Pripremio Omer Rak
Kao što smo u članku o utjecaju klasičnih jezika naglasili, engleski jezik oblikovan je utjecajima brojnih drugih jezika tijekom stoljeća, a mnogo govornika engleskog zna da su latinski i germanski jezici bili dva najvažnija. Ono što veliki broj ljudi ne zna jest u kojoj je mjeri francuski jezik utjecao na engleski.
Bez ulaženja u previše detalja, evo kratke povijesne pozadine i o drugim jezicima koji su oblikovali engleski. Jezik je izrastao iz narječja triju germanskih plemena (Angla, Juta i Sasa), koji su se nastanili u Britaniji oko 450. godine naše ere.
Ta skupina narječja zaokružuje ono što nazivamo „anglosaskim“, koji se postupno razvio u staroengleski. S druge pak strane, na germanski su temelj jezika raznoliko utjecali keltski, latinski i staronordijski jezici.
Bill Bryson, poznati američki lingvist engleskog jezika, naziva normansko osvajanje Engleske iz 1066. godine „završnom kataklizmom koja je čekala engleski jezik“. Kada je Vilim I. Osvajač postao kraljem Engleske, francuski je preuzet kao jezik dvorova, administracije i književnosti i takav je ostao puna tri stoljeća.
Neki vele da je iščeznuće engleskog pučkoga govora bio „vjerojatno najžalosniji učinak osvajanja. Istisnut od latinskog iz službenih dokumenata i drugih zapisa, a zatim još više u svim područjima od anglonormanskog, pisani se engleski teško pojavljivao sve do 13. stoljeća“, prema mrežnome mjestu britannica.com.
Engleski je bio spušten na skromnu razinu svakodnevne uporabe, postavši jezikom seljaka i neobrazovanog puka.
Ta su dva jezika, engleski i francuski, u Engleskoj postojala jedan uz drugi bez značajnijih poteškoća. Zapravo, budući da su gramatičari tijekom tog razdoblja zanemarivali engleski, jezik se razvio neovisno, postajući gramatički jednostavnijim.
Nakon otprilike osamdeset godina supostojanja s francuskim, staroengleski se pretočio u srednjoengleski, domaći jezik puka, kojim se govorilo i pisalo oko četiri stoljeća, između 1100. i 1500. godine. To je vrijeme kada se pojavljuje moderni engleski, Shakespeareov jezik, odnosno razvojna inačica engleskog gotovo istovjetna engleskom kojeg poznajemo danas.
Tijekom normanskog zaposjedanja Engleske u engleski jezik je ugrađeno oko 10 000 francuskih riječi od čega su tri četvrtine i danas u uporabi. Francuski se rječnik nalazi u svakom području života, od vlasti i zakona do umjetnosti i književnosti. Oko jedne trećine svih riječi u engleskom jeziku potječe izravno ili neizravno iz francuskog i procjenjuje se da govornici engleskog jezika koji nisu nikad učili francuski jezik već znaju 15 000 riječi. Postoji više od 1700 riječi koje su istovjetne u oba jezika (tzv. true cognates).
I izgovor engleskog jezika, jednako tako, duguje puno francuskom. I dok su u staroengleskom postojali bezvučni frikativni glasovi (fricative sounds) [f], [s], [θ] (kao u thin), i [∫] (shin), utjecaj francuskog pomogao je razlikovati njihove zvučne parnjake [v], [z], [ð] (the), and [ʒ] (mirage), a pridonio je i dvoglasu [ɔy] (boy).
Drugi rijedak, ali zanimljiv ostatak francuskog utjecaja vidljiv je u poretku riječi u izrazima secretary general (glavni tajnik) i surgeon general (glavni kirurg), u kojima je engleski zadržao imenicu + pridjev, poredak riječi tipičan za francuski jezik, umjesto uobičajenog slijeda pridjev + imenica, koji se koristi u engleskom.
U ovom članku nalazi se popis riječi i izraza francuskog podrijetla koji su u uobičajenoj uporabi u engleskom. Na svaki se izraz nastavlja doslovni prijevod na engleskom (među navodnim znakovima), kao i objašnjenje.
To su samo neke od tisuća francuskih riječi i izraza koje je posvojio engleski jezik. Neke od njih potpuno su „upijene“ u engleski tako da njihova etimologija nije vidljiva. Druge su riječi zadržale svoju pisanu „francusku osobnost“, izvjesni je ne sais quoi (ne znam što) koji ne obuhvaća izgovor, ali je preuzeo englesku modulaciju i sklanjanje.
Na kraju riješite kviz i provjerite svoje znanje oba jezika!
