Moramo priznati da svi danas živimo ubrzanim tempom. Tu naviku zarana usvajaju i djeca, čak i prije nego što krenu u školu, pa se nekad teže koncentriraju na dodatni rad kod kuće. Istražili smo za vas koliko su domaće zadaće potrebne i korisne, a na našoj platformi IZZI u seriji Maximal otkrijte zanimljive prijedloge za njemački jezik.
Učitelji se moraju suočavati s činjenicom da je sve manje učenika spremno na uporan, dugotrajan rad, vježbanje ili istraživanje kako bi došli do očekivanoga rezultata. Sljedeća scena često se odvija u mnogim obiteljima koje imaju djecu osnovnoškolskog uzrasta.
Dijete: „Mama, kako ide ovo? Mama, daj mi reci... Tata, u zadaći moramo...“
Barem na početku roditeljski odgovor glasi: „Pogledaj u bilježnicu, sigurno ste to danas zapisali u školi“ ili „Otvori udžbenik i sigurna sam da ćeš u njemu pronaći odgovor.“
„Ali mama, to dugo traje. Ovako mi je puno brže ako mi ti kažeš.“
Djeca vole vjerovati kako je mama hodajuća enciklopedija koja prvenstveno služi za uštedu vremena pri pisanju domaćih zadaća, dok će tata uskočiti kada treba napraviti nešto „tehničke naravi“. Sigurna sam kako veliki postotak roditelja ima jednak ili vrlo sličan problem: djeca su nesamostalna ili se barem prave da jesu, domaće zadaće smatraju gubitkom vremena i zato se izvlače na roditeljsku pomoć.
Školski je sustav pak područje puno proturječnosti između teorije i prakse. Pa tako teorija kaže: „Domaća zadaća ne smije biti samo dosadno uvježbavanje zadataka, nego treba biti koncipirana tako da kod učenika pobudi interes, maštu i želju za učenjem“.
Moja iskustva iz prakse nameću mi dva pitanja:
1. Kada i gdje onda provoditi „dosadno uvježbavanje zadataka“? Nije li sasvim logično u sklopu nastavnoga sata obrađenu i naučenu vještinu ponoviti i uvježbati kod kuće uz domaću zadaću?
2. Kako bi trebala izgledati ta svakodnevna domaća zadaća koja bi učenicima bila zanimljivija od igranja nogometa, Playstationa ili, primjerice, gledanja televizije?
Teoretičari dalje preporučuju:„Domaća zadaća treba biti projekt koji će u učeniku probuditi interes za daljnja istraživanja o toj temi.“ No postavlja se pitanje tko će kod kuće izrađivati i provoditi te svakodnevne projekte od domaćih zadaća. Iz prakse mi je poznata situacija da dijete čim treba učiniti nešto što je iole zahtjevnije od odgovaranja na pitanje u školi traži asistenciju učitelja, a kod kuće roditelja. Nije stoga ni čudno što se na roditeljskim okupljanjima često čuju uzdasi: „Opet sam morala/morao trčati u knjižaru po šareni papir, u knjižnicu po ovu ili onu knjigu, u šumu po lišće, gljive, bobice...“
Postoji stoga ono pravilo da je najbolje držati se zlatne sredine. Naime, domaća je zadaća nužna kao:
- podsjetnik učeniku na ono što se radilo u školi
- obveza da to isto još jednom ponovi i dodatno uvježba, ali nije nužno da uvijek treba biti projekt. Dovoljno je da to bude zadatak koji učenik može samostalno i bez previše teškoća riješiti u primjerenom vremenskom okviru.
Naravno, u skladu s dobi učenika, poželjno je povremeno u sklopu domaće zadaće ubacivati manje projekte koji zahtijevaju dodatno istraživanje, ali takvo koje je učenik sposoban provesti samostalno. Težina projekta zadanog za rad kod kuće raste s dobi djeteta, a tako i stupanj očekivane samostalnosti pri izradi.
Trebaju li roditelji imati ikakvu ulogu u pisanju domaćih zadaća? Definitivno ne. Jedino očekivanje koje se postavlja pred roditelje je da barem u početnim godinama školovanja potiču dijete da ta zadaća bude doista i napisana.
Povremeno se javljaju inicijative u sklopu kojih se predlaže da bi domaće zadaće trebalo potpuno izbaciti iz školskoga sustava. Kao razlog se navodi premisa da bi dijete trebalo sve svladati i naučiti u sklopu nastavnoga sata u školi. Ova pretpostavka djeluje jako utopistički i potpuno ignorira činjenicu da je svakom djetetu potrebno različito vrijeme kako bi nešto usvojilo, naučilo, izvježbalo... I tu se ponovno vraćamo na domaću zadaću čija uloga, unatoč revolucionarnim idejama, ostaje i dalje tradicionalna: ponoviti, uvježbati i proširiti znanje stečeno na nastavnom satu.
Kako bi svojim učiteljima olakšao osmišljavanje domaćih zadaća, Profil Klett uz svoju seriju udžbenika za učenje njemačkog jezika Maximal nudi i ideje i već izrađene zadatke koje učenici mogu raditi kod kuće. Zadatci su izrađeni u digitalnom obliku, a mogu se pronaći na edukacijskoj online platformi IZZI (za učitelje je potrebna registracija, a zatim se platformi vrlo lako pristupa uz korisničko ime i lozinku).
Udžbenici Maximal 2 i Maximal 3 (za 5. i 6. razred) podijeljeni su na module, a svaki modul na nekoliko lekcija. Takvu strukturu u podjeli digitalnih sadržaja nalazimo i na platformi IZZI i vrlo je lako nakon svake nastavne jedinice pronaći odjeljak Hausaufgabe. Zadatci nisu preopširni, uglavnom se radi o zadatcima višestrukog izbora ili dopunjavanja, a njihova digitalna izvedba predstavlja učenicima svojevrstan oblik zabave dok rješavajući zadatke ponavljaju gradivo obrađeno na nastavnom satu. Učenici mogu također trenutačno provjeriti točnost svakog rješenja i uvjeriti se u svoju uspješnost u svladavanju gradiva.
Ovdje se nalaze linkovi na naše digitalne sadržaje uz udžbenike Maximal 2 i Maximal 3. Nakon prijave potražite ikonu izzi digitalni obrazovni sadržaj, a zatim se klikom na pojedinu jedinicu otvaraju ponuđeni sadržaji među kojima ćete pronaći i Hausaufgabe.
https://www.profil-klett.hr/izzi/maximal-2
https://www.profil-klett.hr/izzi/maximal-3
Na sljedećim linkovima možete pronaći primjere domaćih zadaća (Hausaufgabe) koje nudi platforma IZZI:
https://hr.izzi.digital/DOS/512/687.html
