Pri planiranju svog rada učitelji ponekad požele mijenjati načine poučavanja. Želja za realizacijom dinamičnijega nastavnog sata nosi sa sobom promjene u poučavanju i stavljanje učenika u aktivniju ulogu u nastavnom procesu. Rad u skupinama rješenje je za takav nastavni sata, a za posljedicu ima usmjerenost učenika jednih prema drugima, jačanje prijateljstva i osjećaja odgovornosti prema izvršavanju zadatka, te poboljšanje komunikacije među članovima skupine i suradničko učenje.
Suradničke skupine mogu se formirati na različite načine, ovisno o tome što želite postići kod učenika. Ako ih pustite da sami formiraju suradničke skupine, tada će te dobiti malo zbrke na početku, posebno ako takav pristup primijenite kod učenika prvog razreda. No to je prvi korak u razvoju dogovaranja i suradnje kod učenika.
Poželjno je da svaka skupina broji jednak broj učenika. Unutar nje se određuju različita zaduženja za svakog učenika. Zaduženja koja se daju učenicima variraju ovisno o težini sadržaja koji se proučava. Cilj svih članova je međusobna suradnja i izvršavanje zadatka.
Odabir teme na kojoj ćemo uvježbavati suradničko učenje i razvijati međusobnu komunikaciju te uvažavanje među učenicima, može biti izabran i od strane samih učenika.
Pri provođenju suradničkog učenja učitelji su vođeni idejom da će učenici lakše usvojiti i uvježbati neke pojmove ako o njima međusobno razgovaraju i izmjenjuju iskustva.
Ponekad se tijekom provođenja suradničkog učenja u nižim razredima dogodi da «stvari izmaknu kontroli». Kada djeca iz pasivnog i samostalnog rada dobiju slobodu da rade zajedno, zna se dogoditi da se skupina zaigra i zaboravi usmjeriti svoju pozornost na izvršenje zadatka. Tako nerijetko dolazi do međusobnih optužbi o tome kako neki ne rade ništa nego se igraju, ponekad pojedine skupine znaju biti preglasne i ometati ostatak razreda u radu. No, unatoč početnim poteškoćama, suradničko učenje moguće je provesti ako učitelj dobro poznaje svoje učenike i njihove socijalne vještine te ih konstantno trenira. Možda je najlakše započeti suradničko učenje na odgojnim predmetima poput likovne kulture.
Djeca u nižim razredima osnovne škole imaju različito razvijene motoričke vještine. Dok su neki izrazito spretni u služenju sa škarama, drugi su odlični u slaganju kompozicije. Pa tako izrada skupne maske može na primjer biti idealno polazište za provedbu suradničkog učenja u nižim razredima.
Bez obzira na različite osobnosti učenika, svakom se može dati određena uloga u projektu.
Tihim učenicima dat ćete da izrezuju materijale, dok učenike koji osjećaju stalnu potrebu za kretanjem možete zaposliti da pribavljaju materijal, glasne i ekstrovertirani osmislit će način kako će se maska predstaviti. Tada njihova potreba za igrom i zajedničkim radom daje najbolje rezultate, a kroz međusobnu suradnji uče se solidarnost, međusobnom uvažavanju i suradnji. Uviđajući tako da smo svi potrebni kako bi se dovršio zadatak i dobili rezultati.
Nakon što se izvježbaju i naviknu na suradnički rad lako ih je potaknuti da ga primjenjuju učinkovito i u drugim nastavnim predmetima.
Suradničko učenje u nižim razredima moguće je organizirati ne samo na jednom satu tijekom dana, nego cijeli jedan dan i to na način da članovi skupine uvježbavaju ili proučavaju određene sadržaje i nakon obavljenog posla prezentiraju svoj rad jedni drugima. Takav oblik suradničkog učenja zove se kooperativna slagalica ili dopunjaljka.
Unutar skupine učenici su podijeljeni prema brojevima primjerice od jedan do četiri i sve jedinice iz svih skupina zajednički izučavaju određeni zadatak-temu te nakon zajedničkog svladanog rada naučene sadržaje prezentiraju drugim članovima svoje skupine. Isti zadatak imaju i dvojke, trojke i četvorke dok svaka skupina ne dobije svoju «slagalicu».
Suradničko učenje u nižim razredima osnovne škole primjenjivala sam na skupnom radu učenika u projektima iz prirode i društva. Proučavanje određene teme trajalo je nekoliko tjedana i za to vrijeme učenici su imali česte konzultacije sa mnom. U početku se na konzultacijama raspravljalo o angažmanu drugih u skupini i bavili smo se problemima u međusobnoj komunikaciji. Nakon početnih pritužbi razvio se konstruktivni rad i rezultati koje su prezentirali jedni drugima bili su iznad mojih očekivanja. Posebno me je veselilo kako su prepoznali međusobne sposobnosti i jake strane te ih iskoristili u predstavljanju projekta razredu.
Nakon nekoliko nastavnih sati provedenih u suradničkom učenja poželjeli su i sami načiniti scenarij za učenje.
Polazište im je bila igra s omiljenim Lego kockicama. I tako se iz igre razvio projekt «Razredni Lego» .
Za početak je bilo potrebno naučiti iz koje zemlje dolaze kockice, što znači riječ lego, a zatim smo iskoristili i formu kockice na kojoj smo ispisali zadatke.
Igra i učenje bili su objedinjeni kao i suradnja i zajedništvo.
Rezultat svega bilo je obostrano zadovoljstvo.
O projektu više u idućem članku.
