Autor: Zdeslav Gracije Medić, OŠ Augusta Šenoe, Zagreb, mentorica Petra Ružić

13. veljača 2020.

Silvije Strahimir Kranjčević, pjesnik suvremene Hrvatske

avatar
Autor: Sunčica Križan-Kadi

Silvije Strahimir Kranjčević rođen je u Senju 17. veljače 1865. godine, u možda najcrnje vrijeme hrvatske povijesti, doba najveće cenzure, represije i odnarođivanja – doba vladavine Khuena Héderváryja.

Otac mu je bio gradski činovnik, a Silvije je rođen kao najstariji sin u njegovu trećem braku s Marijom Marković. Krhke građe, slabunjav, nježan, često boležljiv, osjetljiva duha, bio  je vezan uz majku koja mu je u djetinjstvu pripovijedala priče o vilama i avetima te raspirivala dječačku maštu.

Osnovnu školu polazio je u Senju i u početku se nije pokazao dobrim đakom. U prvoj svjedodžbi iz Hrvatskoga jezika stoji ocjena posve dovoljan, a sam Kranjčević o svom pučkoškolskom obrazovanju kaže: „Bijah živ i nemiran i zato sam često dobio modrim rupcem moga pokojnog učitelja po glavi.“ (Pabirci iz života. 1989. NZMH. Zagreb.)

Senjska gimnazija iziskivala je od njega silan trud.

„Tada sam tek počeo shvaćati: čemu nauka. Toga mi doduše ne kazaše direktno, ali ja sam onda, motreć svijet, počeo uviđati, da ne bi smjela biti nauka, da odgoji činovnika ili odvjetnika, nego – čovjeka.“

Iz Kranjčevićevih riječi iščitavamo karakter mlade duše koja će se cijeli život zalagati za pravdu i moralne vrednote, pa i na vlastitu štetu. U gimnaziji objavljuje svoju prvu pjesmu Zavjet u Hrvatskoj vili 1883. godine. Na kraju svršene gimnazije podržao je đake kojima je prijetio pad pa je i on odstupio od mature, nakon čega mu je jedini izbor bio odlazak u sjemenište, a vrlo brzo, na nagovor oca, i studij bogoslovije u Rimu. Iako ga Rim privlači svojim umjetninama, antičkom ljepotom i slobodarskim duhom, pjesnik se cijelo vrijeme pita: „Gdje su oni, što te razumiju, gdje je tvoja domovina?“

 

U zapisima njegove supruge Ele stoji: „Silvije voli svoj Senj. To malo mjestance sa svojom pustom kamenitom okolicom, gdje svako stablo već u julu zbog vrućine odlista, gdje mjesto trave samo mirisna kadulja kroz kamenje viri, vrlo mu je drago. A istom more! Koliko je puta znao reći, ni svi velegradi ne pružaju tolike promjene oku, toliko uživanja, koliko mali komadić mora.“ (Kranjčević, Ela. 1989. Moj Silvije. NZMH. Zagreb.) Čežnja za domom toliko je bila snažna da nakon osam mjeseci napušta Rim i vraća se kući, najprije u Zadar pa u Zagreb. Ocu, kojeg je silno razočarao svojim postupkom, ne smije na oči te zagrebačke dane provodi u neimaštini i bijedi, ali družeći se s vodećim književnicima toga vremena, osobito s Augustom Harambašićem. Oskudica ga je prisilila da pođe u Vrhovine teti Amaliji Lončarić – učiteljici. To je vrijeme iskoristio za sređivanje svojih pjesničkih radova te je 1885. u Senju izišla prva zbirka Bugarkinje posvećena uspomeni na Augusta Šenou.

Kranjčevič - učitelj

 

Pomiren s ocem, uz izdašnu potporu mecene i biskupa J. J. Strossmayera upisuje praktični tečaj zagrebačke učiteljske škole kako bi se osposobio za učitelja. Međutim, posla za njega u domovini nije bilo. Za pomoć se obraća svom najstarijem bratu po ocu Filipu koji mu kao politički činovnik u Bosni pomaže te Silvije dobiva namještenje u Mostaru. Upravo zbog buntovništva koje su suvremenici prepoznali u njegovim pjesmama i radu, premješten je u Bijeljinu, Livno pa u Sarajevo. Tu postaje urednik najvažnijeg sarajevskog lista Nada. U to vrijeme oženio se Gabrijelom (Elom) Kašaj, a 1898. godine izlazi mu druga zbirka pjesama Izabrane pjesme u izdanju Matice hrvatske. Treća zbirka Trzaji izlazi 1902. godine u Tuzli u vrijeme kad ga je već razdirala bolest. Ne mogavši se izliječiti, odlazi u Beč na operaciju gdje ostaje više od pola godine u bolnici. Kako bi se pomoglo obitelji u neimaštini i pjesniku omogućilo liječenje, Društvo hrvatskih književnika pokreće divot-izdanje njegovih Pjesama, ali Kranjčević nije dočekao njihovo predstavljanje. Umire u Sarajevu 29. listopada 1908. godine.

Kako Silvije piše pjesme?

 

Iz zapisa njegove supruge Ele doznajemo da je „svaka njegova pjesma komadić njegova života, njegove duše“. Tematikom, simbolikom, alegoričnošću Kranjčević progovara o temeljnim ljudskim pitanjima: „o svemiru, o ljubavi i o suzi, o grijehu i o sreći, o pravdi, o slobodi, pitanja koja bi inače bila više nego obična“. (Jelčić, Dubravko. 1989. Monolitni pjesnik, pogovor. NZMH. Zagreb.) Mihovil Kombol o Kranjčeviću kaže: „U danima mraka, Kranjčević je još uvijek svjetionik.“ (Književnik I. br. 8, str. 302. -303. Zagreb. 1928.) Veliki Antun Gustav Matoš o svom prethodniku govori: „Od svih nas najviše bolovaše od bolesti koja se zove suvremena Hrvatska.“ (Savremenik, III, br. 12, str. 705-714; Zagreb, prosinac 1908.)

U čemu je poveznica pjesnika Kranjčevića i suvremene Hrvatske?

 

Moj prvi susret s pjesnikom Kranjčevićem kao profesorice koja svoje učenike poučava o velikom hrvatskom pjesniku dogodio je ujesen 1992. godine. Ne znajući kakve učenike imam pred sobom, potaknuta žarom svoje srednjoškolske profesorice, tako sam i ja, tada tek početnik u svojem poslu, zadala učenicima da nauče dvije strofe pjesme Moj dom koju će kazivati pred razredom. I krenuli su, prvi, drugi, treći učenik, u razredu je bio muk, što zbog snage pjesnikove riječi, što zbog sudbine koju su moji učenici proživljavali te tmurne jeseni. Oči su se punile suzama, klizile su njihovim mladim obrazima dok su usne govorile Kranjčevićeve stihove.

I tada su poput nezaustavljive rijeke krenule njihove priče: doznah da su došli ovamo iz Belog Manastira, iz Vukovara, iz Kiseljaka, iz Bugojna, da su prognanici koji jednako pate za domom i domovinom kao što je cijeloga svojeg života patio i pjesnik Kranjčević koji za njih nije bio ni arhaičan ni stran, nego suvremen, stvaran i iscjeljujući. Toga dana spoznali smo kolika je snaga Kranjčevićeve riječi.

Postao je svjetionik jedne generacije i doista ga možemo zvati pjesnikom suvremene Hrvatske.

Točno stotinu godina nakon izlaska Izabranih pjesama u kojima je objavljena njegova možda ponajbolja pjesma Moj dom 1898. godine, dogodilo se ono o čemu je Kranjčević sanjao. Pjesnikova je domovina 15. siječnja 1998. postala konačno slobodna u svom cjelovitom prostoru. Pjesnik koji je sanjao o slobodi nakon stotinu godina dosanjao je svoj san.

Poučavanje Kranjčevića u osnovnoj školi

 

Jezikom, tematikom, simbolikom Kranjčević se može činiti prezahtjevnim pjesnikom za osnovnoškolsku dob. Međutim, pjesma Moj dom itekako može učenicima postati omiljena domoljubna pjesma u kojoj će prepoznati suvremenost. Pritom najvažniju ulogu ima dobra motivacija. Najbolje je poveznicu potražiti s nastavom Povijesti kada učenici doznaju o događajima iz suvremene povijesti, Domovinskom ratu te konačnom oslobođenju mirnom reintegracijom 15. siječnja 1998. godine, na stogodišnjicu izlaska Izabranih pjesama.

Kako smo nezaustavljivo zakoračili u digitalno doba, učenike možemo motivirati na promišljanje o domovini razgovorom potaknutim slikama o krajevima, ljudima i događajima po kojima nas drugi prepoznaju.

https://www.thinglink.com/scene/1278366789943689218

Krenuvši od polazne fotografije krova crkve svetog Marka oko koje su danas smještene najvažnije institucije Republike Hrvatske, preko Plitvičkih jezera, Dubrovnika, Nikole Tesle, Jadranskog mora i najljepšeg otoka Galešnjaka, koji oblikom srca privlači turiste, dolazimo do međunarodnog priznanja RH 15. siječnja 1992. te konačnog oslobođenja mirnom reintegracijom 15. siječnja 1998.

Otkrivši stranicu http://www.sskranjcevic.hr/, možemo s učenicima potražiti zvučni zapis pjesme Moj dom i poslušati ga. Zvučni zapis nalazi se i na stranici https://lektire.skole.hr/audio/moj-dom.

Nakon obvezne jezične analize i tumačenja vokabulara, učenici u paru pišu asocijacije: što nam predstavlja domovina, a što dom? Usporedbom pojmova koje su pridružili pojedinoj riječi zaključit će o prisnosti i dubokoj povezanosti pjesnika i domovine. Kako bismo izbjegli klasičnu interpretaciju, učenike podijelimo u šest skupina i svaka skupina samostalno radi na analizi po dviju strofa. Učenici rade analizu pjesme:

  • Ključne riječi u strofi /motivi
  • Pjesnikovi osjećaji
  • Stilska izražajna sredstva
  • Poruke i osnovna misao u strofi
  • Ritmotvorni elementi u strofi

Možemo napraviti tablicu te je projicirati na ploču te oblikovati zajedničku tablicu u kojoj ćemo sažeti rezultate istraživanja svih skupina.

Na kraju sata učenici mogu izraditi sažetak podataka koje su doznali o pjesniku Kranjčeviću izrađujući digitalni plakat koristeći se alatom https://piktochart.com/.

Na digitalnom plakatu mogu predstaviti najljepše stihove iz Kranjčevićeve pjesme Moj dom. Plakati se mogu isprintati i izložiti u učionici ili ih, ako sadržavaju digitalne poveznice, možemo objaviti na mrežnoj stranici škole ili razreda.

Primjeri digitalnih postera:

https://create.piktochart.com/output/43867526-untitled-poster

https://create.piktochart.com/output/43832812-untitled-poster

Vezani Članci

Pogledajte tematski slične članke

Dragojla Jarnević – čudnovate zgode moga života

Odabirom samoće i samostalnosti Dragojla Jarnević odabrala je trnovitiji put. Potvrđuje to i priča Strašna ženitba Dragojle Jarnević objavljena ponovno u  knjizi naše suvremene književnice i profesorice Julijane Matanović. Kao da je upravo ta riječ - ženidba obilježila jedan život, život žene bez muškarca u vremenima kada je žena bila prepoznata i cijenjena samo ako je bila dobra majka i supruga.

Vezani Sadržaj

Pogledajte našu ponudu sadržaja