Tomić je u Požegi završio nižu gimnaziju. Pet godina studirao je bogosloviju, a potom je napustio. U Zagrebu i Grazu studirao je pravo koje je i diplomirao.

U književnosti se javio 1863. povijesnom pripovijetkom Krvni pir u Slavoncu, kojom je predvidio Šenoinu poetiku, i pjesmom Tuga za mladošću u Viencu.

Popularnost postiže povijesnim romanima, a jedan od najznačajnih je ljubavno-avanturistički roman Zmaj od Bosne (1879.) u kojemu opisuje tursku okupaciju Bosne i sukob bosanskih begova sa sultanom.

U svojim romanima držao se „šenoinske“ tehnike pripovijedanja (povijesne vjerodostojnosti). Nakon Šenoine smrti dovršio je njegovu Kletvu.

Među kraćim pripovijetkama najuspješnijim ostvarenjem kritičari su ocijenili Opančarevu kćer (1871).

Pred kraj života napisao je roman Melita (1889.) koji je, kroz sveprisutan ženski lik, usredotočen na suvremena društvena zbivanja i problematiku, te propadanje aristokracije.

Slavonski tip humora

Povorka stigla do skretaja i pojurila drumom naprama Skenderovcima. Kad su bili došli do poznatog nam mjesta, puče iza grma prangija, kao grom iz vedra neba; u isti čas iskoči na drum pred biskupov hitov golemi upravitelj mašući škropilom, za njim barjaktari s lepršećim barjacima i sva pobožna župa. U zao čas došlo to iznenađenje. Vatreni konji biskupovi, uplašeni od groma iz prangije i još više od mahanja škropilom i barjacima, trgnuli na stranu s druma, i kao mahniti poletjeli s biskupom, što na konjima, što pješke. Svaki čas se mislilo eno sada će se prevaliti kočija, tako je skakala po krtovinama i neravnoj površini livade.

Smisao za humor duboko je ukorijenjen u Tomićevu slavonsku dušu. Humor je gradio na događajima iz života Požežana, na brojnim likovima, spletkama koje čine fabulu te na slavonskim lakrdijašima – ljudima koji u svemu vide šaljivu stranu, a smisao života im je zbijati šale.

Njegova želja bila je da pošurice ugode svim ljubiteljima šale i veselosti.

Grad Požega i Turistička zajednica odlučili su omiljeno požeško šetalište ponovno vratiti u život, ali i učiniti interesantnim za turiste i goste grada Požege. „Stari grad“, kako je šetalište prozvano, postao je „Ljubavna promenada“. Naime, na samom šetalištu postavljeno je deset klupa koje pričaju o detaljima ljubavi pojedinih parova iz prošlosti grada. Josip Eugen Tomić i njegova Hermina također imaju svoju klupu, a njihova priča nalazi se na slici ispod teksta.