Mjesec knjige polako prolazi, ali moja ljubav prema čitanju ostaje i dalje. Svatko ima svoje navike, a moja je definitivno „knjiga barem dva puta dnevno“ – ujutro za razbuđivanje, navečer za uspavljivanje. 
Iako ovu veliku ljubav prema čitanju pokušavam prenijeti svojim učenicima, ponekad osjećam da je to „borba s vjetrenjačama“. Ali kako nada umire zadnja, tako se i ja do kraja, dokle god su u našim klupama, trudim učenicima usaditi ljubav prema knjizi. 
Kao nastavnica njemačkog jezika, uočila sam da mojim učenicima često nedostaju riječi kako bi do kraja izrazili svoje ideje. Iako nekoliko rječnika stoji u učionici, rijetko se njima posluže. Zato sam odlučila ovaj mjesec knjige iskoristiti za upoznavanje s ovom posebnom vrstom literature. Zamolila sam učenike da od kuće donesu sve njemačko-hrvatske i hrvatsko-njemačke rječnike koje imaju, a to sam i sama učinila. Na stolovima ispred nas našla su se razna izdanja: od starijih (Brockhaus, 1976.) do potpuno novih izdanja. Kako im rječnici ne bi predstavljali samo gomilu nabacanih riječi, učenike sam kroz kviz navodila na otkrivanje bogatstva koje svaki rječnik pruža. Sat smo završili natjecanjem u brzini: koja grupa će brže pronaći njemački prijevod zadanih hrvatskih riječi. 
Vjerujem da će rječnici u našoj učionici sve rjeđe skupljati prašinu, a sve češće svoje mjesto nalaziti u rukama učenika.