Učionica se na trenutak pretvorila u mali ekosustav: na klupama su se našle biljke, gljive, kukci, žabe, ptice, zmije, ribe i drugi organizmi, a učenici 6. razreda imali su zadatak otkriti i prikazati kako su sva ta živa bića povezana hranom, energijom i međusobnom ovisnošću.
Kroz slaganje hranidbenih lanaca i hranidbenih mreža učenici su ponavljali važne nastavne sadržaje o živome svijetu. Ovakav način rada omogućio im je da na jednom zadatku povežu gotovo cijelo gradivo: prijenos energije, ekologiju, životne zajednice, ekosustave, građu tijela životinja, prilagodbe organizama, način prehrane, razmnožavanje i važnost prirodne ravnoteže.
Posebno važnu ulogu imale su strelice. One nisu bile samo dio izgleda rada, nego su pokazivale smjer prijenosa hrane i energije. Učenici su tako ponavljali da energija u hranidbenom lancu kreće od proizvođača, zatim prelazi na biljojede, a potom na mesojede i grabežljivce. Na taj su način mogli jasno vidjeti kako je svaka karika povezana s drugom.
Kroz ove radove ponovljeni su i pojmovi životne zajednice i ekosustava. Učenici su prikazivali kopnene i vodene ekosustave, a svaki je rad pokazivao da ekosustav nije samo prostor u kojem živa bića žive, nego cjelina u kojoj su organizmi povezani hranom, staništem, uvjetima života i međusobnim utjecajima.
Zanimljivo je bilo povezati hranidbene odnose s građom tijela životinja. Žaba ima duge stražnje noge koje joj pomažu pri skakanju i lovu na kukce. Zmija ima izduženo tijelo prilagođeno puzanju i hvatanju plijena. Riba ima tijelo prilagođeno kretanju kroz vodu, a ptice grabljivice snažan kljun i kandže za lov. Na taj su način učenici ponavljali da građa tijela nije slučajna, nego je povezana s načinom života i prehranom životinje.
Aktivnost je omogućila i ponavljanje razmnožavanja i razvoja živih bića. Kod žabe su se učenici prisjetili razvoja od jajašca preko punoglavca do odrasle jedinke. Kod ptica su ponovili razmnožavanje jajima, a povezivanjem cvijeta i pčele učenici su se prisjetili oprašivanja, važnoga procesa za razmnožavanje mnogih biljaka.
Posebnu pozornost učenici su posvetili i razlagačima. Gljive, bakterije i gujavice često nisu najuočljiviji dio prirode, ali imaju iznimno važnu ulogu. One razgrađuju ostatke biljaka i životinja te vraćaju hranjive tvari u tlo. Time učenici shvaćaju da se tvari u prirodi stalno obnavljaju i kruže.
Jedan od najzanimljivijih trenutaka bio je razgovor o tome što bi se dogodilo kada bi jedna karika nestala. Što bi bilo s pticama kada bi nestalo kukaca? Što bi se dogodilo sa žabama ako nestane vode ili kukaca kojima se hrane? Kako bi nestanak biljaka utjecao na biljojede, a zatim i na grabežljivce? Učenici su tako zaključili da u prirodi ništa ne postoji samo za sebe i da promjena jedne vrste može utjecati na cijeli ekosustav.
U radovima su se pojavile i životinje koje uvijek privuku pozornost učenika. Pingvin je, primjerice, ptica koja ne leti, ali su mu krila prilagođena plivanju. Orku često nazivamo kitom ubojicom, no ona je zapravo najveći predstavnik porodice dupina i nalazi se pri vrhu morskoga hranidbenog lanca. Pčela je mala, ali izuzetno važna jer sudjeluje u oprašivanju biljaka, a bez oprašivača bi se promijenio život mnogih biljnih i životinjskih vrsta.
Ovakvo ponavljanje pokazalo je da hranidbeni odnosi nisu samo ilustracija u udžbeniku. Kada učenici sami slože organizme, povežu ih strelicama, odrede njihovu ulogu i objasne odnose među vrstama, gradivo postaje razumljivije, zanimljivije i trajnije. Učenici tada ne uče samo napamet, nego razmišljaju, uspoređuju, povezuju i zaključuju.
Učenički radovi postali su male životne zajednice u kojima se jasno vidi kako energija putuje kroz prirodu, kako su organizmi građom prilagođeni svojoj ulozi, kako se vrste razmnožavaju, kako razlagači vraćaju tvari u tlo i zašto je očuvanje ravnoteže u ekosustavu važno.
Najvažnija poruka ove aktivnosti jest da je priroda mreža odnosa. Svaka biljka, svaka životinja, svaka gljiva i svaki mikroorganizam imaju svoju ulogu. Upravo su to učenici prikazali svojim radovima - da i najmanja karika može biti važna za opstanak cijele životne zajednice.
Članak priredile:
- Snježana Crčić, prof. biologije i kemije, učitelj savjetnik
- Dijana Penava, prof. biologije i kemije, učitelj savjetnik
