25. rujan 2018.

Obilježimo Europski dan jezika zajedno

Autor: Marija Galović

Koliko je znanje stranih jezika važno, učenici u Hrvatskoj svakodnevno uočavaju i u svojoj neposrednoj okolini. Migracije su sve češća pojava pa tako njihovi prijatelji s kojima su donedavno sjedili u školskim klupama sa svojim obiteljima odlaze i nastavljaju školovanje u inozemstvu, no i u naše škole dolaze učenici iz stranih zemalja kojima je hrvatski nepoznat jezik.

 

Odlukom Vijeća Europe 26. rujna obilježava se i naglašava važnost europske mnogojezičnosti. Europa zaista posjeduje iznimno jezično bogatstvo. Na našem kontinentu govori se preko šezdesetak različitih jezika i dijalekata. Važnost njihovog očuvanja naglašava i Europska unija ne samo simbolično riječima i obilježavanjem svakog rujna, nego i djelima: EU nije izabrala službeni jezik/jezike komunikacije, nego prihvaća sve jezike svojih članica kao službene jezike Europske unije.

 

Svladavanje jezičnih barijera nije nešto za što se nastavom stranih jezika pripremamo u daljoj budućnosti. Budućnost je već postala sadašnjost i dio naše svakodnevice u kojoj poznavanje stranog jezika postaje neprocjenjivom vrlinom. Nažalost, nalazimo se još uvijek među onih 11 zemalja članica Europske unije koje nisu uvele dvojezičnost u svoj obrazovni sustav. Iako se prije pristupanja Uniji uvelike naglašavala i obećavala, dvojezičnost kao europski standard (smatra se da svaki obrazovani stanovnik Europe pored materinskoga govori još dva strana jezika) niti do danas nije zaživjela u našem osnovnoškolskom obrazovnom sustavu, a znakovito je da je ove godine tema Europskog dana jezika: Learning three languages in school: multilingual education and cultural expression.

Je li i digitalno tiskano?

No osim što djeca za sada ne uče dva obavezna strana jezika u školi i nastavi jednog stranog jezika pristupa se nedovoljno osviješteno, odnosno nude se rješenja koja u nastavi stranih jezika nisu najprimjerenija. U Nacrtu prijedloga Zakona o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima preporučuje se izbacivanje radnih bilježnica i radnih dijelova (po kojima se piše) udžbenika.

 

Svi mi zaposleni u prosvjeti smo itekako ekološki osviješteni i poznajemo koliko potrošnja papira negativno utječe na naš okoliš. Također ni preteške đačke torbe nisu nešto što odobravamo. No je li baš “rezanje” školskih udžbenika i nastavnih materijala ispravan način za rješavanje spomenutih problema? Naime, iz iskustva znam i da materijale u digitalnom obliku (poput raznih listića s dodatnim zadatcima ili na njemačkom popularnih Kopiervorlagen) treba učenicima isprintati. S ekološkog aspekta papir je papir, bio on uvezen u knjigu ili svaki list printan posebno. Printani materijali svakako ne doprinose razvijanju učeničkog odnosa prema knjizi jer to je nešto čemu ih primjerenim odgojem u školi moramo naučiti.

 

Radni materijali u nastavi stranog jezika

Gramatički sadržaji jezika jesu ono o čemu se posljednjih godina vode intenzivne rasprave među metodičarima i ostalim stručnjacima spominjanog područja. Metodika nastave stranih jezika se unatrag dva desetljeća potpuno promijenila. Naglasak u poučavanju jezika stavljen je na komunikaciju koja je i krajnji cilj nastave, pritom mislimo, naravno, na govornu i pisanu. I jednu i drugu nemoguće je na ispravan i razumljiv način u potpunosti ostvariti bez poznavanja jezičnih sadržaja, odnosno gramatike.

Radni materijali služe upravo uvježbavanju zakonitosti jezika koji su u nekim slučajevima samostalno uvezeni u obliku radnih bilježnica, zbirka zadataka i slično, a ponekad su dio samog udžbenika što nije ništa neobično, jer se takvi zadatci svojim kontekstom i sadržajem nastavljaju na obrađeni tekst (predložak). Udžbenik koji osim samih tekstova sadrži i zadatke nazivamo radni udžbenik.

Ukidanje takvih radnih udžbenika, kao i svih oblika nastavnih materijala po kojima učenici pišu/rade u osnovnim i srednjim školama otežalo bi, a mogu čak reći i unazadilo nastavu stranih jezika. U prilog toj mojoj tvrdnji idu i udžbenici stranih izdavača koji su i u višim razredima, pa i za odrasle uglavnom - radni.

 

Učenje jezika počinje principom predloška: slušnog ili pisanog. Sve daljnje učenje, nadogradnja odvija se na temelju zadataka koji se nadovezuju na spominjani predložak. Kroz te zadatke usvaja se komunikacija; usmena i pisana, proširuje se vokabular od kojeg se tvore rečenice, a poslije i smisleni, dulji ili kraći tekst.

 

Ti zadatci mogu biti različitog tipa: nadopunjavanje, zaokruživanje, razvrstavanje, odgovaranje na pitanja, spajanje…, no jedno im je zajedničko - ne mogu se odvijati usmeno.

Dakle, oni negdje moraju biti zapisani kako bi i učenik mogao po njima pisati, odnosno rješavati ih. Ne radi se samo o sistematičnosti i preglednosti, nego i o potpuno prizemnom aspektu praktičnosti glede kojeg je i nastavnicima i učenicima u interesu da ti zadaci budu na jednom mjestu (u radnom udžbeniku ili radnoj bilježnici), a ne razasuti na nebrojenim, od strane svakog pojedinog nastavnika formuliranim i isprintanim radnim listićima koji se gube.

Mi moramo voditi računa da živimo u 21. stoljeću kada je digitalizacija sveprisutna i obrazovni proces također živi s njom.

 

U nastavi koristim digitalne alate svakodnevno i oni su mi dobrodošli i od velike pomoći; prije svega pružaju učenicima slušni i vizualni doživljaj onog o čemu i što uče.

 

 

Dva uha i jedan jezik

No usprkos tome i dalje u nastavi stranog jezika tiskana riječ na papiru ostaje nezamjenjiva i još dugo će tako biti. Učimo zajedno strane jezike, ali sjetimo se da čovjek ima dva uha i jedan jezik, da bi - recimo to slikovito - mogao dva puta više slušati nego pričati.

A kako bismo u razredu obilježili Europski dan jezika radno prilažemo listiće za Njemački jezik, a materijale za Engleski jezik potražite ovdje.

O autorici kolumne Mariji Galović

Činjenice kako ću cijeli život ostati u školi, bila sam svjesna čim sam krenula u prvi razred Osnovne škole Klinča Sela pored Jastrebarskog. Bila je to ljubav na prvi pogled! Naravno, cijeli ostatak moga školovanja odvijao se u tom pravcu.

Završila sam VII. (opću) gimnaziju u Zagrebu te svoje školovanje nastavila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu birajući vrlo rijetku studijsku kombinaciju: germanistiku i povijest.

Nakon diplome 2002. godine stekla sam zvanje profesora njemačkog jezika i književnosti i povijesti.

U školi radim preko petnaestak godina, trenutno u statusu profesorice mentorice Njemačkog jezika. Imala sam tu sreću te sam tijekom svog radnog staža predavala oba predmeta koja sam studirala.

Neprocjenjivo pedagoško iskustvo s druge strane katedre zahvaljujem i svojim dječacima uz koje puno učim i ponovno proživljavam radosti đačkog života.

    Vezani Članci

    Pogledajte tematski slične članke

    Vezani Sadržaj

    Pogledajte našu ponudu sadržaja

    udzbenik
    Herbert Puchta, Jeff Stranks
    udzbenik
    Jayne Wildman, Fiona Beddall
    udzbenik
    Helena Gustović Ljubić, Martina Jeren, Nina Rezo, Kristina Čajo Anđel, Daška Domljan, Ankica Knezović, Danka Singer
    udzbenik
    Borka Lekaj Lubina, Gordana Neuhold, Jasna Pavuna, Danka Singer