Tekst napisale:
Nataša Svoboda Arnautov, učiteljica izvrsna savjetnica, Osnovna škola Đure Deželića Ivanić-Grad, Hrvatska
mr. Sanja Basta, učiteljica izvrsna savjetnica, Osnovna škola 22. lipnja, Sisak
U svakodnevnom radu s učenicima često se susrećemo s pitanjima koja imaju jedan točan odgovor. Takva su pitanja važna jer razvijaju preciznost, logičko zaključivanje i primjenu znanja. No, škola ne bi trebala biti samo mjesto traženja najbržeg i najtočnijeg odgovora, nego i prostor u kojem učenici postavljaju pitanja, istražuju, zamišljaju i predlažu vlastita rješenja.
Upravo se u ravnoteži između znanja i mašte, logike i stvaralaštva krije važan prostor za razvoj kreativnosti i prepoznavanje darovitosti. Darovitost se ne očituje uvijek samo u brzom i točnom odgovaranju. Često se pokazuje u neobičnim pitanjima, originalnim idejama, sposobnosti povezivanja različitih sadržaja i promišljanju izvan uobičajenih okvira.
Kreativnost se u nastavi ne svodi samo na umjetničko izražavanje. Učenik je kreativan kada povezuje poznato s nepoznatim, predlaže više mogućih rješenja, objašnjava pojavu svojim riječima ili pronalazi drukčiji put do rješenja. Takvo je mišljenje osobito važno za darovite učenike jer im otvorena pitanja i istraživački zadatci omogućuju da pokažu dubinu, širinu i originalnost razmišljanja. Kreativnost pritom ne znači da je svaki odgovor jednako vrijedan, nego da učenik znanje primjenjuje na nov, osoban i argumentiran način. Zato je važno stvarati razredno ozračje u kojem je dopušteno pitati, pokušati, pogriješiti, promisliti i predložiti drukčije rješenje.
Nastavni predmet Priroda i društvo posebno je pogodan za razvoj divergentnog mišljenja jer polazi od svijeta koji je učenicima blizak: prirode, ljudi, životinja, pojava, promjena i svakodnevnih iskustava. Učiteljica ga može poticati otvorenim pitanjima, istraživačkim zadatcima, razgovorom, promatranjem, praktičnim radom i zadatcima s više prihvatljivih odgovora. Takvi zadatci omogućuju učenicima različitih sposobnosti, uključujući i darovite, da pokažu svoje ideje i razumijevanje na vlastitoj razini.
Primjerice, umjesto da učenicima samo objasnimo važnost električne energije, možemo ih pitati:
- Kako bi izgledao jedan dan bez električne energije?
- Koji bi ti uređaj najviše nedostajao?
- Što bi se u tvojoj obitelji promijenilo?
Takva pitanja potiču učenike da povezuju nastavni sadržaj s vlastitim iskustvom. Razmišljaju o navikama, potrebama, promjenama i posljedicama. U takvim zadatcima učitelj ne vrednuje samo točnost odgovora, nego i kvalitetu obrazloženja, povezivanje s iskustvom, uočavanje posljedica i uporabu relevantnih pojmova.
Slično možemo učiniti i pri promatranju prirodnih pojava:
- Zašto brodić na potoku ne može ploviti u oba smjera?
- Zašto se sanjke lakše kreću po snijegu nego po travi?
- Kada nam trenje pomaže, a kada nam smeta?
- Zašto su plastične vrećice opasne za morske kornjače?
Ovakva pitanja potiču učenike na promatranje, zaključivanje, objašnjavanje i povezivanje. Darovitim učenicima pružaju mogućnost dubljeg promišljanja, a ostalim učenicima otvaraju prostor za aktivnije sudjelovanje.
Dobro otvoreno pitanje usmjerava učenika na objašnjavanje, predviđanje, uspoređivanje i provjeru ideje, a ne samo na reprodukciju informacije. Često započinje riječima:
- Što misliš…?
- Što bi se dogodilo kada…?
- Može li postojati još jedno rješenje?
- Kako bismo to mogli provjeriti?
- Zašto misliš da je tako?
Takva pitanja učenicima poručuju da njihovo razmišljanje ima vrijednost. Ona razvijaju sigurnost, samopouzdanje i spremnost na sudjelovanje.
Zaključak
Suvremena nastava treba učenike koji znaju misliti točno, ali i učenike koji kritički promišljaju i predlažu različita rješenja. Praktično to znači da bi u svakoj nastavnoj jedinici, uz pitanja za provjeru znanja, trebalo planirati barem jedno otvoreno pitanje koje traži objašnjenje, predviđanje, usporedbu ili prijedlog rješenja. Tako učenici ne vježbaju samo odgovaranje, nego i mišljenje.
Kreativnost i darovitost ne razvijaju se odvojeno od nastavnih sadržaja, nego upravo kroz njih. Kada učenicima dopustimo da postavljaju pitanja, promatraju, istražuju i predlažu različita rješenja, nastava postaje življa, smislenija i bliža dječjem načinu doživljavanja svijeta.
U razredu u kojem se cijeni samo točan odgovor učenik uči odgovarati. U razredu u kojem se cijeni i način razmišljanja učenik uči misliti. A upravo je to jedan od najvažnijih ciljeva škole.
