21. travanj 2017.

Dan planeta Zemlje, 22. travnja

avatar
Autor: Andrija Komparak

„Ne postoje putnici na svemirskom brodu Zemlja, svi smo mi članovi posade.“

Lewis Thomas

 

 

Godine opasnog življenja, emisija je National Geographica koja pokušava odgonetnuti ide li moderni svijet u pomalo zastrašujuće i nepoznato sutra. Mnogima bi ovaj naziv emisije mogao značiti još jednu u nizu medijskih težnji za što većom senzacijom, ali isto tako sve je više onih koji u njemu vide realnost s kojom se, nažalost, suočavamo već danas.

„Svijet“ u kojem živimo nemilosrdno uništava prirodu. Čovjek zaslijepljen idejom o što većoj materijalnoj dobiti često ne mari za buduće naraštaje. Milijarda ljudi već danas pati od neishranjenosti, a najnovije procjene UN-a govore da će po sadašnjim stopama rasta godine 2050. na planetu biti 9,7 milijardi ljudi. Od toga, većina će živjeti u nerazvijenim ili zemljama u razvoju, dok će u razvijenim zemljama populacija opadati (Šimleša, 2008.:14). Neodrživim razvojem u bliskoj budućnosti čovjek će se dovesti u situaciju općega kaosa u kojem će prirodni resursi biti potrošeni ili uništeni, a glad, žeđ i neimaština vjerojatno povod mnogim sukobima.

 

 

Domovina života

Domovina života, planet Zemlja, neprestano nas opskrbljuje nezamjenjivim izvorima poput zraka i čiste vode. Ali zbog česte zaokupljenosti sobom, problemima svakodnevnice i modernim načinom života, ne marimo za poštivanje zakonitosti prirode. Onečišćujemo atmosferu ispušnim plinovima automobila, ispuštamo otpadne vode, krčimo šume i narušavamo biološku raznolikost, nekontrolirano se koristimo kemikalijama, otpadom i eksploatiramo prirodne izvore Zemlje. Čovjek dakle svojim djelovanjem dovodi do onečišćenja životne sredine koja je ionako već ugrožena tehnološkim i industrijskim razvojem te postaje sam sebi najvećim protivnikom.

Uravnoteženi ekosustav koji već tisućama godina pruža čovječanstvu uvjete za opstanak sustavno se uništava. Čovjek koji se osjećao dijelom prirode i u skladu s tim i živio, danas se izdigao iznad nje živeći po vlastitim pravilima. Razvijeni (zapadni) svijet kao i zemlje u razvoju sustavno uništavaju osnove života na Zemlji te pritom ignoriraju znanstveno utemeljena i općeprihvaćena stajališta o četiri temeljna uvjeta bez kojih biološki svijet ne bi mogao egzistirati, a to su: pitka voda, čist zrak, mineralna struktura tla i ujednačena temperatura okoliša (Lay, 2007.:27).

Svi ti „napadi“ na osnove života vuku za sobom lavinu neodrživih procesa, pa su tako ekonomska-gospodarska, sociokulturna i politička neodrživost trolist koji izravno proizlazi iz biološke odnosno ekološke neodrživosti. Sumirajući to u cjelinu, dobivamo integralnu (cjelovitu) neodrživost.

Države, vlade i političari rješenje traže u sveprisutnom pojmu održivog razvoja.

Gdje je onda problem?

Ako se u Hrvatskoj reciklira samo 10 % otpada, a 90 % smeća u oceanima čini plastični otpad, nameće se pitanje: Možemo li preuzeti rizik ili čekati i nadati se da će se netko drugi uhvatiti u koštac s problemima?

Svaki je dan Dan planeta Zemlje

Dana 22. travanja obilježava se Dan planeta Zemlje, dan kada pojedinac ima mogućnost i jedinstvenu priliku za izgradnju nove, bolje budućnosti, dan kada smo pozvani da preispitamo svoje životne navike i da bar nakratko iziđemo iz svoje komforne zone te učinimo velik korak za naš planet. Važno je temeljiti razvoj Zemlje na načelu održivog razvoja, učinkovitije upotrebljavati resurse, razviti okolišnu i energetsku učinkovitost te zelenu ekologiju sa svrhom kontrole klimatskih promjena i emisije štetnih stakleničkih plinova. Cilj je svakako potaknuti kolektivnu svijest vlastitim primjerom o problemu onečišćenja okoliša, educirati druge o problemima brojnim člancima, radionicama, letcima, uspostaviti kontakt s prirodom, promovirati štednju energije za sigurniju budućnost, reciklirati, sortirati i pravilno odlagati otpad.

Dan planeta Zemlje iz perspektive civilnog društva (učitelja u školama kao i običnih građana) vidi se u deficitu prakse, odnosno konkretno učinjenih i mjerljivih koraka prema održivosti.

Škola i cjelokupan odgojno-obrazovni sektor treba na sebe preuzeti odgovornost i postati „rasadnikom“ budućih nositelja održivog razvoja.

Dan planeta Zemlje medijski popratimo jednom godišnje. Osim školskih panoa i prigodnih programa želimo potaknuti vrtiće, osnovne i srednje škole te fakultete da već danas krenu s promjenama. Osmislite planove i programe koji pokrivaju ili bar dotiču jednu komponentu integralne održivosti. Povežite se sa znanstvenom zajednicom i civilnim sektorom, učite i gradite sebe da biste to znanje mogli prenijeti na nove naraštaje.

Nastava usmjerena na učenika i njegov razvoj mora prihvatiti ovu novu paradigmu koja nema alternative. Učenici nova znanja i svijest prenose na svoje roditelje koji po principu „obrnute socijalizacije“ prihvaćaju novi sustav vrijednosti i normi. To postaje začarani krug, a održivi razvoj u tom trenutku na mala vrata ulazi u naše živote kao općeprihvatljiva i „normalna“ pojava.

„Obrazovanje i naučno istraživanje moraju svuda biti usađeni u društveni rast; to se ne može odgađati za „bolja vremena“ bez kobnih posljedica kao što su primitivizam, bezobzirna trka za privilegijama, pustoš duha, alienacija inteligencije i neokolonijalna zavisnost“ (Supek, 1971.:311), jedna je od zaključnih misli poglavlja „Prosvjeta ‒ nosilac svjetskog razvitka i mira“ u knjizi „Spoznaja“ velikog fizičara, filozofa i humanista Ivana Supeka. 

Zato pokažimo već od danas svoju odgovornost prema planetu Zemlji i pokažimo joj kako nam je do nje iskreno stalo.

Vezani Članci

Pogledajte tematski slične članke

Latinski je mrtav jezik?

Uoči Europskog dana jezika podsjetimo se koliki je utjecaj imao latinski jezik na razvoj znanosti. Latinski jezik je dugo bio službeni jezik znanosti, a danas se zadržao i u prirodoslovnim i u društvenim pojmovnicima. I ne, nije mrtav jezik. Samo se sakrio kao univerzalan način sporazumijevanja znanstvenika širom svijeta. U članku provjerite koliki je utjecaj imao i na danas dominantan engleski jezik. 

 

Vezani Sadržaj

Pogledajte našu ponudu sadržaja