Drevna vještina, slikanje na svili našla je nove poklonike u učenicima OŠ Julija Klovića. Od početka se osjetilo uzbuđenje i znatiželja. Tako dragocjen materijal u rukama učenika postao je materijal stvaranja i izražavanja.
Svileni rubac se najprije razvuče. U nedostatku pravih okvira za razvlačenje svile, učenici su jedni drugima držali razvučeni rubac. Cijenila se mirna ruka i strpljenje živih „okvira“. Izmjenjivanje je svima olakšalo posao.
Najprije su se rubci debelim kistovima namočil vodom. Nakon toga nanosila se boja. Tad je počela čarolija. Dok se boja sušila na rubcu, učenici su intervenirali špricajući ju kapljicama vode i tako mijenjali sliku. Boja se zatim trebala osušiti.
Kada je oslikani rubac bio potpuno suh, na red je došla kontura. Kod slikanja kontura, svaki drhtaj ruke je vidljiv pa su se učenici usavršavali u mirnoći i preciznosti. Motiv crtanja bila su glagoljička slova, najstarije hrvatsko pismo, koja su pružila veliku mogućnost variranja.
Nakon sušenja i fiksiranja boje, svileni rubac postao je slika, uporabni predmet, suvenir i navažnije dragocjeni dar za majku malog umjetnika.
