Miguel de Cervantes y Saavedra živio je na prijelazu 16. u 17. stoljeće, na razmeđi renesanse i baroka, kada na drugom kraju Europe istovremeno stvara još jedan bard svjetske književnosti – William Shakespeare. Sudbina se poigrala ovim umjetnicima: osim što su živjeli u isto vrijeme, stvorili neka od najvećih djela svjetske književnosti i umrli su istoga dana, 23. travnja 1616. godine. Upravo je zbog te činjenice, UNESCO navedeni datum proglasio Međunarodnim danom knjige.
Ako poznatu izreku Život piše najčudnije priče promatramo u kontekstu jednoga od najvećih svjetskih književnika svih vremena Miguela Cervantesa, moramo se složiti kako je ona uglavnom točna. Ta je priča postala toliko 'čudna' da je i četiri stoljeća nakon njegove smrti intrigirala i motivirala neka od najvećih imena svjetske umjetnosti kao što su Pablo Picasso, Salvador Dali, Orson Welles i G. W. Pabst.
Cervantist Martín de Riquer utvrdio je da je Cervantes kršten 9. listopada, a da je sigurno rođen 29. rujna 1547. godine (prije 470 godina), na dan svetog Mihovila Arhanđela pa je po njemu i dobio ime. Bio je skromnoga porijekla, ali je unatoč tome stekao dobru izobrazbu. U pratnji kardinala Acquavive otišao je u Italiju gdje je 1570. stupio u španjolsku vojsku, a 1571. sudjelovao u Lepantskoj bitci, u kojoj je izgubio lijevu ruku. Budući da zbog toga više nije mogao biti u vojnoj službi, život mu se mijenja te se, između ostaloga, počinje baviti i književnošću. Poslije je zajedno s bratom dospio u gusarsko zarobljeništvo u Alžiru gdje je proveo sljedećih pet godina. Nekoliko je puta bezuspješno pokušao pobjeći da bi ga na kraju otkupio svećenički red Presvetoga trojstva. Živio je skromno uz poniženja i nepravde, a zbog dugova je dospio i u zatvor gdje je počeo pisati svoj roman Bistri vitez don Quijote od Manche koji je postao prvi moderni roman svjetske književnosti i kojim je stekao svjetsku slavu.
Njegov glavni lik Alonso Quijano, neženja i pripadnik nižeg plemstva koji živi u selu u La Manchi, prividno izgubi razum zbog zastarjelih priča o vitezovima što ih stalno čita pa odluči krenuti u svijet ispravljati nepravde. Na putu ga prati seljanin Sancho Panza kojega promiče u svojega štitonošu. Pothvati završavaju tragično, odnosno unaprijed su osuđeni na propast zbog nesklada u Don Quijoteovu shvaćanju zbilje, njegove tvrdoglavosti u nakani da dosljedno živi u umišljenom svijetu ne bi li tako lakše preživio u naopaku svijetu u kojem doista mora živjeti. Na taj je način stvoren lik pojedinca koji je smiješan i uzvišen istodobno, a vremenom je prerastao običnu vitešku priču i postao općim simbolom čovjeka koji se bori za svoje ideale.
Iako je nastao prije više od 400 godina, roman je i danas vrlo zanimljiv i privlači publiku. Povodom Madridskih dana čita se 48 sati bez prekida, a čitaju ga najpoznatije ličnosti: književnici, glumci, pjesnici, glazbenici, pjevači itd.
Španjolski genije sahranjen je u samostanu Reda presvetog trojstva u Madridu, no grobno se mjesto vremenom zanemarivalo pa je u konačnici bilo izgubljeno. Takvom raspletu pogodovalo je i višekratno nadograđivanje i preuređivanje samostana. Znanstvenici su 2015. godine nakon višemjesečnih istraživanja u podzemnoj kripti samostana pronašli posmrtne ostatke za koje su vjerovali da su upravo Cervantesovi. Na taj je način najvećem španjolskom književniku nakon četiri stoljeća omogućena službena sahrana dostojna takvoga velikana, a kripta je uređena i otvorena za posjetitelje koji mu, osim čitanja njegovih djela, i na taj način mogu odati počast.
