Tekst napisale:
Marinela Fabijan Gašparević, prof.pedagogije, stručna suradnica mentorica
mr. Sanja Basta, učiteljica izvrsna savjetnica
OŠ 22. lipnja, Sisak
U Osnovnoj školi 22. lipnja u Sisku već četiri godine provode se školski projekti iz područja emocionalne pismenosti. Cilj ovih projekata jest upoznavanje učenika s emocijama, prepoznavanje, imenovanje, izražavanje i reguliranje emocija te razvoj emocionalne otpornosti kod učenika, odnosno pripremanje učenika za kvalitetnije suočavanje s neugodnim emocijama i situacijama te stresnim događajima na koje nailaze tijekom života.
Školski projekt Utjecaj emocija na razredno ozračje proveden je školske godine 2024./2025. s učenicima 4. razreda, a cilj je projekta bio usmjeren na povezivanje emocija s reakcijama i ponašanjem, te razvijanje pozitivne slike o sebi i odnosa s drugima, s naglaskom na brigu o mentalnom zdravlju učenika. Na početku 4. razreda učenici su ispitani anketnim upitnikom o emocionalnim doživljajima i ponašanjima u razredu. Kroz upitnik o emocionalnim doživljajima učenici su izrazili koliko se često u razredu osjećaju prihvaćeno/neprihvaćeno, sigurno/nesigurno, brižno, povezano s drugima / usamljeno. Svoje emocionalne doživljaje procjenjivali su kroz tri razine učestalosti: često, ponekad i rijetko. Upitnik je ispunilo 25 učenika.
Među ispitanim učenicima njih 64 % procijenilo je da se u razredu često osjeća prihvaćeno i sigurno dok je 36 % učenika procijenilo da se u razredu tek ponekad osjeća prihvaćeno i sigurno.
Ispitani učenici, njih 32 %, procijenilo je da se drugi učenici često brinu o njima, 44 % ispitanih učenika da se drugi učenici ponekad brinu o njima, a 24 % ispitanih učenika procijenilo je da se drugi učenici rijetko brinu o njima. Prilikom procjene koliko se često ispitani učenici brinu o drugim učenicima, njih 64 % procijenilo je da se često brinu o drugima, njih 28 % procijenilo je da se ponekad brinu o drugim učenicima u razredu, a samo 8 % učenika procijenilo je da to čine rijetko.
Najveći postotak ispitanih učenika, njih 76 %, procijenilo je da se u razredu rijetko osjećaju loše jer se nemaju s kim igrati, dok je 20 % ispitanih učenika procijenilo da se ponekad tako osjećaju, a 4 % ispitanih učenika navodi da se često tako osjećaju.
Osim emocionalnih doživljaja učenici su kroz upitnik procijenili i učestalost prisutnosti poželjnih ili nepoželjnih ponašanja u razredu poput pomaganja, pristojnosti, poštivanja, prihvaćanja drugih i suradnje te vrijeđanja, ruganja i izbacivanja iz igre. Kod procjene učestalosti pomaganja učenika u razredu, 40 % ispitanih učenika procijenilo je da učenici u razredu često vole pomoći, 56 % ispitanih učenika da ostali učenici u razredu ponekad vole pomoći i samo 4 % ispitanih učenika procijenilo je da je to rijetko.
Ispitani učenici, njih 68 %, procijenilo je da se učenici u razredu često pristojno ponašaju, 28 % ispitanih učenika navodi da je to ponekad dok je 4 % ispitanih učenika procijenilo da se učenici rijetko kad ponašaju pristojno u razredu.
Kod procjene učestalosti izbacivanja iz igre, 40 % ispitanih učenika procijenilo je da učenici u razredu ponekad druge učenike izbacuju iz igre, 36 % ispitanih učenika je procijenilo da je to rijetko, a 24 % učenika navodi da učenici u razredu često druge učenike izbacuju iz igre.
Kod procjene učestalosti vrijeđanja, 52 % ispitanih učenika procijenilo je da se učenici u razredu ponekad vrijeđaju, 24 % ispitanih učenika navodi da je to rijetko, dok isti postotak od 24 % ispitanih učenika procjenjuje da se učenici u razredu često međusobno vrijeđaju.
Najveći postotak ispitanih učenika, njih 64%, procijenilo je da se učenici u razredu ponekad dogovaraju oko učenja i rada u školi, 20 % procijenilo je da je to često, dok je 16 % učenika procijenilo da se učenici u razredu rijetko dogovaraju oko učenja i rada u školi.
Prema dobivenim procjenama učenika oblikovane su daljnje aktivnosti i radionice s učenicima. Vidljivo je da se većina ispitanih učenika u razredu osjeća sigurno i prihvaćeno, što je važan preduvjet za stvaranje dobrih odnosa i kvalitetne komunikacije. Učenike je potrebno usmjeravati na druge učenike i brigu o drugima, ali i osvještavati ih da znaju prepoznati kada se drugi brinu o njima ili kada je potrebno da se i oni brinu o drugima. Značajan postotak učenika procijenio je da učenici ponekad ili često izbacuju druge učenike iz igre te je potrebno usmjeravati aktivnosti s učenicima vezane uz igru i međusobno druženje i poticati ih na zajedništvo. Od nepoželjnih ponašanja prisutno je vrijeđanje među učenicima što je također važan pokazatelj potrebe rada s učenicima u području međusobne komunikacije i suradnje. Značajan postotak ispitanih učenika procjenjuje da se ponekad ili često dogovaraju u školi oko učenja i rada što govori da su učenici prepoznali važnost suradnje i međusobne povezanosti.
Tijekom školske godine 2024./25. s učenicima su provedene radionice i aktivnosti tijekom Sata razrednika ili drugih predmeta poput Hrvatskog jezika i Likovne kulture. Na nastavnom satu Hrvatskog jezika učenici su čitali pjesmu „Vrtuljak u meni” (autorice Vanje Kožić Komar) koja opisuje emocije (strah, sram, ljutnja, tuga) kojih se ne treba sramiti već o kojima treba učiti. Potaknuti interpretiranom pjesmom učenici su stvarali svoje stihove o jednom osjećaju kojeg su željeli najviše istražiti i upoznati. Zatim su na na satu Likovne kulture prikazali kako doživljavaju vrtuljak emocija u sebi. Odabirom određenih boja prikazivali su emocije koje sve oni osjećaju tijekom jednog dana.
Cilj radionice Tko sam ja, a tko si ti? bio je naučiti vještine izražavanja misli o sebi i drugima, osvješćivanje sebe i svojih specifičnosti, te osvješćivanje drugih, aktivno slušanje i izgradnju odnosa. Učenici su se predstavili jedan drugome u paru kroz nekoliko pitanja o sebi (kako se zoveš, koliko imaš godina, u koju školu ideš, gdje živiš, omiljena boja, što voliš, što želiš biti kada odrasteš). Nakon aktivnog slušanja, učenik koji je slušao ponovio je što je sve zapamtio o svom prijatelju. U grupnom radu učenici su kroz Vennove dijagrame prikazali što im je zajedničko, a po čemu se međusobno razlikuju. Ovom radionicom učenici su vježbali izražavanje o sebi, aktivno slušanje, komunikaciju u paru i grupi te razvijali međusobne odnose.
Radionica Empatija usmjerena je na prepoznavanje, razumijevanje, imenovanje i izražavanje osjećaja empatije. Učenici su kroz kratki film upoznali osjećaj empatije. Razgovarali su i o drugim osjećajima koji su povezani s empatijom kako bi je bolje razumjeli. Zatim su osmislili plaka na temu empatije. Učenicima je naglašeno da je empatija je sposobnost koja se uči i razvija te su i sami kroz vježbu Uđi u tuđe cipele vježbali i razvijali osjećaj empatije.
Važnost emocija i znanja o emocijama pokazala se neizostavnom za optimalni razvoj svakog učenika. Područje emocionalne pismenosti ima svoje značajno mjesto u svakom području odgojno-obrazovnog rada i stvara temelj za razvoj emocionalne otpornosti kod učenika. Svaki se pojedinac tijekom života suočava s neugodnim emocijama ili situacijama, stresnim događajima zbog čega je važno već od početka osnovnoškolskog obrazovanja usmjeravati učenike na prepoznavanje i izražavanje emocija te na moguće načine pomoći sebi i drugima, odnosno na pronalaženje snaga u sebi i okolini za suočavanje s istim. Na ovaj način učenicima se osigurava briga o mentalnom zdravlju koja je postala sastavni dio djelovanja današnje odgojno-obrazovne ustanove. Učenje o emocijama i emocionalnoj otpornosti pruža učenicima mogućnost za bolji razvoj emocionalnih i socijalnih vještina, a samim time i za njihov potpuni razvoj i ostvarenje.
Basta, S. (2022). Mentalno zdravlje učenika i izazovi 21. stoljeća. U M. Željeznov Seničar (ur.), Promocija psihofizičnega zdravja otrok in mladostnikov (str. 261 – 264). MIB d.o.o. Ljubljana.
Brezinšćak, T., Selak Bagarić, E., Prijatelj, K. i Pepeonik, M. (2023). Emocionalna pismenost – Smjernice za roditelje, odgajatelje, nastavnike i sve koji žele znati više. Grad Zagreb.
Kožić Komar, V., Munivrana A. (2023). 22 ideje za otpornost, zbirka nastavnih listića za razvoj emocionalne otpornosti i suočavanja s krizom. Ured UNICEF-a za Hrvatsku.
Mathews, B. L., Koehn, A. J., Abtahi, M. M. i Kerns, K. A. (2016). Emotional competence and anxiety in childhood and adolescence: A meta-analyticreview. Clinical Child and Family Psychology Review, 19, 162-184.
Munivrana A., Ćosić I., Tomić Latinac M., Duvnjak S. (2021). Protresi: zbirka nastavnih priprema za razvoj emocionalne otpornosti i suočavanja s krizom. Ured UNICEF-a za Hrvatsku.
Salovey, P., Sluyter, D. J. (1999). Emocionalni razvoj i emocionalna inteligencija: pedagoške implikacije. Educa.
World Health Organization (2004). Promoting mental health: Concepts, emerging evidence, practice: Summary report.
