Bijeli križ na ušću rijeke Vuke

Bijeli križ na ušću rijeke Vuke

11. studeni 2016.

Vukovar mi priča

Autor: Adrijana Leko

Prije osamnaest godina kao studentica apsolventica još bez diplome počela sam raditi u školi na samom istoku naše domovine. Put me je, kako onda tako i danas, vodio kroz Vukovar. Prvi dojmovi Vukovara u ono vrijeme bili su neopisivi.

Cijeli grad pomalo je nalikovao čudnom gradilištu: većina razrušenih kuća, tek poneka obnovljena, a među onima koje se obnavljaju nisi mogao razaznati treba li je obnavljati ili rušiti pa graditi iz temelja. Ljudi koje sam susretala malobrojni, zabrinutih i žalosnih lica. Samo neki međusobno razgovaraju. To je bio povratnički Vukovar, zabrinut i žalostan.

Vukovar nakon rata
Vukovar nakon rata

Tijekom svih ovih godina grad je oživio. Kuće su izgrađene, život u Vukovaru poprimio je sebi osebujan oblik. Svakodnevno putovanje kroz Vukovar donijelo mi je nove priče, nove ljude, nove poglede na život. Te priče često dijelim sa svojim učenicima. Posebno ih pripovijedamo svake jeseni kada 18. studenog obilježavamo Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine. Pričam im o osobnim dojmovima tijekom godina povratka, pričam im o svojim prijateljima iz Vukovara, njihove priče prenosim generacijama koje dolaze. Pričam o razrušenim kućama i novim crvenim krovovima. Pričam o ljubavi, miru i međusobnom uvažavanju.

Vukovar
Vukovar

Vjerujem kako svaka učiteljica i svaki učitelj u našoj domovini obilježava ovaj dan u svome razredu ili da se to čini na razini cijele škole. Svi sigurno imaju i pripremljene materijale. Imam želju i priliku ovim putem podijeliti način na koji sam ove godine svojim učenicima 2. razreda osmislila integrirani dan. Uz manje preinake materijali se mogu prilagoditi i ostalim učenicima razredne nastave. Tema je Vukovar mi priča. Vjerujem da svima ovaj grad heroj ima puno toga ispričati nakon 25 godina.  Meni on priča svoju priču svakoga jutra kada iznova ugledam kako vukovarska golubica mira bezbrižno leti na vukovarskom nebu.

Vezani Članci

Pogledajte tematski slične članke

Čudo japanskoga školskog sustava

Koliko vam vremena treba da pomnožite 21 puta 13? Jedna minuta, vjerojatno. A koliko za 123 puta 321? Više od minute, sigurno. Međutim japanska su djeca sposobna to riješiti u trenutku, pomoću nekoliko redaka. Svako dijete to može čak i petogodišnje. Oni ne uče brojeve napamet. Umjesto toga, crtaju i igraju se.

Pitate se kako je to moguće.

Moguće je zato što se nastava u toj zemlji usmjerava na kvalitetu poučavanja, a ne na kvantitetu.

Strip u nastavi

Strip kao zanimljiv i dinamičan mediji nekome se sviđa više, a nekome manje. U školi se učenici s njime susreću od razredne nastave do medijske kulture u sklopu Hrvatskoga jezika. Možete ga iskoristiti i u dnevniku praćenja rasta i razvoja biljaka u sklopu projekta Želim stablo za nadogradnju micro:bita i tako na maštovit i kreativan način dokumentirati svoje sudjelovanje u njemu. 

Vezani Sadržaj

Pogledajte našu ponudu sadržaja

udzbenik
Marina Falcinelli, Valeria Mazzetti, Maria Benedetta Poggio
udzbenik
Sanja Škreblin, Sanja Basta, Nataša Svoboda Arnautov
udzbenik
Ana Janković, Željkica Mamić, Ružica Ambruš Kiš