Ovo je naš trenutak. Posadimo drveće, cvijeće, uredimo svoje vrtove i parkove, promijenimo prehranu, očistimo rijeke i obale mora. Mi smo generacija koja može ostvariti mir i harmoniju s prirodom.
Svjetski dan zaštite okoliša obilježava se svake godine 5. lipnja na godišnjicu održavanja Konferencije Ujedinjenih naroda u Stockholmu (1972.) posvećene okolišu. Na toj je konferenciji usvojen Program zaštite okoliša Ujedinjenih naroda (UNEP). Cilj obilježavanja Dana zaštite okoliša jest taj da se ukaže na snagu i moć pojedinca i lokalne zajednice u rješavanju problema zaštite okoliša i usmjeravanja k održivomu razvoju.
Okoliš je prirodno ili stvoreno okružje u kojemu žive čovjek i druga bića; ukupnost svih prirodnih i stvorenih vrijednosti kojima svojim djelovanjem upravlja čovjek. Zaštita okoliša predmetom je zakonske regulative na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
Pravo na zdravi okoliš jedno je od temeljnih ljudskih prava.
Krovni zakon o zaštiti cjelokupnoga okoliša jest Zakon o zaštiti okoliša kojim se određuju temeljna načela i ciljevi provođenja zaštite okoliša radi očuvanja okoliša, smanjivanja rizika za život i zdravlje ljudi i životinja, osiguravanja i poboljšanja kakvoće življenja za dobrobit sadašnjih i budućih generacija, ali i nadzor nad primjenom zakonskih odredaba, pri čemu zaštita okoliša predstavlja skup odgovarajućih aktivnosti i mjera zaštite.
Rješenje se nalazi u globalno prihvaćenom pojmu održivi razvoj.
Povezati razvoj i zaštitu te očuvanje okoliša u svim sferama života i rada na temeljima održivosti postaje najveći izazov suvremenog čovjeka i društva u cjelini.
Održivi je razvoj okvir za oblikovanje politika i strategija kontinuiranog gospodarskog i socijalnog napretka bez štete za okoliš i prirodne izvore bitne za ljudske djelatnosti u budućnosti. On se oslanja na ideju prema kojoj razvoj ne smije ugrožavati budućnost dolazećih naraštaja trošenjem neobnovljivih izvora i dugoročnim devastiranjem i zagađivanjem okoliša. Riječ je o modelu održivosti koji stavlja naglasak na vođenje razvojne politike uz maksimalnu primjenu znanstvenih dostignuća i novih tehnologija radi zaštite prirode i očuvanja okoliša.
Cilj je održivog razvoja trojak: teži gospodarskoj učinkovitosti (ekonomskom razvoju), društvenoj odgovornosti (socijalnom napretku) i zaštiti okoliša. Navedene tri stavke nazivamo stupovima održivog razvoja. Društvo potpuno ovisi o Zemljinim resursima ako želi preživjeti. Da bi (djelomično) povećalo kvalitetu života, služi se ekonomskim modelima. Budući da ekonomijom upravljaju ljudi, i ekonomija je ovisna o prirodi. Drugim riječima, stupovi su objedinjeni tako da su u međusobnoj (isprepletenoj) interakciji i ne mogu stajati samostalno a da ne utječu jedan na drugoga. Ravnoteža među svim trima sastavnicama (gospodarstvo, društvo i okoliš) i njezina operacionalizacija u praksi osigurava dugoročan razvoj ljudskog društva u očuvanom okolišu.
Bitan pojam u očuvanju okoliša jest i ekološka restauracija.
Restauracija degradiranih ekosustava jedan je od najvažnijih alata za rješavanje štetnih utjecaja klimatskih promjena, gubitka staništa i nestanka vrsta, a u isto vrijeme pruža održiv opstanak. Ekološka restauracija sastoji se od oporavka strukture i funkcije degradiranog ekosustava, vraćanja u poznato ili procijenjeno prethodno stanje. To obuhvaća skup postupaka i tehnika koji ovise i o vrsti ekosustava i o stupnju degradacije koji on predstavlja. Među metodama koje se provode u ekološkoj obnovi jesu pošumljavanje, sekundarna sukcesija, biološki koridori i translokacije.
Okoliš je u Republici Hrvatskoj moguće dugoročno očuvati.
Od osobite je važnosti zaštita okoliša i održivo korištenje prirodnim resursima, unapređivanje upravljanja okolišem, sprečavanje onečišćenja okoliša, integracija okoliša u druge sektore (turizam, energetiku, industriju, poljoprivredu, šumarstvo, rudarstvo, promet), jačanje svijesti i uključivanje javnosti u proces donošenja odluka i provedbe mjera.
članak priredila:
Iva Juršić Uravić, učiteljica biologije i kemije
