28. kolovoz 2017.

Teachers Talk: Irena Baždar

Autor: Sana Perić

Dovoljno je da pogledate jedan njen video s nastavnog sata i vidjet ćete s koliko kreativnosti, ljubavi i predanosti učiteljica Irena Baždar iz OŠ Katarine Zrinski iz Krnjaka pored Karlovcasa obavlja svoj posao. Nadamo se da ćete u prvom u nizu intervjua s učiteljicama i učiteljima engleskoga jezika uživati koliko smo mi uživali pripremajući ga.

 

Za početak, predstavite se našim čitateljima.

Ime mi je Irena, živim na kontinentu, no u duši sam (s)irena.  Radim u osnovnoj školi i predajem “engleNski”.

 

Koliko dugo već radite s djecom?

...od 2001. s njima radim, a ’74. sam se s djecom počela igrati i nikad nisam prestala.

 

Kako ste se odlučili za ovaj posao? Je li to bila ljubav prema engleskom jeziku, prema podučavanju ili prema djeci?

Ponekad zaključim da je posao ipak odabrao mene, jer sam imala mnoge druge interese i sklonosti. U jednom trenutku života htjela sam se baviti vanjskom trgovinom, sportom, glumom, arheologijom… a spomenute ljubavi su se ovim redoslijedom rađale u mome srcu: djeca, engleski, podučavanje.

 

Opišite svoj kreativni proces – što Vas inspirira?

Moj kreativni proces započinje željom da moji učenici otkriju radost učenja, da budu zaneseni stvarima koje radimo, da s radošću iščekuju nove sate engleskog jezika.  To je ono što im želim pružiti i što me inspirira.

 

Na Vašim videima vidimo da su Vaše grupe sastavljene od manjeg broja djece. Često se spominju prednosti tog tipa rada, ali jeste li se zbog manje grupe susreli i s kojim problemom? Koja je po Vama idealna veličina grupe ovisno o dobi djece?

S manjim razredima (10-ak učenika) možemo govoriti o realnoj mogućnosti veće posvećenosti učenicima i kroz individualni pristup. S druge strane, kad se radi o zaista malom broju učenika u razredu (4-5 njih), nemoguće je provesti ekipna natjecanja, rad u skupinama, timovima i sl., a to je nešto što oni jako vole. Govoriti o idealnom broju učenika u pojedinom razredu je teško, jer se uvijek radi o “mixed ability” razredu… Evo, pogledajte ovu situaciju: od ukupno 8 učenika u jednom razredu, dvoje se školuje po prilagođenom programu, jedan učenik je ponavljač, jedna učenica visoko odskače od drugih po interesu i angažmanu, dvoje gotovo nikada ne pišu domaće zadaće… Dakle, nema tu nekoga sretnog matematičkog broja, a vi se morate rasporediti, da tako kažem, na sve njih i dati im se u potpunosti, prezentirati im sve što je planom i programom propisano i motivirati ih do maksimuma bez obzira na takve razlike među njima…. Ponekad pomislite da im je jedina zajednička stvar njihova dob…, eto, toliko su različiti. Osobno mi je, naravno, lakše raditi s 15 učenika, nego s njih 29,  jer ipak na početku sata svima treba pregledati zadaće, a na kraju školske uratke (pregledati je li sve točno prepisano i ispraviti pogreške), ispitati ih tijekom sata kako čitaju, prevode, recitiraju, pjevaju, jer svatko od njih želi pokazati što je naučio i što zna… A gdje su još sve ostale etape sata koje trebaju biti zastupljene u tom kratkom vremenskom periodu koji zovemo školski sat…

 

Vaša škola također je relativno mala. Koje su prednosti, a koji nedostaci rada u takvoj sredini?

Prednosti su da poznajete svakog učenika u školi, pri čemu ne mislim samo na njihova imena, već i na njihove specifične situacije i probleme, tako da je škola u kojoj radim  poput obiteljske škole.  A problematiku u  tom segmentu moram priznati da ne vidim, barem ne kao neku ozbiljnu prepreku.

 

Što mislite o kombiniranim odjeljenjima?

Samo sam kraće vrijeme radila u kombiniranim odjelima (godinu dana). Pamtim da je bilo izuzeto zahtjevno i iscrpljujuće AKO se prethodno temeljito ne pripremite na način da u svakom trenutku znate gdje ste, što želite i što slijedi u svakoj sljedećoj fazi. U suprotnom se začas izgubite, a vrijeme neumoljivo teče dalje…. Kolege koji angažirano rade u kombiniranim odjeljenjima uistinu zaslužuju svaku pohvalu i dodatnu stimulaciju.

 

 

Učenje djece mlađe dobi uključuje puno igre, pjesme, crtanja… koje aktivnosti se djeci najviše sviđaju i kroz koje mislite da najbolje usvajaju gradivo?

Oni se naaaajviše vole natjecati!  Posebno boys vs. girls! Onda uuuuživaaaju glumiti i pjevati, a kad imaju priliku preuzeti ulogu teachera/ice u razredu…. Wow, what a blast!  Najbolja stvar u svemu tome je da upravo kroz te omiljene aktivnosti oni uče, a da toga uopće nisu svjesni. Oni misle da se samo dobro zabavljaju!

Ima li nešto što nevoljko rade?

Malim zaljubljenicima u engleski jezik ništa nije mrsko, sve hoće, sve vole (puta dva), navijaju da još više pišemo u pisanke, još više čitamo i prevodimo i, naravno, da pišemo još više testova… njima minute lete i glasno se nakon 45 min čude: “Kak’ je već zvonilo?!? A neeee!” S druge strane, oni kojima pisanje i čitanje zadaje malo više posla i kojima se teže snaći u svemu tome, sve se ponekad čini kao “too much”…

 

Kako ste zadovoljni New Building Blocks udžbenicima? Koji tip aktivnosti je djeci najzanimljiviji?

New Building Blocks smatram najboljim udžbenicima od 1. - 4. razreda koje nam tržište trenutno može ponuditi! Moji učenici i ja uživamo u njima i svim predloženim aktivnostima!

 

Imate zaista odlično pripremljene satove, uz mnogo pomagala izrađenih kod kuće. Uzima li Vam priprema nastave puno privatnog vremena?

Moram priznati da se i nakon 16 godina neprekidnog neposrednog rada s učenicima još uvijek volim dobro pripremiti za sat. Naime, nisam tip koji bi se mogao pronaći u kolotečini posla, već i sama uživam u novim idejama i “pothvatima”.  Volim biti i osjećati se nadahnuto, vjerujem da jedino tada možemo nadahnjivati druge. Cijena za to je uloženo vrijeme i probijanje radnog vremena, ali nagrada je daleko veća, trajnija i ne zaboravlja se.

 

S druge strane, što mislite o nastavnom satu koji ide svojim tokom, prateći ritam i interes djece? U kojoj mjeri treba pratiti djecu, a u kojoj inzistirati na tome da se sve odvije prema pripremi?

Osluškivati razred, tj. djecu posebno je umijeće (rijetko, nažalost…) i iznimno važno. Ono bi trebalo ići uz bok svemu ostalome u ovome poslu…. Smatram da bi mnoge stvari trebalo u našem sustavu obrazovanja promijeniti, a ovo je svakako jedna od tih stvari. Prinuđeni smo juriti i hvatati planove i programe i onda se javlja paradoks – da u tom procesu promašimo djecu.

 

A negativno? Koji su najveći izazovi s kojima ste se susreli?

Hmmm… Izazovi su u ovome poslu mnogi, ali Bog me vjerno proveo kroz svaki od njih. Čini me mudrijom, pažljivijom, ustrajnijom, predanijom,… radi na mome karakteru… No zar nije upravo to prava svrha mnogih nevolja? Ne leži li upravo u tome slatkoća izazova? Kroz proces u kojem smatrate da mijenjate i utječete na druge, vi sami bivate promijenjeni.

 

I za kraj, biste li preporučili mladim kolegicama da se upuste u rad s djecom?

Zagledajte se u svoje srce. Ispitajte svoje motive. Ako osjećate snažan poziv za rad s djecom i sama pomisao na to vas ispunja radošću, hrabro iskoračite i uđite u svoj poziv. Ako baš niste uvjereni u to, ali sviđa vam se radno vrijeme, te ljetni, zimski i proljetni praznici, radije preskočite. Jer “biti učitelj/nastavnik/profesor” je u davanju cijeloga sebe, a ako to radite polovično, bit ćete nesretni i vi i vaši učenici/studenti.

Podučavanje ne izgrađuje samo generacije i generacije djece i mladih, već i vas osobno – rastete zajedno. Mudar učitelj zna da je pod obnovom i izgradnjom dok god živi. Spreman je iznova čuditi se s učenicima stvarima koje je ponovio tisuću puta prije… i dobro zna da glavni protagonist u cijeloj toj priči nije on, već njegovi učenici.  Jer oni nastavljaju i kad on više nije tu. No s kojim vrijednostima, pitamo se? Onima koje smo im, uz bok njihovim roditeljima, neumorno usađivali, njegovali, ponavljali… Shvatila sam da je učenik poput voćke: prvo ju posadite, a onda čitavog perioda rasta zalijevate, obrezujete, štitite od nametnika, cijepite, pružate im sklonište od oluja, tuče, mraza, čupate korov, trnje i drač oko nje… radujete se svakom cvjetiću, jer znate da donosi plod, tugujete nad svakim onim koji je otpao s grane…. Ta će voćka hraniti mnoge kad poraste i stasa, u njezinoj će hladovini mnogi pronaći okrjepu za teških, sparnih okolnosti svoga života…

Eto, zato preskočite ako vam je do dugih godišnjih odmora.

 

Hvala Vam što ste podijelili s nama svoja iskustva, izazove i savjete. Želim Vam uspješnu školsku godinu!

 

* Ne zaboravite zaviriti u učionicu Irene Baždar i preuzeti uputstva za provođenje aktivnosti iz našeg Repozitorija.

Vezani Članci

Pogledajte tematski slične članke

Vezani Sadržaj

Pogledajte našu ponudu sadržaja

udzbenik
Ivana Cetina, Jasminka Jager, Jelena Vrkljan
udzbenik
Ivana Kirin, Marinko Uremović, (Daška Domljan)
udzbenik
Borka Lekaj Lubina, Gordana Neuhold, Jasna Pavuna, Danka Singer