17. listopad 2018.

Josip Eugen Tomić: požeški Šenoa

avatar
Autor: Klara Šarčević

Sinko dragi, uzeo je starac govoriti, evo sada si postao kalfom. Od sirote ja napravih čovjeka koji će danas-sutra i sam moći što privrijediti i drugoj siroti pomoći; budi pošten i raden, pa moja vrata bit će ti uvijek otvorena!

 

J. E. Tomić, Opančareva kći

 

U gradu koji leži u prekrasnoj dolini koju već Rimljani zvahu zlatnom dolinom: „vallis aurea“ na današnji dan prije 175 godina rođen je poznati hrvatski književnik, Josip Eugen Kumičić. Stvaralaštvo mu se očituje u romanima, pripovijestima i komedijama, a njegovo prvo objavljeno djelo je zbirka ljubavnih pjesama Leljinke (1865.).

 

Tomić je u Požegi završio nižu gimnaziju. Pet godina studirao je bogosloviju, a potom je napustio. U Zagrebu i Grazu studirao je pravo koje je i diplomirao.

 

U književnosti se javio 1863. povijesnom pripovijetkom Krvni pir u Slavoncu, kojom je predvidio Šenoinu poetiku, i pjesmom Tuga za mladošću u Viencu.

 

Popularnost postiže povijesnim romanima, a jedan od najznačajnih je ljubavno-avanturistički roman Zmaj od Bosne (1879.) u kojemu opisuje tursku okupaciju Bosne i sukob bosanskih begova sa sultanom.

 

U svojim romanima držao se „šenoinske“ tehnike pripovijedanja (povijesne vjerodostojnosti). Nakon Šenoine smrti dovršio je njegovu Kletvu.

 

Među kraćim pripovijetkama najuspješnijim ostvarenjem kritičari su ocijenili Opančarevu kćer (1871).

 

Pred kraj života napisao je roman Melita (1889.) koji je, kroz sveprisutan ženski lik, usredotočen na suvremena društvena zbivanja i problematiku, te propadanje aristokracije.

 

Požeški Šenoa

 

Tijekom života, Josip Eugen Tomić napisao je i nekoliko šaljivih stvari iz raznih krajeva naše domovine. Pisao ih je za mladu čitateljsku publiku kojoj se u tim šaljivim pripovijestima predočuje priličan dijelak tadašnjega socijalnog života. Neke je pripovijesti pisao po istinitim događajima kako bi potaknuo veći interes kod čitatelja.

Pošurice (1887.), ciklus „požeških“ priča i humoreski kojima se Tomić predstavio kao svojevrsni požeški Šenoa, ističu se prikazima požeške atmosfere i šijačkoga humora u piščevu rodnom gradu.

Njegove pripovijetke karakterizira blag, dobroćudan humor.

 

Slavonski tip humora

 

Povorka stigla do skretaja i pojurila drumom naprama Skenderovcima. Kad su bili došli do poznatog nam mjesta, puče iza grma prangija, kao grom iz vedra neba; u isti čas iskoči na drum pred biskupov hitov golemi upravitelj mašući škropilom, za njim barjaktari s lepršećim barjacima i sva pobožna župa. U zao čas došlo to iznenađenje. Vatreni konji biskupovi, uplašeni od groma iz prangije i još više od mahanja škropilom i barjacima, trgnuli na stranu s druma, i kao mahniti poletjeli s biskupom, što na konjima, što pješke. Svaki čas se mislilo eno sada će se prevaliti kočija, tako je skakala po krtovinama i neravnoj površini livade.

 

Smisao za humor duboko je ukorijenjen u Tomićevu slavonsku dušu. Humor je gradio na događajima iz života Požežana, na brojnim likovima, spletkama koje čine fabulu te na slavonskim lakrdijašima – ljudima koji u svemu vide šaljivu stranu, a smisao života im je zbijati šale.

 

Njegova želja bila je da pošurice ugode svim ljubiteljima šale i veselosti.

U znak sjećanja - zanimljivosti

 

Nekada Bregovita ulica danas nosi ime Tomićeva - prema Josipu Eugenu Tomiću. Ulica je to u samom centru Zagreba, a najpoznatija je po najkraćoj željeznici namijenjenoj javnom prijevozu - Uspinjači.

Foto: lice.media.hr

 

Grad Požega i Turistička zajednica odlučili su omiljeno požeško šetalište ponovno vratiti u život, ali i učiniti interesantnim za turiste i goste grada Požege. „Stari grad“, kako je šetalište prozvano, postao je „Ljubavna promenada“. Naime, na samom šetalištu postavljeno je deset klupa koje pričaju o detaljima ljubavi pojedinih parova iz prošlosti grada. Josip Eugen Tomić i njegova Hermina također imaju svoju klupu, a njihova priča nalazi se na slici ispod teksta.

Foto: Požeška kronika
Foto: Požeška kronika

Izvori: 

1. Vlašić, Vesna. 2012. Slavonski tip humora u tekstovima Janka Jurkovića, Vilima Korajca i Josipa Eugena Tomića. Radovi Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Požegi 1. 21-31.

2. http://pozeska-kronika.hr/samouprava/item/8257-poznato-pozesko-setaliste...

3. http://licegrada.hr/bregovita-ulica-ime-koje-odgovara-karakteru-tomiceve...

Vezani Članci

Pogledajte tematski slične članke

Vjenceslav Novak: učitelj, profesor glazbe i književnik

Rodio se u Senju 1859. godine. U rodnome gradu završio je osnovnu školu i dva razreda gimnazije, a svoje školovanje nastavio je u Zagrebu i Pragu. Postao je učiteljem, a malo kasnije i profesorom glazbe.

Autor je prvoga hrvatskog glazbenog udžbenika Starohrvatske crkvene popijevke, a u književnosti je pravu afirmaciju postigao pripovijestima i romanima koje je pisao u realističnome književnom stilu.

 

Hrvatski književnici - učitelji

Svjetski dan učitelja proglasio je UNESCO 1994. u spomen na isti datum 1966. kada je potpisana Preporuka o statusu učitelja. Prilika je to da se pokaže da je rad učitelja prepoznat kao jedan od najvažnijih za ukupan razvoj društva. Za učitelje književnosti poticajno je pronalaziti uzore u učiteljima književnicima. Podsjetimo se hrvatskih književnika koji su ujedno bili i učitelji.

 

 

Vezani Sadržaj

Pogledajte našu ponudu sadržaja

udzbenik
Vesna Budinski, Marina Diković, Gordana Ivančić, Saša Veronek Germadnik
udzbenik
Vesna Budinski, Marina Diković, Gordana Ivančić, Martina Kolar Billege
udzbenik
J. Levak, I. Močibob, J. Sandalić, I. Skopljak Barić, I. Canjuga, D. Greblički-Miculinić, N. Jakob, G. Ljubas
udzbenik
Ela Družijanić Hajdarević, Gordana Lovrenčić-Rojc, Zorka Lugarić, Valentina Lugomer