Tekst napisale:
Nataša Svoboda Arnautov, mag.prim.educ., učiteljica izvrsna savjetnica
mr. Sanja Basta, učiteljica izvrsna savjetnica, OŠ 22. lipnja, Sisak
Uvođenje temeljnih koncepata iz područja znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM) sve više postaje sastavni dio suvremene nastave u nižim razredima osnovne škole. Upravo kroz spoznavanje svijeta oko sebe, djeca uče kako se znanost primjenjuje u svakodnevnom životu, kako tehnologija olakšava svakodnevne zadatke, kako gradimo i konstruiramo te kako koristimo matematičke vještine za mjerenje, uspoređivanje i predviđanje. Spoznavanje svijeta oko sebe ključno je za razvoj djece u nižim razredima osnovne škole. U tom razdoblju djeca prirodno pokazuju znatiželju, otvorenost i spremnost za istraživanje. Upravo te osobine predstavljaju idealnu osnovu za razvoj početnih oblika znanstvenog razmišljanja, razumijevanja društvenih odnosa te svijesti o prostoru i vremenu. Kroz iskustveno učenje, promatranje, istraživanje i igru, učenici postupno razvijaju sposobnosti koje su temelj za prirodoslovnu pismenost.
Kroz jednostavne eksperimente, istraživačke zadatke i projekte, učenici:
- razvijaju kritičko mišljenje postavljanjem pitanja i traženjem objašnjenja,
- uvježbavaju rješavanje problema na konkretan način,
- njeguju timski rad i suradnju.
Primjeri:
- eksperiment s kapilarnom apsorpcijom vode u biljci (bojenje cvijeta obojenom vodom),
- mjerenje sjena tijekom dana,
- mini-istraživanje o topljenju leda – promatranje promjene stanja tvari.
Uvođenje STEM pristupa u ranoj dobi ne znači složene zadatke, već povezivanje svakodnevnih pitanja s istraživačkim učenjem, čime djeca grade temelje za cjeloživotnu znatiželju, logično razmišljanje i kreativnost.
Spoznavanje svijeta oko sebe ne odnosi se samo na usvajanje činjenica o prirodi i društvu, već i na razvoj sposobnosti opažanja, postavljanja pitanja, povezivanja pojava te donošenja zaključaka temeljenih na vlastitom iskustvu. Prvi korak u spoznavanju svijeta oko sebe jest razvijanje osnovnih vještina opažanja i promatranja. Upravo kroz te početne vještine djeca uče gledati s namjerom, primjećivati razlike, prepoznavati obrasce, uspoređivati i opisivati. U nižim razredima osnovne škole te se sposobnosti prirodno razvijaju kroz igru, istraživačke zadatke i aktivnosti u izravnoj stvarnosti. Djeca uče kroz ono što vide, čuju, dodiruju i dožive. Zato je od iznimne važnosti da školsko učenje bude što više povezano sa stvarnim kontekstom u kojem dijete živi.
Učitelji imaju ključnu ulogu u poticanju znatiželje, usmjeravanju pažnje djece na detalje iz njihove okoline te poticanju učenika da postavljaju pitanja i traže odgovore. Na taj se način stvara ozračje u kojemu se učenici osjećaju slobodno izraziti svoja zapažanja, izreći pretpostavke i dijeliti ideje. Takav pristup ne razvija samo prirodoslovnu pismenost, već i samopouzdanje učenika u izražavanju vlastitog mišljenja i zaključivanja. Boravak u prirodi, šetnje mjestom stanovanja, posjete lokalnoj zajednici i promatranje okoliša izvan učionice osiguravaju učenje u stvarnom prostoru koje aktivira sva osjetila i omogućuje povezivanje školskog sadržaja sa stvarnim životom.
Uz opažanje i istraživanje, važan dio spoznavanja svijeta oko sebe jest razvijanje osjećaja za prostor i vrijeme. Ove su sposobnosti temelj za razumijevanje prostorno-vremenskih odnosa, što čini osnovu kasnijeg učenja geografskih i povijesnih sadržaja.
Djeca u ranoj školskoj dobi najbolje usvajaju ove pojmove kroz aktivnosti koje uključuju pokret, igru i vizualizaciju. Kroz igre poput traženja skrivenih predmeta, redanja slika u vremenski slijed, crtanja karata omiljenih mjesta ili izrade vremenskih crta, učenici usvajaju temeljne pojmove kao što su prije–poslije, blizu–daleko, lijevo–desno, jučer–danas-sutra, prošlost–sadašnjost.
Takve aktivnosti ne samo da razvijaju prostornu i vremensku orijentaciju, već i potiču razvoj logičkog mišljenja, sposobnosti planiranja i organizacije informacija, kao i izražavanja kroz vizualne i simboličke prikaze.
Spoznavanje svijeta oko sebe u nižim razredima osnovne škole mnogo je više od poučavanja činjenica, ono je temelj za razvoj znatiželjnog, angažiranog i odgovornog učenika koji razumije i poštuje svijet u kojem živi. Povezivanjem učenja s neposrednom okolinom, vlastitim iskustvima i konkretnim istraživačkim aktivnostima, djeca razvijaju osnovne prirodoslovne i društvene kompetencije, koje su temelj prirodoslovne pismenosti.
Uloga učitelja ključna je u oblikovanju tih iskustava – osmišljavanjem smislenih aktivnosti, poticanjem istraživačkog duha i stvaranjem ozračja u kojem je znatiželja poželjna i vrijedna. Uključivanjem STEM pristupa, boravkom u prirodi, istraživanjem lokalne zajednice i stalnim poticanjem dječjeg promatranja, pitanja i zaključivanja, učitelji ne samo da prenose znanje, već oblikuju aktivne građane 21. stoljeća. Upravo zato, spoznavanje svijeta oko sebe mora biti osmišljeno, planski vođeno i neizostavan dio svakodnevnoga školskog života.
