta 321? Više od minute, sigurno. Međutim japanska su djeca sposobna to riješiti u trenutku, pomoću nekoliko redaka. Svako dijete to može čak i petogodišnje. Oni ne uče brojeve napamet. Umjesto toga, crtaju i igraju se.

Pitate se kako je to moguće.

Moguće je zato što se nastava u toj zemlji usmjerava na kvalitetu poučavanja, a ne na kvantitetu.

Vezani Sadržaj

Pogledajte našu ponudu sadržaja

udzbenik
Vesna Budinski, Marina Diković, Gordana Ivančić, Saša Veronek Germadnik
udzbenik
Ušćumlić Danica